Talentirana glazbenica SUN U izbacila je drugi album nadahnut putovanjem kroz turbulentna vremena

Izvrsna glazbenica SUN U svoj je talent pokazala prvim albumom, a drugim ga je samo dodatno potvrdila. Razgovarali smo s ovom svestranom glazbenicom
27.12.2022.
IMAGE SOURCE: SUN U
RECOMMENDED

Sanja Šiljković, u glazbenim krugovima poznatija pod pseudonimom SUN U, rijetka je ptica domaće glazbene scene. U raspone njezinih talenata i njezinu nevjerojatnu svestranost uvjerili smo se još krajem 2019. kada se publici predstavila svojim prvim studijskim albumom “Discover”, a sve to još je jednom potvrdila i novim albumom “Beton” koji je početkom prosinca objavila u suradnji s diskografskom kućom Aquarius Records. Stvarajući album u najturbulentnijem periodu naših života, obilježenog globalnim izazovima ali i mnogim osobnim potresima, Sanja se svom putovanju prepustila kompletno, ucrtavajući u glazbu sva svoja iskustva, osobne borbe, uvide i spoznaje, poraze i pobjede. Kao i za “Discover”, na krilima uspjeha prvog albuma, Sanja se potrudila i da “Betonom” vlada njezin jedinstveni, osobni pečat. I to u svakom segmentu. Za “Beton”, koji se sastoji od 11 pjesama, napisala je i tekstove i glazbu, odsvirala sve instrumente, napravila kompletne aranžmane i potpisala produkciju, vokalne dionice snimila je u studiju Vedrana Kovačića, a u svoje ruke, kao grafička dizajnerica, preuzela je i likovno oblikovanje albuma. U iščekivanju koncertne promocije albuma, koju će Sanja začiniti vlastitim animacijama, razgovarale smo o svemu pomalo, od inspiracije za album, preko toga kako je operirati kao “one woman band” pa do toga kako se nosi s kritikom.

Svjetlo dana ugledao je tvoj drugi studijski album “Beton”. Koliko se on razlikuje od prvijenca “Discover”?

Da! Album je izašao službeno 02. prosinca! Najočitija razlika je u jeziku. Prvi album “Discover” je cijeli bio na engleskom, dok je “Beton” na hrvatskom. Promijenila sam malo i samu tematiku lirike kroz pjesme, što je nekako bilo i logično (barem meni), s obzirom na to da je nastao u ovom turbulentnom vremenu pandemije i potresa. Što se samog glazbenog dijela tiče, rekla bih da je puno zreliji od prvog. Pronašla sam se u stilu koji mi najviše odgovara i nekako cijeli sad ima baš glavu i rep. Na “Discoveru” sam dosta “šarala” stilski. Zvučao je kao dva albuma u jednom, za razliku od “Betona” koji “šara”, ali u istom pravcu.

“Beton” je nastajao baš u onom periodu neizvjesnosti obilježenog počecima pandemije, karantenama, potresima… Koliko je to stanje utjecalo na tebe samu, a time i ton albuma? 

Stvarno puno! To se najviše osjeti u samim tekstovima. I sama sam prošla žešći kaos u tom periodu i baš me u glavi rastavilo i ponovno sastavilo. Počela sam propitkivati apsolutno sve! Bilo je stvarno teško, ali ipak sam i zahvalna na svemu (koliko god čudno zvučalo), uvijek idem iz nečeg negativnog izvući pozitivno iz/za sebe, pa sam na kraju i izašla jača iz svega, uz to da sam si ostavila predivan trag i podsjetnik kroz 43 minute audio zapisa.

Album započinje s pjesmom Kraj, a završava sa Startom. Zašto? Znam da si i tu sakrila neku poruku. 🙂 

Da, da! Kad sam se odmaknula i sagledala gdje sam bila i gdje sam sad, prvenstveno mentalno, od trenutka nastanka novog materijala, pa do zadnje stvari, skužila sam da sam prošla sve, iz rasula back to optimizam i happy trip. (smijeh) Tada sam odlučila i da ću zadnju seriju od tri spota odraditi s retrospektivnom radnjom, iz lošeg u dobro, singl “Kraj” kao baš bad, pa “Tu” kao neka sredina i “Ti” koji završava ultimativnim happy endom i eto, tako je na kraju i album započeo emo Krajem i završio sretnim hype Startom.

Ti si pravi primjer “one man banda” ili, bolje da kažem, “one woman banda”. Sve si sama producirala, napravila aranžmane, odsvirala i otpjevala. Koliko je takav pristup stvaranju glazbe zahtjevan? I, s druge strane, koje su mu prednosti? 

Pa znaš što, kako sam dugo radila s ljudima i bila po raznim bendovima, uvijek sam snimala doma hrpu svog materijala paralelno, što je kao čekalo “neko moje vrijeme”. Oduvijek sam imala taj neki kapacitet i potrebu “isprazniti” se kroz sviranje/snimanje solo, pa što god od toga bilo na kraju. Kad je bend u igri, ili više ljudi, stvarate stvari ili skupa, ili si pozvan već negdje gdje nemaš pretjerano veliki muzički utjecaj osim vokalnog dijela (glazba i tekst) itd.

A moj mozak funkcionira tako da čim “čuje” jedan segment, odmah vidi, tj. čuje, kompletnu zvučnu “sliku” u glavi. Tako da je meni ovaj pristup zapravo najlakši, najbrži i na kraju krajeva, osjećam se najiskrenije i prema sebi i prema drugima kad objavim nešto javno. Samim time što znam svaki milimetar koji stoji iza svake note i svakog slova.

Svi znamo da je, kad javno plasiramo svoj rad, ponekad pogubno čitati komentare anonimaca na internetu, no nekako rijetko tko može odoljeti, a da tu i tamo ne pročita kako publika diše. Kako se nosiš s “kritikom”?

Da, to je kao dvosjekli mač. Ako se baviš bilo kojom granom umjetnosti, naravno da ćeš svoj rad negdje “okačiti”, plasirati, što god, pa tko ubere ubere. Ali i dalje je tvoj i poanta je da dopre do onoga tko ju želi konzumirati. Meni je smiješno zapravo kako svi tretiraju, u ovom slučaju nečiju glazbu, kao da ti oni plaćaju da ju za njih napraviš, pa ako im se ne svidi, umjesto da odu dalje u potragu za onim što im miluje uši, troše to svoje vrijeme ostavljajući pogrdne komentare. Uvijek se osvrnem na slikare, ako ti se ne sviđa Picasso već Dali, nećeš Picassu govoriti što bi on trebao ili ne bi trebao promijeniti kako bi ti se svidio, jednostavno ćeš produžiti dalje i stati na Daliju i kupiti njegovu sliku. Glazbu kao da “svi” tretiraju kao njihov osobni servis i ne kuže zapravo koji bullying rade nad ljudima s određenim tipom “kritike”. Stalno se priča o zlostavljanju preko društvenih mreža i suzbijanju iste, a u glazbi svi zaboravljaju te stvari, kao da roboti stoje iza svega. Naravno, ima i onih koji namjerno to rade iz nekih svojih razloga. Ima svega, a ja sam nakon dva albuma i 11 singlova koje imam iza sebe napokon oglušila na te stvari jer nema šanse da se svima sve svidi. Bitnije mi je kako se ja osjećam s tim što i kako radim i svi oni koji mi se osobno jave s dojmovima. Ne bih to mijenjala ni za što! 

Kada ćemo moći “Beton” čuti uživo? Imaš li u planu uskoro neki novi koncert?

Eee, da da da, bit će show! Koncertna promocija “Betona” je 23. veljače 2023. u Petom Kupeu. Genijalna DJ Rea će zagrijavati i hypeati prije koncerta! Na promociji “Discovera” sam isfurala video zid od 9×5 metara sa sinkanim custom made animacijama na mjuzu! Ovaj put će biti isti pristup. Veliki video zid s animacijama koje sama radim i upgrade moment s light instalacijama, isto sinkanim na mjuzu koje će raditi Marko Bolković (lik radi takva čuda za poludit)! Bit će party i pol, uvjerena sam! Iza nove godine će biti objavljen event i apsolutno ćeš morati doći! Obavještavam na vrijeme.

SAZNAJ VIŠE: