Tomato Košir spada među najprepoznatljivije slovenske dizajnere, poznat po vizualima koji ne samo da privlače pažnju, nego i pokreću dijalog o društvu i kulturi. Njegov rad prelazi granice estetike, povezujući tipografiju, plakat, branding i naslovnice časopisa s oštrim društvenim komentarom. Košir svoje dizajnersko umijeće ne tretira kao puko oblikovanje, nego kao alat za razmišljanje i poticanje publike na promišljanje. Njegovi radovi objavljivani su u renomiranim medijima poput The Guardian, Politico i Internazionale, a domaća publika ga je posebno prepoznala kroz izložbe poput one na Ljubljanskom gradu.
Za svoj rad dobio je niz međunarodnih priznanja, uključujući Red Dot, D&AD i nagrade Type Directors Cluba, a do sada najznačajnija nagrada njegove karijere bila je dodjela Prešernovega sklada 2024. godine, jednog od najznačajnijih kulturnih priznanja u Sloveniji. Autor je monografije Vizualni komentar, koja okuplja stotinu vizualnih reakcija na društvene događaje proteklih dvadeset godina. A nama je u ovom intervjuu Košir otkrio svoj pristup dizajnu, kreativni proces i snagu vizualnog jezika u vremenu kada slike često govore jače od riječi.
Kada stvaraš naslovnicu, polaziš li od emocije, poruke ili vizualne metafore? Zašto?
Polazim od sadržaja. Vizualna metafora je metoda prenošenja poruke, a emocije su željena reakcija na uspješno dekodiranje metafore.
Tvoj rad često spaja oštar društveni komentar s vizualnom jasnoćom. Kako procjenjuješ kada ideja mora biti naglašena, a kada suzdržana?
Ton ideje ovisi o temi i ozbiljnosti situacije. Važno je da bude primjerena i jasna, a vizualni komentar snažno je obilježen vremenom. Ideja naslovnice se čita u trenutku obraćanja čitatelju, obično u nekoliko sekundi. Kod unutarnjih naslovnica ponekad je dovoljna i sekunda i pol.
Smatraš li da snažna vizualna slika treba postavljati pitanja umjesto nuditi odgovore?
Oboje je moguće, pa i kombinacija. Vizualni komentar može donositi i određenu autorsku slobodu. Možemo se odlučiti za iznošenje stava, postavljanje pitanja ili kombinaciju oboje.
Mnogi dizajneri izbjegavaju političke i društvene teme jer mogu biti polarizirajuće. Što te kod tih tema privlači?
Privlači me to što se mogu aktivirati kao građanin i što mogu doprinijeti svoj mali dio poboljšanju svijeta.
Gdje po tvom mišljenju danas smještamo grafički dizajn u ekonomiji pažnje, gdje se vizualni sadržaji konzumiraju brže nego ikad prije?
Vizualne komunikacije imaju prednost upravo u brzini u odnosu na pisanu riječ. Naravno, pisana riječ ima prednosti u mogućnosti slojevitog prenošenja mnogih poruka. U vizualnim komunikacijama pri slojevitosti lako dolazi do natjecanja više poruka za pažnju, što nije dobro za jasno dekodiranje poruke u javnosti.
Tvoj rad za Guardian Weekly ili Objektiv nije samo grafičko rješenje, već i argument. Koliko istraživanja obično stoji iza pojedinog vizualnog komentara?
Dok nemam odgovarajuću ideju, to je znak da temu koju obrađujem ne poznajem dovoljno. To je obično znak da se vratim istraživanju. Iza naslovnice najčešće stoji jedan članak ili više njih, no ako je riječ o omniprezentnoj temi toga tjedna, ponekad možemo i bez njih. U tim slučajevima istraživanje radimo uz pomoć urednika priloga ili novina.
Oblikuješ li ikada rad isključivo za sebe, bez predviđene publike?
Vizualnim komentarima mogu se aktivirati i bez naručitelja; objava na internetu može dosegnuti sličan doseg kao tiskano izdanje. Kod viralnih sadržaja postoji potencijal da ga višestruko nadmaši — čak stotinama puta ili, u slučaju posljednje naslovnice, i tisućama puta.
Postoji li tema koju svjesno izbjegavaš — ne zato što nije važna, već zato što ti se čini vizualno neizrecivom?
Izbjegavam prikazivanje članaka koji imaju više paralelnih narativnih niti; takav su primjer često putopisi.
Koja je najveća zabluda o tvom načinu rada i kakvo bi razumijevanje želio da publika ima o njemu?
Šira javnost dizajn često brka s umjetnošću, a dizajnere doživljava kao estete koji ukusno raspoređuju elemente. Dizajner je partner naručitelja i rješava komunikacijske probleme organizacije, proizvoda ili usluge. I u vizualnom komentaru radimo u službi naručitelja. Ponekad je taj naručitelj društvo.
Je li reakcija publike ikada bitno promijenila tvoj odnos prema radu koji si stvorio
Naravno. Važno je jedino je li javnost ispravno protumačila kodiranu poruku. Kada to nije slučaj, loše sam obavio svoj posao.
Koji je najneobičniji kompliment ili kritika koju si dobio u vezi sa svojim naslovnicama?
Član radikalne desnice rekao je da bi me nabio na kolac sa slovenskom zastavom. Modus operandi krajnje desnice su prijetnje, populizam te poticanje podjela i mržnje, jer nemaju drugog sadržaja.
Kad bi prestao dizajnirati, koji bi dio kreativnog procesa najviše nedostajao, a koji nimalo?
U potpunosti se identificiram sa svojim zanimanjem, tako da nikada ne bih mogao prestati dizajnirati. Kad bi me u tome ograničilo zdravlje, ne bih nimalo žalio za izdavanjem predračuna i računa. U tome sam očajan.
Koje pitanje o svom radu i dalje doživljavaš kao otvoreno, čak i za sebe?
Svaki sljedeći komunikacijski problem još je neriješen. Uvijek smo pred tabula rasom. Naša se kvaliteta mjeri uspješnošću rješavanja aktualnog zadatka. Vrijediš onoliko koliko je kvalitetan tvoj posljednji rad.
Koje ti pitanje nikada nije postavljeno, a volio bi da jest?
Pedagoških i andragoških pitanja ima najmanje. Poučavanje je vrlo važan segment mog poziva.
