Teddy Santis – kreativni direktor New Balancea i tip koji kuži streetwear

Svi nosimo tenisice s njegovim potpisom
24.07.2022.
IMAGE SOURCE: Youtube Screen
Share on facebook
Share on twitter
Share on email

Prije tri godine uhvatila me neka neobična nostalgija. Prehodala sam Berlin uzduž i poprijeko u potrazi za vintage Adidasicama, onakvima za kakve smo šparali kao klinci stavljajući na stranu lovu koju smo dobili za sendviče, one s tankim elegantnim đonom i siluetom koja pažljivo prati stopalo, nenametljivog dizajna, s finom brušenom kožom i tri prepoznatljive crte.

Za moju generaciju koja je odrastala u zagrebačkom predgrađu, tamo negdje početkom milenija, oldschool Adidasice su bile simbol dobrog stila i simbol pripadnosti jednom vremenu, kvartu, kulturi, bile su simbol onoga za što tada nije postojalo ime, a danas zovemo streetwear. No, to nikada nisu bile samo tenisice, u njih su bile (i danas su) upisane sve uspomene, muzika koju smo pobožno slušali, posteri i filmovi, naša mjesta i naši mladenački idoli, stil, pa i životne vrijednosti. Duh jednog vremena.

Zbog svega toga, a i zato što često romantiziramo te bezbrižne tinejdžerske dane, upravo je to vrijeme snažno oblikovalo moju estetiku, a po tim postavkama, koje su ucrtane duboko u moju podsvijest i neodvojive od mog identiteta, i dan danas procjenjujem što smatram lijepim. Neke od tih tenisica čuvala sam i po dvadeset godina, sve dok se nisu raspale do neprepoznatljivosti. Ne zato što su bile za nošenje, već zbog toga što su predstavljale. To je za mene streetwear, nešto što je trajno utkano u identitete, miljama daleko od prolaznog hypea i modnih pista, nešto što je na drugoj strani spektra od one super skupe odjeće koja izlazi iz luksuznih modnih kuća oponašajući ulicu. Za mene je streetwear stil čije kodove prepoznaju samo pripadnici jednog mjesta i jednog vremena, nešto što nije na posudbu.

Možda će netko pomisliti da sam sumanuta jer pišem ljubavno pismo tenisicama. No, moram priznati da me na preispitivanje moje filozofije streetweara naveo intervju Teddyja Santisa “The New York We Fuck With” na SSENSE-u. Ne sjećam se kada sam zadnji put progutala neki intervju s takvim zadovoljstvom. I to dva puta.

Teddy je, naime, pogodio bit, ideju koju s njim dijelim, a koja se negdje putem u utrci za profitom izgubila. Streetwear je u međuvremenu postao nešto drugo i, čitajući intervju, osjećam da ga to nepodošljivo nervira. Osjećam to jer i mene nervira.

“Mislim da je sve krenulo tako što si klinci nisu mogli priuštiti lijepe stvari pa su bili primorani kreirati svoju ‘spiku’. Trebao si biti kreativan i osluškivati ulicu kako bi znao što je cool i što je na ulici prihvaćeno. Ja sam znao otići u Soho s 50 dolara i obući se”, ispričao je. “Za nas je glavna stvar da smo iskreni. Ja stvarno dolazim iz Queensa. Stvarno sam odrastao slušajući Mobb Deep, Nasa i sve njih – tipove čiji zvuk rezonira sa svime što radim. Teško je razumjeti tu eru, muziku i grad ako to nisi proživio. Mi predstavljamo tu eru kroz svoju odjeću, kroz vizuale, ali mi ju ne rekreiramo. To smo mi. Tu nije riječ o nekom kratkoročnom trendu”, riječi su koje su me kupile.

Uglavnom, tko je Teddy Santis? Teddy Santis je tip koji je odrastao u njujorškom Queensu, melting potu svih mogućih kultura. Roditelji su mu grčki imigranti, a svoj put do “američkog sna” pronašli su otvorivši restoran u Bronxu. Kada je sudbini obiteljskog biznisa, u kojem je i sam radio većinu svog života, zaprijetila gradnja podzemne željeznice, Santis je počeo razmišljati da puteve svoje karijere preusmjeri u nekom drugom smjeru. Bez formalnog modnog obrazovanja, oslanjajući se samo na vlastiti smisao za stil, 2014. godine pokrenuo je svoj brend Aimé Leon Dore i u njega ucrtao svoje ono što kroji njegov identitet: hip-hop devedesetih, Queens, vibru njujorških ulica, zajednicu i inspiraciju posve “običnim” prolaznicima koji izgledaju sjajno bez da su toga svjesni, sjećanje na dane kad se direktno s košarkaških terena odlazilo na partyje, utjecaj brendova kao što su Ralph Lauren i Tommy Hilfiger, sve ono što predstavlja antitezu “streetwearu” koji danas vlada, bez hypea i ludila, autentično i iskreno, bez nabrijanih cijena i dizajna koji je ustvari ružan, ali to nitko ne želi priznati. Santis je želio ispričati autentične priče s ljudima koji čine zajednicu, bez razvikanih zvijezda i megalomanskih budžeta. Kako to obično biva kada ljudi rade stvari ne oponašajući druge već dosljedno slijedeći samo svoju viziju, Aimé Leon Dore se brzo prometnuo u etiketu koju mnogi danas nazivaju sinonimom onog pravog, zaboravljenog streetweara. Ta popularnost donijela je Santosu prepoznatljivost na sceni, a zajedno s njom stigle su i brojne suradnje. Woolrich, Suicoke, Timberland, New Balance, New Era, Paraboot, Drake’s i Porsche samo su neke koje je u ovih, svega nekoliko godina, nanizao.

No, ono što je posebno obradovalo Santiseve fanove jest to što je prošle godine njegova suradnje s New Balanceom prestala biti samo suradnja. Iz brenda su saopćili da je Santis prihvatio ulogu kreativnog direktora njihove Made in US linije, a prva kolekcija nedavno je ugledala svjetlo dana. Santis je kreirao tri nova 990 modela, obožavanog New Balance klasika, zajedno s kolekcijom odjeće. Ono što je sjajno u cijeloj priči, kako je napisao GQ, je to što “sve izgleda normalno”. “Ništa nije čudno, nema ružnih cipela” čiji đonovi izgledaju kao da su namijenjeni da se u njima hoda kroz duboko blato, nema svjetlećih kerefeka i nekih groznih dodataka koji vrište u mraku, niti jedna cipela ne izgleda kao čarapa s džonom ili pak razvaljena, iznošena Starka po cijeni od 2000 dolara. Santiseva kolekcija predstavlja običnu, casual odjeću u kojoj ljudi izgledaju nenametljivo ali lijepo i koju ustvari možeš nositi svaki dan.

Čak je i u reklamnu kampanju ucrtao svoju ljubav prema zajednici, pa zvijezde New Balance kolekcije čine njujorški mesari, pekari, brijači, krojačice i cvjećarke. Sve je emocija, priča i feeling. Iskreno govoreći, zbog svoje odanosti gore opisani Adidasicama, nikada dovoljno vremena nisam posvetila New Balanceu. Ali ovaj lik me naprosto kupio. Ako ništa drugo, onda barem zato što mu je, baš kao i meni, dozlogrdila mainstream filozofija streetweara.

Posjeti naš BURO. SNEAK PEEK specijal za sneakerheadse u kojem je sve podređeno kulturi tenisica. Novi modeli, povijest kultnih modela, poznati sneakerheadovi, ljudi koji stvaraju sneaker scenu, sve će se to pronaći u SNEAK PEEK pregledu koji želite pratiti iz dana u dan.

Share on facebook
Share on twitter
Share on email
SAZNAJ VIŠE: