Nedavno je kolegica Manda Javorina napisala kako je heritage brend najgora stvar koja se može dogoditi dizajneru – postaje izraz hrabrosti prihvatiti poziv u neki od velikih brendova s nasljeđem jer riskirate da vas ozbiljno “sasijeku” svi po redu – psihički pritisak je, mogu samo pretpostaviti, nenormalno visok. Sjetila sam se ovog vikenda Seana McGirra i njegove debitantske kolekcije za kuću McQueen, nakon što je prvu kolekciju za Versace predstavio Dario Vitale. Internet, naravno gori od komentara i kritika, onih koji pronalaze dobre strane kolekcije i njegove vizije i onih koji redaju kritike. Kako je rekao Hanan Bešović, svatko tko prati industriju ima svoje mišljenje o kolekciji, i kakvo god ono bilo, to je dobra stvar jer znači da je ljudima i dalje stalo do cijele industrije. Ono što je važno u cijeloj priči je zadržati poštovanje prema svima, a najviše prema dizajneru koji je uložio trud i znanje u kolekciju.
Osobno, novi Versace me ne privlači i nije “moja šalica čaja”. Shvaćam brojne reference na osamdesete i devedesete i rani rad Giannija Versacea, shvaćam Miami Vice estetiku i seksepil koji je ovdje predstavljen na potpuno drugačiji način nego što smo od Donatellinog seksepila to navikli. Međutim, složit ću se s dijelom onih koji smatraju da nedostaje Versace glamura koji se očekuje od ovog brenda i da je rizično potpuno zanemariti svoj postojeći “bazen” klijenata.
Nedostaje spektakla – Dario Vitale očigledno dovodi Versace u novu eru i napravio je to radikalnim zaokretom na svakoj razini. Prvi je outsider u smislu da nije dio obitelji koji preuzima brend, a Versace je prije njega bio snažan celebrity brend, ali nije ostvarivao dobru zaradu. Vrijeme će pokazati koliko će se ovaj smjer isplatiti jer brojke jasno pokazuju da je nova energija potrebna, koliko god vam se možda sviđalo što je radila Donatella (doduše, kritika joj je zamjerala nekonzistentne kolekcije).
Vitale je u brend stigao iz kuće Miu Miu i jasno je da se ovom kolekcijom okreće od Versace kupaca i obraća se onima koji već kupuju Miu Miu. Međutim, taj dio tržišta je već zauzet i nisam sigurna koliko je ova taktika isplativa jer Versace klijenti s ovom kolekcijom ostaju “praznih ruku” i sa stylingom koji se inspirirano koloritom i krojevima osamdesetih nisu dobili ono što nužno žele.


Nisam klijent Versacea niti će od mene zaraditi ili izgubiti neki novac, ali nadam se da je Vitale siguran u smjer kojim ide i da će sa sljedećim kolekcijama pokazati da se taj smjer zaista isplati za novo razdoblje talijanskog brenda. Ovo je prva kolekcija i naravno da je glasno odjeknula jer je drugačija i donijela je najveću promjenu do sada – Louise Trotter je primjerice pokupila sve ovacije, no preuzeti Bottega Venetu od Blazyja ipak je zadatak s manje izazova nego što je to Versace. Je li talijanska kuća trebala prestati s radom i zatvoriti se zajedno s odlaskom Donatelle kao brend koji su uvijek vodili članovi obitelji? Možda da. Ali znamo da je taj scenarij uglavnom last resort.