Psi su odavno prestali biti samo kućni ljubimci i za mnoge su postali ravnopravni članovi obitelji. Upravo zato sve više pažnje posvećujemo njihovom zdravlju, svakodnevnim navikama i, naravno, prehrani. Dok posljednjih godina sve više razgovaramo o kvaliteti namirnica koje unosimo u vlastiti organizam, porijeklu hrane i važnosti uravnotežene prehrane, ista pitanja sve češće postavljamo i kada je riječ o našim četveronožnim prijateljima.
Među ljudima koji su prepoznali da na tom području postoji prostor za promjene je Ivan Zovko, poduzetnik i osnivač Pas Kitchena, brenda koji je nastao iz ideje da psi zaslužuju jednako kvalitetne, svježe i pažljivo pripremljene obroke kao i njihovi vlasnici. Pas Kitchen je nedavno otvorio i svoju prvu fizičku poslovnicu, u kojoj nas je jednog oblačnog četvrtka dočekao nasmijani Ivan. Odmah je bilo jasno kako je riječ o osobi kojoj je doista stalo do proizvoda koje prodaje, ali i do krajnjeg kupca.
Ono što ovaj koncept izdvaja nije samo fokus na kvaliteti sastojaka, već i promjena perspektive. Umjesto da se prehrana pasa promatra kao usputna stavka svakodnevice, Pas Kitchen potiče vlasnike da o njoj razmišljaju kao o važnom dijelu dugoročnog zdravlja i dobrobiti svojih ljubimaca. Takav pristup prepoznali su brojni vlasnici pasa koji danas sve više pažnje posvećuju onome što se nalazi u zdjelici njihovih ljubimaca. Iza cijele priče stoji Ivan Zovko, koji je od ideje nastale iz ljubavi prema psima razvio brend koji danas okuplja zajednicu vlasnika sličnih vrijednosti i pokazuje kako se kvaliteta, znanje i strast mogu pretvoriti u uspješan poslovni projekt.
Pas Kitchen je godinama bio online brend. Kako si došao do ideje da iz online svijeta prijeđeš u fizički svijet?
Ideja mi je bila približiti se kupcu i doći do ljudi koji žele upoznati brand, opipati proizvod, porazgovarati o ideji uopće o konceptu Pas Kitchena. I njima doći još malo bliže.
Što fizički prostor omogućuje da ispričate o Pas Kitchenu, a online nije do sada mogao prenijeti?
Mislim da je jako bitno razumjeti da mi prodajemo proizvod, a uslugu i onda taj fizički proizvod ljudi vole opipati, psi vole namirisati. Tako da mislim da to što imamo fizički prostor puno pomaže razumjeti koncept jer mi kuhamo hranu za pse, nitko drugi to ne radi ovdje pa je to potpuno jedna nova kategorija proizvoda.
Približiš se krajnjem kupcu lakše. I onda tu kad vadimo paketiće, ja s jednom rukom naplaćujem, a drugom držim paketić dok pas liže pakiranje. To mi je bilo bitno, ljudima pomoći da shvate koncept, jer su često navikli na dehidrate, na konzerve, a ovo je nova kategorija proizvoda.
Kako danas izgleda Pas Kitchen u usporedbi s vizijom koju si imao na samom početku?
Vizija na samom početku je bila isključivo biti online shop, ali kroz rad na ovom tržištu sam shvatio da ljudi upravo to, vole doći sa psićem, ušetat se, popričati s nekim da bolje ih razumije i da bolje razumije psića, tako da ovaj otvaranje fizičkog dućana je ipak nekakav prirodan nastavak razvoja brenda da se ljudi puno lakše poznaju i da mi upoznamo naše krajnje korisnike.
Postoji li neka odluka, koja ti je u trenutku donošenja izgledala suludo, a danas ti se pokazala kao jedna od najboljih?
Sve. Od dana jedan, gdje sam na samom početku ja kuhao u kuhinji do 4 u jutro, onda ujutro razvozio te paketiće klijentima da bi onda ušao u ured, neki co-working space i razvijao web stranicu gdje ljudi mogu uopće kupiti nešto. Godinama je bilo “što ja radim, što je ovo”, ali nekakav feedback i sam proizvod se pokazao kao “ok ovo radi i ovo je nešto što ljudi zaista želi kupiti i rješava problem”. Mislim da je to tipa ključno, rješava nekakav problem. Ne zdravstveni, nego rješava se problem. Ljudi žele zdravo hraniti psa i tome drivealo. I evo danas nas je u firmi pet i radimo 4 tone hrane mjesečno, ali počeci koji su trajali dugo dugo su bili ne vjerojatno teški. Ono ne znam godinu i pol sam ja do 3 ujutro kuhao.
Psi su razlog zbog kojeg ljudi dolaze u Pas Kitchen, ali što si naučio o ljudima kroz ovaj posao?
Da su ljudi super divni i ljudi koji imaju pse su još divniji. I ljudi prema svojim psima se ponašaju kao da je to član obitelji, jer na kraju dana mislim on i je član obitelji, samo što je malo dlakaviji tako da je to vrlo pozitivno. Ljudi koji dođu tu kupiti nešto vrlo često dođu sa psom. Tako da je to nama to jedan super benefit, da se svaki dan mazimo sa hrpom pasa.
Postoji li neki proizvod za koji si bio skeptičan hoće li ga kupci dobro prihvatiti, a na kraju je postao hit?
Da, naš proizvod s ribom. Znači naš najnoviji recept zove se Srdita Jadranka, jer je napravljen sa srdelicama iz Jadrana. On nam je potpuno drugačiji jer je prvi proizvod s ribom i namjerno stavljamo sve druge namirnice drugačije baš za pse kojima možda smetaju neke namirnice u našim drugim receptima i to nam je proizvodno, kako smo mali, operativno nam je to stvaralo veliki problem jer sve moramo drugačije raditi. I onda sam bio skeptičan kako će uopće to uspjeti i kako će taj proizvod koji je potpuno drugačiji od drugih kupci prihvatiti. I dalje je to zdrava kuhana hrana, ali se pokazao kao potpuni hit i evo četiri puta smo ostali bez njega i ne stignemo upecati ribe koliko je psi udahnu.
Što ti je bilo važnije pri osmišljavanju trgovine: što će se svidjeti vlasnicima pasa ili što će se svidjeti samim psima?
Krajnjem kupcu. Najbitnije nam je bilo napraviti dobar proizvod, jer druge stvari ćemo lako popeglati kada imamo dobar proizvod, to bi bila nekakva ideja. I moja pozadina je rad sa tehnološkim firmama. Ja sam u Londonu radio sa startupima i onda sam vidio razliku između vrhunskog proizvoda i ok proizvoda. I onda mi je bilo bitno napraviti vrhunski proizvod. I znao sam da, ako će pas pojesti, ako će psu biti bolje i ponašanje i stolica i dlaka i da kad pas biti bolje, vlasnik će isto prihvatiti taj proizvod.
Zapravo mi i u našem sustavu, pod imenom kupca imamo ime psa, a ne vlasnika, jer je on na kraju dana naš krajnji korisni, odnosno klijent.
Danas se mnogi odlučuju ići „linijom manjeg otpora“ i nabavljaju sastojke iz velikih sustava, ipak Pas Kitchen koristi samo domaće proizvode naših proizvođača i OPG-ova. Zašto ti je važno ostati vezan uz domaće proizvođače?
Zato jer mi je bitno podržavati naše male, vrijedne domaće ruke na isti način kako oni nas podržavaju i kako je nekada možda jednostavnije kupiti neki proizvod sa stranih tržišta koji dolazi kod nas. Ljudi su ipak odlučili kupovati Pas Kitchen. Ovo je moj način da se zahvalim i da vratim nazad domaćim OPG-ovima i malim našim farmama od kojih kupujemo meso.
Iskreno, bilo je teško na početku i kad bi išli obilaziti klaonice i mesare i kad bi im rekao radimo hranu za pse, treba nam meso, oni bi svi oduševljeni trljali ruke, jer su pronašli novi način rješavanja otpada. I onda kad bih ja rekao “ne, ne, ne, ne, mi trebamo pravo meso za nas ljude”, samo nam ne treba možda cijeli komad mišića nego manji komadi, ili treba nam srce i onda su bili razočarani i nije im bilo jasno zašto želimo te komade mesa, kad možemo staviti ono što su inače otpadci. Tako da da, na početku je bilo dosta izazovno pronaći domaće proizvođače mesa. Ali danas imamo super odnose sa svim OPG-ovima, ali i mesarima s kojima ostvarujemo suradnju sve ove godine.
Koja je najneobičnija ili najdirljivija priča kupca koju pamtiš?
Često nam se ljudi jave kada im pas premine, a nama je u navici poslati jedno malo pismo iz zahvale i razumijevanja i izražavanja sućuti za psića. Nakon toga nam se ljudi jave ugodno iznenađeni, jer im je u pošti stiglo pismo Pas Kitchena i onda nam znaju reći kao toliko ste ljepšali to zadnje vrijeme prije odlaska psa. I to mi je recimo drago.
Ili kada se riješi neki zdravstveni problem, mi nismo medicinska hrana, mi smo normalna kuhana hrana, ali često upravo to može pomoći u rješavanju nekog problema. Kad pas jednostavno postane bolje i ljudi nam se jave da je neki problem, s kojim se bore godinama riješen, to mi je jako drago čuti.
Danas svi pričaju o zajednici oko brenda. Kada si prvi put shvatio da Pas Kitchen više nije samo posao nego zajednica ljudi, pasa?
Kad sam shvatio da klijenti se zaista brinu o svom psu i da ima smisla ih povezati, i da izmjenjuju ideje i iskustva. I da je to vrijednost kojoj ja mogu pridonijeti. I sada s ovom fizičkom trgovinom super je vidjeti kada se klijenti slučajno sretnu, sjednu van na klupicu i počnu razmjenjivati iskustva. Zato i imamo vani klupicu, zapravo prva stvar koju smo sastavili je bila ova klupica iz Ikee, da se ljudi mogu sjesti i popričati, psi pojesti naš pseći sladoled ili jednostavno malo odahnuti.
Što te danas više veseli, razvoj novih proizvoda ili susreti s kupcima i njihovim psima?
Razgovor s kupcima i onda ih bolje razumijem i onda mi je lakše razviti novi proizvod.
Što misliš da ljudi najčešće pogrešno pretpostavljaju o vođenju brenda za kućne ljubimce?
Ja ovaj biznis gledam kao nusproizvod dobrog proizvoda i dobrog odnosa s kupcem. Nije mi bila prva ideja „idem napraviti biznis koji će biti hrana za pse“ nego „ajmo napraviti super proizvod i ajmo razviti dobar odnos s kupcem i njihovim vlasnicima“, a od toga će proizaći i dobar brend.
Polazna ideja je bila „idemo napraviti super proizvod“, gdje sam ja počeo od sebe i svog psa. Išao sam riješiti svoj problem, a riješivši svoj problem, 5 godina kasnije imam zdrav biznis, zdrav brend.
Ako bi morao opisati ovo poglavlje Pas Kitchena jednom riječju koju ćeš pročitati za deset godina, kako bi ona glasila?
Adolescencija.
Mislim da smo sad u fazi razvoja brenda, stabilnosti, boljeg razumijevanja samog sebe i nekakve zrelosti. Daleko je to od mudrosti, ali više nismo djeca i adolescencija je nekako sazrijevanje i brenda i proizvoda. Daleko smo mi još od punog potencijala života i brenda, ali mislim da nismo više djeca.
