Predjesensko vrijeme u Zagrebu je krenulo dosta tvrdo. Kao da su se preko noći otvorile sve izložbe i grad je živnuo u sekundi. Rujan je uvijek rezerviran za Zagreb Design Week koji se ove godine napokon vraća na Akademiju likovnih umjetnosti, a s njim se na ALU vraća i središnji dio festivala koji je tijekom godina mijenjao zagrebačke adrese. Trinaesto izdanje ZGDW-a Zagreb ponovno pretvara u pozornicu dizajna, i to kroz dva tjedna programa, izložbi, predavanja, radionica, predstavljanja i susreta s domaćim i međunarodnim autorima.
Prvi tjedan, od 8. do 13. rujna, festival se odvija na tridesetak partnerskih lokacija diljem grada, od galerija i showrooma do dizajnerskih studija, dok se od 15. do 20. rujna program seli na ALU u Ilici 85. Atelijeri, dvorane i park Akademije postaju privremeno središte zagrebačke kreativne scene, uz izložbe, predavanja i panele, radionice, filmske projekcije, modne revije i večernja događanja.
Ovogodišnja tema festivala je „Trenje”; pojam koji organizatori promatraju kao prostor sukoba, otpora i neslaganja, ali i kao pokretačku snagu iz koje mogu nastati nove ideje. Ta se ideja posebno dobro uklapa u trenutak u kojem se dizajn nalazi danas: između tehnologije i zanatstva, ekologije i proizvodnje, umjetne inteligencije i ljudske kreativnosti, lokalnog i globalnog. Razgovarala sam s organizatorima ZGDW-a, Tinom Marković i Danielom Tomičićem.
Zagreb Design Week ove se godine vraća na ALU, gdje je festival bio prije nego što je nekoliko godina mijenjao lokacije. Što za vas znači taj povratak? Jeste li uzbuđeni?
ALU je najbolja lokacija za Zagreb Design Week. Suradnja s Likovnom akademijom daje festivalu dizajna posebnu težinu. Postoji i povijesna poveznica između ALU-a i prvog visokoškolskog obrazovanja za dizajn u Hrvatskoj.
Puno puta smo čuli da je najbolje izdanje ZGDW-a bilo 2022., upravo na ALU-u. Novoobnovljena zgrada izgleda odlično, a s obzirom na to da inače nije otvorena za javnost, otkrivanje prostora posjetiteljima bit će dodatna zanimljivost ZGDW-a. Mi smo festival i zato puno pažnje poklanjamo programu u eksterijeru. Park skulptura ALU-a jedinstvena je zelena oaza u centru grada i idealno mjesto za chillanje nakon posla ili vikendom.
Tema ovogodišnjeg izdanja je „Trenje”. Zašto vam se baš sada činilo važno govoriti o trenju i što ono za vas znači u dizajnu?
Ako proces dizajna počinje pitanjem „U čemu je problem?”, što je bila tema Zagreb Design Weeka 2017. godine, sljedeći korak donosi istraživanje različitih mogućnosti i ideja. Prikupljene ideje potom se međusobno sučeljavaju kako bi se odabrao najbolji smjer razvoja.
Upravo je to faza trenja trenutak sukoba, preispitivanja, odluka i stvaralačkog loma iz kojeg nastaje jasna ideja, a zatim i kvalitetan dizajn.
Zašto ste ove godine odlučili staviti fokus upravo na konflikt, neslaganje, pokušaje i pogreške koji mu prethode?
Mislim da je konflikt jako aktualna tema. Društvo se mijenja brže i jače nego ikad, što nas sve stavlja u stanje konflikta. Algoritmi vole konflikt. Mi govorimo o konfliktu kao katarzi.
ZGDW je krenuo 2014. godine. Kad danas pogledate festival od njegovih početaka do danas, što se najviše promijenilo, a što nije?
Globalno se promijenilo jako puno, a lokalno premalo.
Ovogodišnji dobitnici nagrade ZGDW AWARD uglavnom su projekti koji se bave ekologijom. Klimatske promjene danas su dio naše svakodnevice, dok 2014. o tome nije postojala razvijena svijest. Danas svi osjećamo toplinske udare. ZGDW smo nekad radili u proljeće, kada bismo uživali u suncu, sada je to doba godine nestabilno, s čestim kišama. Klima se naočigled mijenja, što je loše.

Društvene mreže i algoritmi promijenili su način na koji doživljavamo svijet pa se, sukladno tome, promijenio i dizajn. Posljednja tektonska promjena je sveprisutna upotreba umjetne inteligencije.
Ono što je ostalo isto jest da se u Hrvatskoj i dalje ne koriste dovoljno prednosti koje dizajn nosi gospodarstvu i društvu u cjelini.
Festival je tijekom godina mijenjao lokacije, prostore, formate i opseg. Je li to bilo prilagođavanje okolnostima ili ste svjesno tražili novi način kako festival treba izgledati? Koje vam je izdanje možda najdraže?
Oboje! Festival je živi organizam i ako se ne mijenja, brzo zamre. Pokušavamo učiti iz iskustva prošlih izdanja i trudimo se pratiti potrebe i želje publike i izlagača te stalno dodajemo i oduzimamo sadržaje kako bismo pronašli „idealnu formulu” koja, naravno, ne postoji jer se društvo neprekidno mijenja.
Promjene lokacija, nažalost, tužna su priča Zagreba o nepostojanju prostora za događanja. Započeli smo u Laubi na tisuću kvadrata prostora, da bismo na Velesajmu premašili pet tisuća. Da postoji odgovarajući prostor u Zagrebu, vjerujem da bi do sada festival narastao i na deset tisuća kvadrata, od čega bi pola zauzimao ozbiljan sajam namještaja, kakav smo organizirali na Velesajmu 2023. godine.
Česte selidbe produkcijski nas iscrpljuju, ali vjerujem da su publici zanimljive. ZGDW ima povijest otkrivanja i uređivanja prostora. Meni je najdraže izdanje 2017. godine, kada smo ispred Laube izgradili pop-up dizajn park s geodezijskim kupolama. To nam je bila četvrta godina i veliki skok u odnosu na prve tri.
Ove godine imate 30 partnerskih lokacija prije glavnog programa na ALU-u. Što vam takvo širenje po Zagrebu omogućuje što jedan centralizirani festival ne može?
Uključivanje partnerskih lokacija znači da nismo sami. ZGDW je platforma za sve koji se bave dizajnom. Zajedno s partnerima promoviramo dizajn, što nam omogućava da dopremo do većeg broja ljudi. Osnovna ideja ZGDW-a je popularizacija dizajna, promocija dizajna u najširoj javnosti.
Većina „tjedana dizajna” danas odvija se na više lokacija. Uostalom, sama ideja festivala dizajna izrasla je iz partnerskih lokacija. Osamdesetih godina prošlog stoljeća u Milanu, tijekom sajma namještaja, deseci dizajnera i tvrtki koji nisu mogli pronaći mjesto na sajmu počeli su izlagati na raznim lokacijama po gradu. Tako je nastao „Fuorisalone”, na talijanskom „izvan salona”.
Poput „antisalona”, taj nezavisni, punkerski dio bio je toliko zanimljiviji od ovog formalnog, „institucionalnog”, da su ljudi diljem svijeta počeli organizirati slična događanja. Danas ima više od 50 festivala dizajna na svim stranama svijeta.
Imate rekordnih 339 finalista iz 16 zemalja. Je li vam danas važnije da ZGDW bude mjesto na kojem hrvatska scena upoznaje svijet ili mjesto na kojem svijet upoznaje hrvatski dizajn?
Oboje. ZGDW od početka želi predstavljati dizajn iz svijeta u Zagrebu i promovirati hrvatski dizajn u svijetu.
Odluka da ZGDW AWARD bude međunarodna nagrada za dizajn omogućava hrvatskim dizajnerima uspoređivanje s kolegama iz cijelog svijeta. Troje od petero članova žirija dolaze iz inozemstva. To su stručnjaci koje uključivanjem u žiriranje upoznajemo s hrvatskim dizajnom. Oni i dolaze na ZGDW, obilaze izložbu finalista i upoznaju se s pobjednicima.
Na taj način ciljano upoznajemo stručnjake s raznih strana svijeta s hrvatskim dizajnom.
Nakon više od deset godina festivala, što danas prepoznajete kao najveći problem hrvatske dizajnerske scene? S druge strane, što mislite da hrvatska dizajnerska scena danas radi bolje nego što joj možda priznajemo?
Nažalost, najveći problem je ostao isti. Hrvatsko gospodarstvo ne prepoznaje potrebu za dizajnom. Nema velikih tvrtki koje zapošljavaju dizajnere, što rezultira činjenicom da dizajneri nemaju iskustva. U konačnici to dovodi do niza samoiniciranih projekata koji ostaju na razini prototipa.
Dizajnerska scena sastoji se od pojedinaca i mini-studija koji rade projekte na najvišoj svjetskoj razini. Mislim da se ne priznaje dovoljno njihova uloga u stvaranju uspješnih proizvoda.
ZGDW je nastao u Zagrebu, ali se posljednjih godina sve više povezuje s međunarodnim festivalima i predstavlja hrvatski dizajn vani. Kada ste prvi put osjetili da festival više nije samo zagrebačka priča?
Iskreno, nikad nismo razmišljali lokalno. Dizajn je dio suvremenog svijeta. ZGDW je nastao iz Auto® konferencije o dizajnu automobila, gdje su gostovali dizajneri iz cijeloga svijeta. Tako da je i ZGDW od prvog izdanja predstavljao međunarodni dizajn.

Posljednjih godina promoviramo hrvatski dizajn diljem Europe. 2025. smo izlagali u Veneciji, godinu ranije u Barceloni…
Koliko je teško održati vlastiti identitet festivala dok istovremeno želite biti relevantni međunarodnoj dizajnerskoj sceni?
Danas živimo u globalnom svijetu. Hrvatska, kao mala država, uvijek je tako i živjela. Dio smo Europske unije i zapadnog svijeta. Naš identitet je suvremenost.
Dizajn nastaje s industrijskom revolucijom i masovnom proizvodnjom koja je stvorila globalizaciju. Naš identitet proizlazi iz zadanih okolnosti koje pokušavamo prevazići ne bismo li stvorili što kvalitetniji festival. Fun fact je da su neki od najboljih festivala u gradovima koje ne povezujete s dizajnom, npr. u Bukureštu i Eindhovenu.
Što biste voljeli da netko tko prvi put dođe na ZGDW ove godine ponese sa sobom osim dojma da je vidio puno dobrih stvari?
Energiju. Kad sam imao 12 godina, vidio sam u Muzeju za umjetnost i obrt izložbu „Dizajn u Americi”. Ta je izložba bila presudna za moju ljubav prema dizajnu. Volio bih da Zagreb Design Week predstavi dizajn publici tako da se ona zaljubi u njega.
I za kraj, nakon svih ovih godina: što vas još uvijek ljuti, nervira ili uzbuđuje dovoljno da svake godine ponovno napravite Zagreb Design Week?
Žao mi je što Zagreb i Hrvatska ne koriste maksimum svog potencijala. Imamo preduvjete za kvalitetniji život, ali kao društvo nismo ga u stanju organizirati.
Zašto kao država s tisuću otoka ne proizvodimo cool brodove? Zašto izvozimo trupce, a ne namještaj? Zašto kao sportska nacija nemamo niti jedan sportski modni brend? Zašto su uspjesi uglavnom individualni? Zašto ne postoji sustav koji prepoznaje i pomaže razvoj?