Znam da volite kad vam pišem o beauty dramama, stoga se pripremite za najveći skandal o kojem, naizgled, nitko ne priča. Da je netko odlučio napraviti Godfather film s beauty industrijom kao okosnicom, sljedeći spelt okolnosti bi bio idealan. Laži, ucjene i suđenje. Sve to pod okriljem znanosti i brige za potrošače. No kad se prati trag novca, nemoguće je sakriti prave motive.
Upoznajmo najprije glavne igrače. Benzen, Unilever i Valisure. Benzen je organska molekula koja je opasna za ljudsko zdravlje, Unilever je svjetski kozmetički div (ali osim kozmetike nude širok spektar FMCG proizvoda), a Valisure je nezavisan laboratorij u SAD-u koji se odlučio profilirati kao mjesto za testiranje proizvoda na benzen, tvrdeći kako su osmislili posebnu metodu za otkrivanje benzena koja je mnogo osjetljivija nego trenutne standardne metode. Cilj laboratorija bio je osigurati svoju metodu za otkrivanje benzena kao nužno testiranje za čitavo SAD tržište. Kako bi to ostvarili morali su doći do FDA-a, koji bi natjerao kompanije da prije izbacivanja proizvoda na tržište moraju testirati uzorke na benzen posebnom metodom koju je osmislio Valisure.
Benzen se naravno ne stavlja u proizvode za njegu kose, kože i lica, ali prilikom prijevoza od laboratorija do kupca, mogu se stvoriti uvjeti pri kojima se benzen razvije unutar pakiranja. Šanse za to su veoma male, a takve pojave su rijetkost. No odjednom u 2022 odjeknula je vijest kako 70% šampona za suho pranje kose sadržava visoke koncentracije benzena koje su opasne po život, a u medijima su se mogle čuti i tvrdnje kako te koncentracije uzrokuju rak.
Za cijelu priču sam prvi put čula kod doktorandice kemije Michelle Wong, a potom su se nadovezali i mnogi drugi kozmetički formulatori koji se nisu mogli načuditi nalazima. Kemijski znaju pod kojim uvjetima se benzen može razviti u proizvodu nakon pakiranja, no upravo zbog tog znanja, prilikom formulacije proizvoda, potegnu se sve moguće mjere kako se to ne bi dogodilo. Zato se takvo što uglavnom i ne događa.
Unilever je dobrovoljno povukao sve sumnjive proizvode s tržišta, i poslao uzorke na testiranje u treći nezavisni laboratorij. Začuđujuće, u nijednom uzorku nisu pronađeni tragovi benzena. To naravno nije spriječilo hordu tužbi protiv Unilevera u kojem su tužitelji tvrdili kako su “ekonomski, ne fizički” bili oštećeni zbog povučenih proizvoda. I sve to ne bi bilo ništa čudno da se kroz cijelu priču ne provlači Valisure laboratorij. Unilever je odlučio tužiti Valisure i tada je sve izašlo na vidjelo. Možda ovo zvuči kao klasična priča David protiv Golijata, no u ovom slučaju David igra prljavo.
Spomenula sam hordu tužbi protiv Unilevera. Pogodite tko je bio stručni savjetnik tužitelja? Valisure laboratorij. No to nije bilo jedino otkriće koje je postalo dostupno javnosti. Tijekom suđenja Unilever je otkrio kako su prije par godina dobili veoma zanimljivu ponudu od Valisure laboratorija.
Prije nego su izašli u javnost, Valisure laboratorij je poslao Unileveru svoje nalaze o nedozvoljenim količinama benzena u velikom spektru njihovih proizvoda. Isto tako laboratorij je predložio kako ne moraju nužno izaći u javnost s tom informacijom. Kao rješenje situacije, Unilever bi trebao platiti Valisureu 1.25 milijuna$ kao polog i potom 250.000$ mjesečno. Zauzvrat bi laboratorij zadržao informacije o nalazu benzena. U protivnom, Unilever bi morao povući veliku količinu proizvoda s tržišta što će ih itekao koštati – i novca i reputacije. Kad to nije uspjelo, odnosno kad je Unilever odbio platiti, najednom je stigla hrpa tužbi protiv Unilevera i novinskih članaka o opasnosti benzena i Unileverovih proizvoda. Tad je laboratorij pokušao još jednom prići Unileveru, a to im je pomoglo da shvate što se zapravo događa i dignu tužbu protiv Valisure laboratorija.
Tužbe zahtijevaju mnogo istraživanja. Ta istraživanja donesu mnoge stvari na vidjelo. Jedno od najzanimljivijih otkrića jest bilo sljedeće. Ovo nije prvi put da je Valisure laboratorij pokušao ucijeniti i na silu naplatiti svoje usluge. Slično su probali izvesti sa Zantac lijekom, ponovno tvrdeći kako su pronašli nedozvoljene količine benzena, a kad farmaceutske kuće koje proizvode lijek nisu platile novac za šutnju, odjednom su se pojavile horde tužbi. Također je zanimljivo kako je šogor Davida Lighta (CEOa Valisure laboratorija) također odvjetnik i vlasnik odvjetničke kuće koja je stajala iza svih tužbi protiv Zantaca. U rujnu 2013. na isti dan kad je Yitzhak Levin (šogor i odvjetnik) pomogao dignuti tužbe, Davida Light je predao FDA-u (američka agencija za nadzor lijekova i hrane) peticiju kojom su pokušali ukazati na “propuste” farmaceutskih kompanija koje proizvode navedeni lijek. Kad se razotkrilo kako je problem konstruirao Valisure, a šogor stajao iza tužbu, sudac je odbacio sve tužbe. Njih ukupno 50,000. U tužbi protiv Unilevera, barem nisu bili toliko prozirni da stoje iza tužbi, no ponovno su napravili grešku uplitanja.
Suđenje još uvijek traje, stoga ne znamo što će biti rezultat ovaj put, ali čini se kako vaga naginje na Unileverovu stranu. Osim povijesti ucjenjivanja, ne pomaže ni činjenica kako Valisure laboratorij nije uspio dokazati vjerodostojnost svoje metode, insinuirajući kako su i samu metodu zapravo lažirali.
Nikad nisam mislila kako bi u tužbi mogla biti na strani kozmetičkih divova, no ova priča je pouka i svima nama koji radimo u medijima. Cijela buka oko benzena nastala je, jer su ju mediji u SADu napuhali priču bez da su provjerili vjerodostojnost izvora. Naravno da će naslovi poput “Supstance koje uzrokuju rak pronađene u 70% šampona za suho pranje” donijeti puno klikova, ali i dalje je dobro podsjetiti se kako je bitno znati tko prodaje priču.
Više o cijelom slučaju i novostima o suđenju možete pratiti na Wall Street Journalu.
