Moda je ogledalo naše stvarnosti, odraz ozračja u kojem živimo, društvenih okolnosti i kretanja, prioriteta i vrijednosti. Moda ne leluja u nekom izoliranom svemiru ili hermetički zatvorenom vakuumu daleko od društvenih zbivanja slijedeći neka svoja, proizvoljna pravila. Trendovi se ponekad mogu doimati kaotičnima i nepredvidljivima, no estetiku našeg odijevanja ne dirigira šačica ekscentrika koji nasumično odlučuju o krojevima i bojama, trendove diktira potražnja uvjetovana društvenim okolnostima i vrijednostima koje iz tih okolnosti proizlaze. Prožeta zeitgeistom, moda osluškuje i odgovara. Sluša li dovoljno pažljivo, svijet će joj vrlo brzo prišapnuti što mu treba. A danas, izgleda, svijetu trebaju – trenirke.
Kilometri i kilometri rečenica ispisani su na račun “starog” i neodrživog modnog sustava, beskrajni sati utrošeni su na lamentiranje o pogubnim posljedicama nezasitnog konzumerizma i hiperprodukcije, o devastirajućem utjecaju na eko sustav i radnička prava, kao i učincima na kreativnost onih koji kreiraju potrošne trendove kao na radničkoj traci. No, kao što je jedan modni urednik parafrazirao opasku Marka Twaina o meteorološkim prilikama “Svi razgovaraju o vremenu, a nitko ništa po tom pitanju ne radi”, tako značajne promjene očigledno nisu mogle proizaći samo iz puke diskusije. Da bi se promijenila moda, trebao se promijeniti i svijet. U veljači, koja se danas doima kao da je bila u nekom drugom životu, nikome vjerojatno nije bilo niti na kraj pameti da svjedoči modi krojenoj za budućnost koja nikada neće doći.
Pandemija se zakotrljala poput lavine, a već je prvi val lockdowna ispraznio mnoge izloge. Prodaja odjeće u SAD-u već je u travnju pala za šokantnih 79% označivši najveće potonuće u povijesti, a u narednih nekoliko mjeseci bijela zastava predaje zavijorila se iznad sudbina mnogih modnih divova. J. Crew, Neiman Marcus, Brooks Brothers i J.C. Penney objavili su bankrot, Gap Inc. nije mogao platiti najam za svojih 2785 američkih trgovina, a Diane von Furstenberg je najavila kako je primorana otpustiti 300 radnika i zatvoriti vrata čak 18 od 19 butika. No, dok su modni giganti padali, potražnja za trenirkama (i ostalom udobnom kućnom i sportskom odjećom) rapidno je rasla. To, doduše, nimalo ne čudi uzmemo li u obzir sve iznenadne okolnosti u kojima se svijet našao.
Kako bi se obuzdalo širenje zaraze, milijuni ljudi diljem svijeta urede su zamijenili kuhinjskim stolovima i ograničili društvene interakcije na nužni minimum, a ruku pod ruku s turbulentnim životnim promjenama promijenili su se i prioriteti. Praćenje modnih trendova palo je na začelje naših interesa, formalnost smo ostavili postrance i uronili u udobnost. U novim životnim uvjetima čak su se i traperice doimale poput nepotrebne sprave za mučenje, a sandale s tankim potpeticama zamijenili smo papučama (i povremeno tenisicama). Eksplozija trenirki razorila je tako i posljednji bastion elegancije, a u podatne sportske uniforme uvukli su se čak i pobornici mantre pokojnog Lagerfelda koji je preseratorski tvrdio da je “trenirka simbol predaje”. “Zaboravite svijet kakav poznajete. Nastupila je nova era”, sarkastično je stajalo u jednom od statusa na Twitteru kada je u crvenoj trenirci osvanula prva dama Voguea Anna Wintour, sve do jučer zakleta protivnica udobne odjeće.
Novinar LA Timesa Adam Tschorn objavio je kolumnu u kojoj se, poprilično ogorčen, obraća svim ljubiteljima trenirki pozivajući ih da se “počnu odijevati kao odrasle osobe”, a zanemarivanje poslovnog dresscodea u kućnom izdanju usporedio je s noćnom vožnjom kroz crveno “jer nema nikoga”. Internetski plenum pokazao mu je srednji prst na pregršt slikovitih načina. Svijet je u tolikoj mjeri navalio na trenirke da je one, koji su svjedočili modi s početka milenija, zasigurno zapljusnuo déjà vu i vratio ih u vrijeme kada su u estetski dvojbenim, plišanim Juicy Couture trenirkama paradirali svi, od svjetskih mega zvijezda poput Paris Hilton i J. Lo. do prpošnih srednjoškolki.
Bezbroj je tekstova napisano argumentirajući kako je koronavirus inficirao modu, neki su čak lamentirali i da ju je dokrajčio, no, koliko god propitivali njihovu estetsku vrijednost, pomama za trenirkama herojski je izvukla mnoge modne biznise. Popularnost ovog odjevnog predmeta je tolika da bismo mogli konstatirati kako se radi o jedinom relevantnom trendu ove turbulentne godine. O tome, naravno, najbolje svjedoče ponuda i potražnja. Net-A-Porter je izvijestio kako je spomenuti segment u njihovom virtualnom butiku, već u prvom tjednu lockdowna, porastao za 40%, a čini se kako danas vjerojatno ne postoji niti jedan luksuzni modni brend koji u svojoj ponudi nema neku verziju trenirke, čak i ako nikada u povijesti nije imao nikakve veze sa sportom.
Potražnja za trenirkama (koje izgledaju, više manje, identično) na virtualnim policama brendova navodno je toliko porasla da se brendovi grčevito bore kako bi ju zadovoljili. Manjku je, naravno, kumovala pandemija na drugom kraju svijeta koja je na par mjeseci zatvorila tekstilne tvornice u Bangladešu, Vijetnamu, Tajlandu i Indoneziji, a o kojem zapad već poslovično ovisi.
Svi koji nostalgično jecaju za “dobrim, starim” vremenima pitajući se hoće li era trenirki zatrti i posljednji tračak elegancije, sasvim neopravdano dramatiziraju, no u pravu su kada se pitaju kako će izgledati moda u post-COVID eri. Posve je sigurno da će mjeseci provedeni bez grudnjaka, u rastezljivim hlačama s gumicom i tenisicama utjecati na daljnji razvoj trendova, no u kalkulaciji oko budućih vremena ne treba smetnuti s uma da se teren za leisurewear pripremao mnogo prije nego što je pandemija ikome bila na pameti. Formalna odjeća odavno je omekšala svoju strogoću, ozbiljna muška odijela zamijenile su traperice, ležerni puloveri i košulje bez kravate, a žene odavno ne marširaju uredima boreći se s restriktivnim krojem pencil suknje.
Prošle su sezone i sezone otkako smo strastveno prigrlili streetwear, hoodice nosimo u gotovo svim prilikama, tenisice odavno kombiniramo s cvjetnim haljinama, a sportsku odjeću sa sandalama. Sve te trenirke koje mnogi optužuju da su zarazile modu bile su ludo popularne i prije pandemije, promijenjene društvene okolnosti samo su im dodatno pogodovale. I kao što histerija za plišanim Juicy Couture opravama s početka milenija (srećom) nije trajala zauvijek, tako niti današnja era “virusa i trenirki” neće trajati zauvijek. Kada se promijene životne okolnosti, a društvene interakcije prestanu biti tretirane kao sigurnosni rizik, i moda će se prilagoditi rafiniranijom siluetom. Vrlo je moguće da će, u sezonama koje će uslijediti u post-COVID svijetu, udobnost dobiti na cijeni. No, ono čemu se treba nadati nisu samo promjene u trendovima kada je u pitanju estetika, moda će se ipak morati pozabaviti nekim važnijim pitanjima i pobrinuti se da se ne vrati na stare staze. Hoće li u konačnici doći do tektonskih pomaka, ipak još ne možemo prognozirati.
