Domaća i regionalna scena puna je nevjerojatno talentiranih pojedinaca koji razvijaju svoj rad na modnoj sceni, a koliko su zaista uspješni, dodatno potvrđuju uspjesi i prepoznavanje struke – kao što je slučaj kod dizajnerice Tanje Vidic s kojom smo razgovarali. Odrasla u Sloveniji, studirala u Švedskoj, a prije nekoliko mjeseci njezina pletiva vidjeli smo na reviji velikog Ricka Owensa. Pletenje oslobođeno svake norme i pravila oduševilo je dizajnera toliko da ju je osobno pozvao da se pridruži njegovom timu na stvaranju kolekcije Hollywood za proljeće/ljeto 2025. godine, predstavljene na muškom Tjednu mode. U svibnju ove godine, njezino pletivo neonske boje nosila je Cardi B na naslovnici Rolling Stone magazina. Morali smo saznati više o ovoj dizajnerici i vjerujte nam da pleteninu koju kreira možete promatrati satima.
Kada i kako si počela raditi u modnom dizajnu? Nedavno si diplomirala na Švedskoj školi za tekstil, zar ne?
Točno! Nedavno sam diplomirala na Švedskoj školi za tekstil. Imam 25 godina i dolazim iz Slovenije. Moje „modno putovanje“ počelo je kada sam upisala studij Modnog i tekstilnog dizajna u Ljubljani. Tijekom studija otišla sam na razmjenu na Švedsku školu za tekstil i toliko mi se svidjelo da sam odlučila ostati i završiti studij tamo.
Rick Owens je na posljednjem Tjednu mode priredio modni spektakl sa svojom revijom, a ti si bila odgovorna za pleteninu u kolekciji. Kako je došlo do suradnje?
Suradnja je započela kada me Rick kontaktirao prije nekoliko mjeseci, izražavajući divljenje za moj rad i pozivajući me da surađujem na razvoju nekih pletiva za njegovu nadolazeću kolekciju. Bilo je to nerealno i ludo za čuti, ali i vrlo uzbudljivo i ubrzo smo počeli razvijati uzorke u Italiji.
Koje si smjernice i ideje pratila dok si radila na ovoj Owensovoj kolekciji, i kako je izgledala kreativna razmjena ideja?
Rick je od početka imao viziju o tehnikama i elementima iz mog rada koje je želio uključiti u svoju kolekciju i to je početna točka od koje smo krenuli. Nakon nekog vremena, kada su se uzorci počeli razvijati, nove ideje su se rađale, stalno smo razmjenjivali skice, uzorke… Izuzetno sretno i nevjerojatno iskustvo je bilo dijeliti proces dizajna s tako kreativnom osobom!
Rick Owens je komentirao da stvaraš najkreativniju DIY pleteninu koju je ikada vidio. Kako pristupaš pletenju i koliko je kompleksan i drugačiji način na koji izrađuješ svoje komade?
Da, luda stvar za čuti! Mislim da je razlog zašto je moj stil pletenja takav kakav jest uglavnom zbog činjenice da gotovo nisam imala nikakvo znanje o pletenju kada sam prvi put počela raditi s njim – i zbog toga sam eksperimentirala bez pravila ili ograničenja. Kada sam prvi put naišla na ručne strojeve za pletenje u Švedskoj, nisam imala pojma kako raditi na njima ili kako funkcionira pletenina, ali su mi dopustili da ih koristim danju i noću kad god sam htjela i tek tada sam ga polako počela upoznavati i razumijevati. No, i dalje sam mu pristupala iz druge perspektive, ne ograničavajući se pravilima „kako bi to trebalo raditi“ i tehničkim zahtjevima.
Vrlo je oslobađajuće stvarati komade iz jednog konca i ne razmišljati o tome kako će stvarno funkcionirati. Eksperimentirala sam do maksimuma. Mislim da mi je ta sloboda i otvorene ruke koje mi je škola dala pomoglo da budem hrabrija i složenija u svojim tehnikama i polako razvijem vlastiti jezik dizajna. To je još uvijek način na koji pokušavam pristupiti pletenini ili bilo kojem drugom kreativnom problemu.
U kojem trenutku si odlučila posvetiti se tehnikama pletenja i što istražuješ kroz njih? Što pletenje omogućuje što druge tehnike i materijali ne mogu?
Nikada zapravo nisam odlučila, došlo je prirodnije kada mi je pletenina omogućila da s njom drapiram organski i suptilnije nego ikada prije s drugim materijalima. Pletenina je rastezljiva, lako se da oblikovati i omogućuje mi da pristupim tijelu iz druge perspektive. Pazim na tijelo i pristupam mu osviješteno te senzualno otkrivam dijelove koji inače nisu u središtu pažnje. Kroz pažljive rezove, otvore i otkrivanje tijela, preispitujem odnos između pletiva i tijela gdje jedno diktira oblik, formu i položaj drugog i obratno.
Postoji doza futurizma i post-apokaliptične estetike koju predstavljaš… Što te zapravo inspirira i motivira?
Najčešće svakodnevni oblici, vizualnosti i elementi koji izgledaju uzbudljivo, svježe i neistraženo. Naravno, inspiriraju me i mnogi inspirativni umjetnici, glazbenici i dizajneri. Visoko sam inspirirana dizajnerima poput Craiga Greena, Jonathana Andersona, Bjarkea Ingelsa, Ricka Owensa i Es Devlin, kao i svojim prijateljima, kolegama i suradnicima… inspiracija stvarno dolazi odasvud.
S kolekcijom FORMERLY KNOWN OBJECTS preispituješ tradicionalne granice pletenja kao i same odjeće. Možeš li nam reći više o konceptu kolekcije?
„Formerly known objects“ je naziv moje diplomske kolekcije kojom sam istražila područje dizajna pletenine, a gdje sam preispitala tradicionalne metode pletenja kroz integraciju objekta izvan konteksta. Svakodnevnim predmetima poput kuhinjskog pribora pronađenog u trgovinama rabljenom robom dala sam novi život u kontekstu mode. Željela sam istražiti njihov potencijal za stvaranje složenih oblika i novih funkcija u pletenini. Istraživanje suprotnosti na ne tako konvencionalne načine dodalo je element intrige i provokacije, kao poziv da preispitate poznate predmete i njihove izvorne funkcije na nove i neočekivane načine. Ovaj projekt vidim kao istraživanje granica konvencionalne mode i angažman s dizajnom kao sredstvom za ponovno zamišljanje uobičajenog.
Postoji li inovacija bez eksperimentiranja? Koliko je važno i inspirativno eksperimentiranje za tvoj rad?
Izuzetno je važno! Inovativne ideje rijetko se rađaju iz jednog trenutka inspiracije. Umjesto toga, dolaze iz pokušaja, neuspjeha i eksperimentiranja.
U kojoj mjeri su odrastanje i život u Sloveniji oblikovali tvoju estetiku i pristup dizajnu?
Definitivno je, dolazeći iz malog grada u maloj zemlji s malo ili nimalo izloženosti umjetnosti, žudjela sam za kreativnim izražavanjem. Odrastanje u izoliranom okruženju s malo resursa ispunjeno je snalažljivost i DIY mentalitetom, a to je prožimalo svaki aspekt mog života. Svi eksperimentiraju, pomiču granice i pronalaze rješenja čak i ako toga nisu svjesni. Nisam to shvatila prije nego što sam otišla, ali okruženje kakvo pruža mala država potiče domišljatosti i improvizaciju na dnevnoj bazi, što me naučilo razmišljati izvan okvira i cijeniti ljepotu u nekonvencionalnim idejama i metodama. Kasnije sam shvatila da u velikom gradu to ne posjeduje svatko. Naravno, s tim dolazi i mentalitet male zemlje – što mi je na štetu, ali to je sasvim druga priča. Odrastanje u Sloveniji definitivno je oblikovalo ne samo moj dizajnerski proces već i moj pogled na kreativnost i rješavanje problema. Također, izviđači! Odrasla sam s izviđačima i to je bilo najeksperimentalnije okruženje s najkreativnijim ljudima koje sam ikada upoznala, još uvijek do danas!
U kojem smjeru se želiš razvijati kao modni dizajner?
Mislim da sam imala privilegiju da se moj dosadašnji rad fokusira na eksperimentiranje, samoizražavanje i transformiranje koncepata u opipljivu stvarnost. Međutim, shvatila sam da dizajn čija je jedina svrha uljepšati svijet neće opstati. Posjedovanje razumijevanja uloge dizajnera kao nekoga tko stvara s empatijom, funkcionalnošću i kulturnom relevantnošću nešto je što težim usavršiti.
