Odmah da kažemo: obožavamo Milu Kunis i rado gledamo sve njene filmove, baš zbog njenog šarma, effortless stila, pristupačnosti i jednostavnosti kojom zrači. Ali, istina je da u svojoj glumačkoj karijeri nije uspjela upisati neke baš sjajne uloge, ili su uloge bile okej, ali sami filmovi nisu dostigli kvalitetu i pažnju koju su željeli. Od svih uloga, najviše se ističe ona u Black Swan Darrena Arnofskog, gdje je igrala glavnu ulogu tik uz Natalie Portman. Ovaj film posvjedočio je da je Mila zaista dobra glumica, ali da jednostavno prilike koje joj se daju nemaju dovoljno širok dijapazon da ona to i pokaže.
Kada se pojavio trailer za Luckiest girl alive u Netflix produkciji, vjerujem da je većina nas pomislila “Ah još jedan jedva gledljiv film koji ćemo pogledati samo zato što je u njemu Mila Kunis”. I pogledali smo ga. Ali, je li zbog sniženih očekivanja ili Mile koja je toliko fenomenalna, a uloga daleko od plošnosti njenih prethodnih likova, film je ovog puta više nego gledljiv. Čak ćete o njemu i razmišljati nakon gledanja.
Film je zapravo adaptacija romana Jessice Knoll iz 2015. godine i tijekom gledanja filma, njegov ritam zaista otkriva da iza njega stoji literarni predložak. Film je režirao Mike Barker, a scenarij je pisala sama autorica knjige. I knjiga i film bave se temom suočavanja s traumom i pokušaja zakopavanja istine radi normalnijeg svakodnevnog života. Mila Kunis je tridesetdvogodišnja Ani FaNelli koju u prvom kadru upoznajemo s nožem u ruci, dok bira koji će model koristiti za rezanje svadbene torte jer joj se datum vjenčanja približava. Ona izgleda predivno, uredno, jednostavno, nosi skup nakit i spisateljica je seksualnih savjeta za muškarce u ženskom časopisu. Njena najbolja prijateljica je Nel (Justin Lupe iz Succession) i zaručena je za bogatog dečka. Cijela ova predstava lika na početku ne garantira da u filmu slijedi išta drugačije od ranijih uloga, ali onda čujemo njen unutrašnji glas, koji se znatno razlikuje i po tonu, ali i po onome što govori od onoga što ona izgovara drugima. Ubrzo shvaćamo da u njoj živi osoba koja sa sobom nosi veliku traumu od koje čitav život pokušava pobjeći, radeći stvari koje ne želi i ponašajući se kao osoba koja nije. Paralelno sa sadašnjim trenutkom, pratimo evoluciju događaja iz prošlosti, koji su je obilježili i nisu joj davali mira.
Sama tema susretanja s traumom iz prošlosti je dobro prikazana i na kraju, svjedočimo jednom prihvaćanju i izlječenju koje može biti ohrabrujuće za svaku gledateljicu koja je pogledala film do kraja. Tako da, s te strane ovo jest jedan napredak u njenoj karijeri i svakako jedna od najsloženijih i najangažiranijih predstava žena koje je Mila Kunis do sada tumačila. Međutim manjkavost filma je u nekim jeftinim i pomalo jadnjikavim kadrovima, rečenicama, neprirodnim situacijama koje se u potpunosti mogu pripisati reditelju. Da je David Fincher ovo radio, vjerojatno bi sve mnogo bolje izgledalo, ili da je Gillian Flynn napisala književni predložak.
