Prije nekoliko večeri iskočio mi je trailer za novi film o Bridget Jones. Iako nisam veliki fan romantičnih komedija, ne mogu lagati i reći da nisam voljela prvi dio te pogledala drugi i treći, unatoč naknadnim analizama koje dolaze s godinama i post #MeToo erom. Trailer za “Bridget Jones: Mad About the Boy” potpuno je u duhu prethodnih nastavaka, ali s jednim modernim detaljem: Bridget “u svoj život pušta mlađeg muškarca”. Ako kojim slučajem niste znali, veze između starijih žena i mlađih muškaraca danas su ozbiljan trend – iako su i dalje tabu, posebno u stvarnom životu. Romantične veze s razlikom u godinama društveno su prihvatljive samo u suprotnom slučaju, kada je muškarac stariji, a prema popularnoj kulturi čak i idealizirane. Još kao dijete gledala sam filmove poput “Daddy Long Legs” i “Sabrina”, koji su, iako realno problematični iz brojnih razloga, stekli kultni status potpuno različit od onoga koji ima, na primjer, “The Graduate”. Volim ih sva tri podjednako, ali iz različitih razloga – a tko želi, neka prvi baci kamen.
Nisam sigurna kada sam točno shvatila da je došlo do zamjene uloga. Možda kad sam prije nekoliko godina gledala švedsku hit-seriju “Love & Anarchy”, nakon koje je brzo uslijedio i film “Good Luck to You, Leo Grande” s genijalnom Emmom Thompson. Sudeći po svemu, ovaj se trend ne zaustavlja, jer nas sljedeće godine čekaju spomenuta Bridget Jones i Nicole Kidman u filmu “Babygirl, I Want Your Sex”.
Sjećate li se još jednog filma u kojem Nicole igra “stariju ženu”, iako je u vrijeme snimanja imala samo 25 godina? Radi se o crnoj komediji “To Die For” s Joaquinom Phoenixom, u kojoj glumi ambicioznu TV voditeljicu koja izmanipulira srednjoškolca da ubije njezina muža jer je koči u životu. To je daleko od Bridget i priče u kojoj ona blista od orgazama kojeg je doživjela s mlađim muškarcem (sve je u traileru, ništa vam nisam spojlala).
Dakle, narativ je promijenio stranu. Dok su starije žene nekada bile prikazivane kao opake predatorice (a stariji muškarci kao učitelji i Pigmalioni), sada se bavimo složenošću ženske psihe i ženskim životima koji se – gle čuda – ne završavaju nakon tridesete. Nitko ne poriče da age gap veze nose svoje specifične vrste kompleksnosti, pogotovo kada je žena starija, ali upravo su te kompleksnosti ono što ih čini zanimljivom i vrijednom temom. Na prvi pogled, možda zato što smo tako naučeni, ove veze djeluju osuđene na propast. Ali imam jedno pitanje: je li nešto greška samo zato što možda neće trajati zauvijek?
Iskreno, mislim da je cijeli koncept “zauvijek” precijenjen. Na svim razinama, pa tako i kada pričamo o vezama. Ne morate se složiti sa mnom, naravno. Naučila sam da ne žalim za stvarima koje su bile divne, čak i ako su mi kasnije donijele bol. Jedno ne poništava drugo niti ih međusobno potire.
No, bile ove veze realistične ili ne, čini se da publika žudi za idealizmom. Ali zar nije poanta romantičnih priča upravo idealizam? Očito je da čitatelji i gledatelji traže priče u kojima strast može nadjačati razum. U eri nakon pokreta #MeToo, žene su potaknute da uvijek budu na oprezu kada je riječ o seksu i vezama: taj oprez nas često sprječava da slijedimo srce ili se bezbrižno prepustimo osjećajima kao nekada.
Istovremeno, aplikacije za upoznavanje dodatno su nas usmjerile prema nefleksibilnosti u odabiru partnera, rigoroznim filtrima koji nam omogućuju da olako odbacimo potencijalne partnere iz naizgled banalnih razloga, često i prije nego što ih uopće sretnemo uživo. Priče o vezama s velikim razlikama u godinama – poput onih iz serija i filmova – podsjećaju nas da ljubav ponekad nema smisla, da krši konvencije i da može biti emotivno nesigurna (što se danas često tumači kao opasnost). I da je sve to sasvim u redu.
Trend takvih veza u fikciji zapravo je svojevrsna reakcija na današnju kulturu koja dejtanje i traženje „prave osobe“ svodi na klinično ispunjavanje standarda, u kojoj svi žele samo ono što je „dobro za njih“. No, svi znamo da život nije tako jednostavan. Tko nikada nije zanemario poneku „crvenu zastavicu“? Tko se nikada nije prepustio željama unatoč boljoj prosudbi? Tko nikada nije poželio „pogrešnu“ osobu?
Ja na nijedno od ovih pitanja ne mogu odgovoriti sa „nisam“ i nije mi zbog toga žao. Osim toga, kako ove priče o razlikama u godinama pokazuju, uzbuđenje istraživanja sive zone često je dio (fatalne?) privlačnosti.
