Omiljena stvar kod mog algoritma mi je to što se sastoji od tri kategorije sadržaja. Ljubimci (najčešće psi), recepti za kolače i cool brendovi. To je to. A gotovo svaki put kad uđem u TikTok prvo me dočeka video nekih slatkih ljubimaca, najčešće od profila The Dogist. Ima tu još mnogo poprilično poznatih profila, čija su glavna tema psi, ali The Dogist je nekako najduže na mom „For You Page“, pa sam se odlučila fokusirati isključivo na njega. Sigurna sam kako ste i vi barem jednom čuli za njega ili vidjeli neki od njegovih videa, u kojem razgovara s vlasnikom psa (ili pasa), dok se na videu vrte kadrove razigranog psića kako lovi kameru.
Tko je The Dogist?
Iza profila stoji Elias Weiss Friedman, fotograf koji je 2013. godine počeo fotografirati pse koje je susretao na ulicama New Yorka. Ono što je krenulo kao osobni projekt s vremenom je preraslo u globalni fenomen koji danas prati više od deset milijuna ljudi. Tijekom posljednjih desetak godina fotografirao je više od 50.000 pasa, objavio nekoliko knjiga i izgradio zajednicu koja se svakodnevno vraća njegovom sadržaju.
No jednom kad otvorite njegov profil, vrlo brzo postane jasno da se uspjeh The Dogista ne može objasniti samo činjenicom da ljudi vole pse. Zapravo, rekla bih da je profil jednako posvećen ljudima, kao i njihovim psima. Svaki video, svaka fotografija, sve uvijek dolazi uz toplu priču. Ponekad je riječ o psu koji je pronađen na ulici na nekom dalekom putovanju, ponekad o ljubimcu koji se bori s bolešću i nema još mnogo vremena ili o nekom ljubimcu uz kojeg je osoba odrasla. I baš u tim pričama vidim najveću posebnost profila. Umjesto da promatramo samo psa, promatramo odnos.
A ti odnosi danas izgledaju potpuno drugačije nego prije nekoliko desetljeća. Dovoljno je pogledati vlastitu okolinu. Psi više nisu samo kućni ljubimci. Oni idu s nama na putovanja, imaju svoje krevetiće, omiljene igračke, profile na društvenim mrežama i mjesta za koja znamo da su pet friendly. Za mnoge ljude oni su punopravni članovi obitelji i nitko se više ne iznenadi kada netko kaže da mu je pas najbolji prijatelj.
Upravo je to ono što se možda najviše osjeti kroz objave The Dogista. Ljudi ne pričaju o svojim psima kao o životinjama. Pričaju o njima kao o članovima kućanstva, suputnicima i bićima koja su obilježila važne trenutke njihovih života. Svi se možemo prepoznati u njegovim objavama. Čak i ako nikada nismo imali psa, razumijemo osjećaj povezanosti koji opisuju.
Još jedna stvar koju volim kod The Dogista jest činjenica da nas podsjeća koliko nas ljubimci zapravo povezuju. U svijetu u kojem se oko gotovo svega uspijemo posvađati, psi su ostali jedna od rijetkih tema oko kojih postoji gotovo univerzalna simpatija. Dovoljno je prošetati kvartom da vidite koliko razgovora započinje upravo zbog njih. Ljudi koji se inače nikada ne bi upoznali zastanu kako bi pomazili psa, pitali za ime ili podijelili neku vlastitu anegdotu.
Na neki način, The Dogist dokumentira upravo te male trenutke. Ne samo pse, nego i sve ono što oni izvlače iz ljudi. Sigurno je i to jedan od razloga zašto nam njegov sadržaj djeluje tako osvježavajuće. Nema senzacionalizma, nema drame i nema potrebe da nas šokira kako bi privukao pažnju. Samo fotografija, kratka priča i podsjetnik da su neke od najvažnijih stvari u životu zapravo vrlo jednostavne.
The Dogist je krenuo kao projekt iz strasti, a danas je prerastao u nešto mnogo više. Cijelu zajednicu ljudi, podcast, knjigu, čitavu zakladu koja se zalaže za pomoć ugroženim i napuštenim psima, ali i koja radi na obuci pasa. Sve to je proizašlo iz jednog malog projekta, koji su svi odmah prepoznali kao osvježavajući sadržaj oko kojeg se svi možemo složiti da ga obožavamo pratiti.
Friedman nikada nije želio stvarati samo zbirku slatkih fotografija. Inspiraciju je pronašao u uličnoj fotografiji i blogovima koji su dokumentirali svakodnevni život ljudi, a The Dogist je od samog početka zamišljen kao svojevrsni portretni projekt. Umjesto modela, ispred objektiva našli su se psi. Umjesto modnih kombinacija, u fokusu su bile njihove osobnosti. Koncept je od prvog dana ostao isti, a s obzirom na to koliko ljudi svakodnevno zastane kako bi pogledalo upravo takav sadržaj, rekla bih da nam je svima ponekad potreban podsjetnik na ono što naši ljubimci rade najbolje. Spajaju ljude, popravljaju raspoloženje i vrlo lako postanu najvažniji članovi obitelji.
