Kolekcija visoke mode koja se iščekivala s velikim zanimanjem ona je Alessandra Michelea za kuću Valentino. Kada je prošle sezone predstavio debitantsku kolekciju za talijansku kuću, reakcije su, očekivano, bile podijeljene. Uživali su u njegovom povratku ljubitelji maksimalističke estetike i ezoteričnosti, dok su s druge strane pljuštale kritike da nismo dobili ništa drugo nego Gucci maskiran pod logom V. Već je jasno da estetiku Alessandra Michelea možete slaviti ili mrziti, no ne možete reći da ovaj dizajner ne zna kako ispričati vrhunsku modu priču (i jednako dobar show). Oni koji su sumnjali, dobili su potvrdu ovom kolekcijom visoke mode.


Vrtoglavica i kaos pod Alessandrom Micheleom
Predstavljanje kolekcije prštalo je nevjerojatnim kreacijama koje su pratile brojne reference i izvori inspiracije korišteni za svaki look. U tom kretivnom košmaru, za prosječnog gledatelja, čija je pažnja u svijetu digitalnog postala vrlo ograničena, show je predstavljao izazov za praćenje. Inače, ovo je prva couture kolekcija koju je dizajner ikad napravio i želio je ostaviti snažan dojam – u tome je uspio. (Pre)velike krinoline poslužile su kako bi metaforički i doslovno pokazao da se vratio i da zauzima važno mjesto na modnoj sceni.

Uzvanike je na stolici dočekao bunt papira, točnije detaljan vodič u kojem je naveo svoju inspiraciju, referentne točke te filozofiju oko koje je izgradio kolekciju naziva Vertigineux (vrtoglavica). Michele se inspirirao talijanskim filozofom Umbertom Ecom i njegovim radom “The Infinity of Lists”, u kojem govori o ljudskoj potrebi organizacije i kategorizacije povijesti, umjetnosti, života i težnje da uhvatimo beskonačnost.




Kolekciju je otvorila impresivna krinolina rađena od slojeva tila, s motivom romba (a na koju je utrošeno 1300 sati rada!) i koja je samo najavila ekscentričnost i raskoš koja je tek uslijedila. Riječi “graphism, harlequin grid squares, Mandarin fish, Vitruvius bustier, Middle Ages” ispisivale su se na velikom digitalnom panelu, kako bi okupljenima pojasnile inspiraciju iza svake kreacije. Suvremenost digitlizirane piste koja podsjeća na kaos svjetskih burzi suprostavljena je arhivi i povijesnim referencama koje sežu od srednjeg vijeka, viktorijanskog doba, do arhive modne kuće Valentino i senzibiliteta 21. stoljeća koji dolazi od samog dizajnera.




Michele je tako ponudio ludu vožnju kroz povijest mode, uz dodatak njegove ezoteričnosti i romantičnog dizajna – koristio se patchwork tehnikom, prošivenim materijalima, kaskadno poredanim volanima, detaljima od čipke, mašni, motivima točkica, resica i pažljivo ušivenih detalja. Oglavlja su dodatno pridonijela na dramatičnosti i teatralnosti kolekcije.



Pohvalan je i kasting jer smo na pisti vidjeli modele različite životne dobi – Michele smatra da ljepota samo raste s godinama. Dizajner je kolekciju opisao kao spoj nekoliko vizija i mnoštvo svjetova povezanih u jedan. Kroz svoju prvu kolekciju visoke mode odlučio se na potpuni kaos u kojem on jedini ima punu kontrolu – svi ostali mogli su se zavaliti i uživati u vrtoglavici koju je pripremio, a vidjet ćemo u kojem će se smjeru nastaviti kretati s Valentinom.





































