„Nije baš da me Bezos vjenčanje zanima onoliko koliko Instagram algoritam misli da me zanima.“ Hvala Paulina, sama ne bih to bolje sročila. Voljela bih da mogu reći da me uopće ne zanima, ali to bi bilo u idealnom svijetu u kojem milijarderi, općenito, ne „skaču po narodu“ na svim mogućim razinama. Budući da to nije slučaj, ipak me zanima – više iz nekog inata i želje da budem informirana dokle ide sve to, i tko se sve dodvorava, lol. Iskreno, nakon ovih nekoliko dana bakanalija po napaćenoj Veneciji, nema iznenađenja. Ivanka Trump rame uz rame s Kardashian klanom. Očekivano.
Jedna stvar me ipak iznenadila, iako za planet nije ni približno bitna kao sve ono što ova ekipa globalno financira: moda je bila beskrajno očajna.
I ne mislim na onu nesretnu digitalnu naslovnicu, savršeno PR-ovski tempiranu da se složi beskonačni engagement na društvenim mrežama uz još jednu „modnu temu“. To je jasno, očekivano i potpuno u skladu sa svime ostalim – sve do izbora dizajnera. Meni je, čisto s modnog aspekta – priznajem da sam površna – bilo fascinantno kako su uzvanici izgledali. Ne sjećam se kad sam zadnji put vidjela više bezveznih outfita. Nije mi se ni digla kosa na glavi, jednostavno hrpa krpa i dragulja bez trunke individualnosti.
Kao da ih je sve zahvatio onaj kolektivni moždani slom inače rezerviran za mladenke na megalomanskim svadbama. Da se razumijemo – ja sam malo na svoju ruku, i meni je svaka svadba s više od 50 ljudi megalomanska. Unezvjerena bridezilla iz Beograda mi je ista kao i ona s Floride. Bezosova fensi tarapana ni po čemu mi se kvalitativno ne razlikuje od drugih – osim po aroganciji i činjenici da bi cijena te svadbe mogla riješiti glad u nekoj manjoj afričkoj zemlji, kada bi to ikome od milijardera bilo bitno kao svemirske ekskurzije.
Kakav kontrast u odnosu na pravu, istinsku ekskluzivu. Ne znam razumijete li što želim reći: onu ekskluzivu za koju novac nije dovoljan. Možda je najbolji primjer povezan s još jednom aktualnom temom – Carolyn Bessette-Kennedy. Vjenčanje Carolyn Bessette i Johna F. Kennedyja Jr. održano je 21. rujna 1996. u tajnosti, na otoku Cumberland u Georgiji. Par je izmijenio zavjete u kapelici osvijetljenoj svijećama, pred četrdesetak gostiju. Carolyn je nosila minimalističku, koso krojenu haljinu od svilenog krepa koju je dizajnirao Narciso Rodriguez – kreaciju koja je postala legendarna zbog svoje jednostavnosti i elegancije. Do danas je u javnost dospjelo svega nekoliko fotografija s te svečanosti. Što god ja mislila o američkom Camelotu i Kennedyjevima općenito – da bi netko bio pozvan na to vjenčanje, morao je zadovoljiti potpuno drukčije kriterije od svite na Bezosovoj ekstravaganci. Vjerujem da je jedan od glavnih bio: no fame whores in the house.
Kad se podvuče crta – cijenjeni gosti u Veneciji djelovali su izuzetno jeftino. Što je i logično, kad su domaćini neukusni, a uzvanici se u taj neukusni milje spontano ili uz trud savršeno uklapaju. Što ih više gledam – a iskaču mi iz svake pećnice – to mi se više čini da je dress code bio: neinventivno i prosto, ali da se vidi da košta. Valjda da ne bi nadmašili mladenku.
Kako drukčije objasniti one gluposti u kojima su ulazili i izlazili iz brodova? Čak su i žene koje inače znaju kako se odjenuti ovaj put izgledale poput vješalica za vlastitu odjeću. Individualnosti nije bilo ni u tragovima. Posebnu nouveau riche draž imala je gala posljednje večeri, čija je tema bila dolce notte. Svileni šifoni očito su bili memo – nekome na glavi, nekome poput krpe koja vijori s korzeta. Nekome zašiveni za korzet.
No, u kategoriji „smijem se, a plakala bih“ svakako vode (plaćeni?) članci na gotovo svim portalima o tome tko je bio dobro, a tko loše odjeven. Medijska pokrivenost može se mjeriti s onom za crveni tepih Oscara ili MET Gale – i po opsegu i po tome koliko više nikoga nije briga. Tekstovi u tim člancima su tragikomični i žalim svakoga tko se školovao za novinara da bi pisao takvo što. Ruku na srce, vjerojatno ih ni ne pišu ljudi od krvi i mesa pa zapravo i nemam koga žaliti.
Na vrhu svake „best dressed“ liste nalazi se mladenka (znam, šokantno!) u onom Schiaparelli korzetu. Iza nje obično Khloé Kardashian u ružičastim šljokicama i perju – nije ružno, realno – čija je fotografija brzo obišla mreže raznih injektora i kirurga s komentarima da je sigurno nešto radila, te raskrinkavanjima što bi moglo biti u pitanju i kod koga. Komentari na društvenim mrežama iznimno su živahni (i svima prisutnima vrlo korisni čak i kad su iznimno negativni), a nastradala je čak i miljenica Kendall Jenner. Obiteljski se biznis nastavlja.
Ostatak outfita šeta se s jedne liste na drugu – ovisno o tome gledate li The Cut ili neki britanski tabloid poput The Independenta. Kriterija nema, osim imena koja se moraju spomenuti. Možda je upravo to i poanta – da svi izgubimo kriterije za sve. A pri tome najmanje mislim na modu.
