Ako ste posljednjih par tjedana proveli vremena na TikToku, a vjerujem da jeste ako vam nije novogodišnja odluka bila riješiti ga se zajedno s Amerikancima, a vjerujem da ste jednako kao i oni izdramatizirali i poklekli nakon dva dana. Ako niste, svaka čast, jači ste od velike većine. No, da se vratim, ako ste bili na TikToku, znate za trend “unrecognizable makeup” odnosno neprepoznatljive šminke. Radi se o tipu trenda koji nikako nisam mogla predvidjeti, a poanta je catfishing, doslovno. Riječ je o tome da bi vas vaš make up trebao transformirati u potpuno novu osobu. Molim?
od no-makeup do unrecognizable makeup
Kako smo sad pak došli do ovakvog trenda? Nakon cijele 2024. godine, u kojoj smo silili clean girl estetiku, šminka je morala postati praktički nevidljiva, iliti no make-up makeup i njegovali smo što prirodniji izgled, sad smo skočili iz jedne krajnosti u drugu krajnost. S minimalizma na ekstemizam. Što nas to privlači ideji da postanemo neprepoznatljivi i postoji li dublji razlog iza ove kolektivne promjene identiteta?
Čini se da smo autentičnost zamijenili potrebom za dramatičnim preobrazbama. Podižemo jagodice, mijenjamo oblik nosa, stvaramo nove linije lica konturiranjem, u kojoj smo mi godini? Natalie Violette, jedna od TikTok kreatorica, sažela je trend jednostavno: „Neprepoznatljiva šminka je kada se našminkate tako dobro da ne izgledate kao ista osoba – i iskreno, danas želim malo catfishati.“
Šminkom stvaramo percepciju
Ovaj trend postavlja jedno važno pitanje: što nas tjera na tako drastične promjene? Možemo li govoriti o svojevrsnoj kolektivnoj krizi identiteta, u kojoj konstantno tražimo tko smo i gdje pripadamo? Ili smo jednostavno fluidni, spremni istraživati različite verzije sebe kroz šminku kao sredstvo izražavanja? Ubrzani tempo društvenih mreža svakako igra veliku ulogu. Svaki tjedan nailazimo na novi trend, novu estetiku, novu verziju onoga što bismo „trebali“ biti. Jedan dan želimo biti prirodni i autentični, a drugi dan težimo kompletnoj transformaciji. Na neki način, šminka postaje alat kojim mijenjamo percepciju o sebi – ne samo vlastitu, već i onu drugih.
Strah od prepoznatljivosti
Zanimljivo je razmišljati o tome zašto smo uopće privučeni ideji da budemo neprepoznatljivi. Je li to strah od stagnacije, od toga da ćemo biti zarobljeni u jednom identitetu? Jean-Paul Sartre, poznati egzistencijalistički filozof, tvrdio je da je naša „prepoznatljiva“ verzija sebe zapravo iluzija – ograničenje koje si sami postavljamo. Promjena izgleda putem šminke možda je način na koji se borimo protiv te iluzije, oslobađajući se okova stalnog identiteta.
Društvene mreže dodatno pojačavaju tu želju za transformacijom. Kreiramo verziju sebe koju drugi vide – verziju koja često nije u potpunosti autentična, već refleksija onoga što mislimo da bi trebala biti. U tom kontekstu, „neprepoznatljiva šminka“ savršeno se uklapa u našu potrebu da kontroliramo percepciju drugih, čak i ako to znači da za tu percepciju žrtvujemo dio svoje stvarnosti.
Naravno, važno je ne zaboraviti da je šminka, prije svega, alat za zabavu i kreativnost. Ona je prostor gdje se možemo igrati, eksperimentirati i izražavati različite verzije sebe. Dok jedni u ovom trendu vide kolektivnu nesigurnost i krizu identiteta, drugi ga doživljavaju kao neškodljivu razonodu. Možda je poanta u tome da prihvatimo tu fluidnost – i u šminkanju i u životu. Jer, na kraju dana, uvijek možemo skinuti šminku i vratiti se sebi. Koja god verzija to bila.
