Možda to mnogi neće htjeti priznati, ali kada zagazimo u hirovite vode odraslosti, nebrojeno se puta nađemo u situacijama kada pomislimo kako životu nedostaju detaljna uputstva za uporabu, neki pedantno razrađeni tutorial iz kojeg jasno možemo iščitati što nam je činiti. Kao kad, primjerice, kupimo regal koji trebamo sastaviti. Šaraf simo, šaraf tamo i gotovo. Nažalost (ili možda ipak na sreću), uputstva za život ne postoje, pa kroz njega moramo ploviti oslanjajući se na nagađanje, iskustvo i intuiciju, ponekad slijedeći razum, a ponekad srce. Univerzalni recept za donošenje uspješnih odluka još nije otkriven. No, jedna od takvih životnih situacija kojima bi dobro došao temeljito razrađeni tutorial je i ona u kojoj se nećkamo oko davanja otkaza i važemo prednosti i nedostatke upuštanja u svijet samostalnog poduzetništva.
Uputstva ne postoje, ali srećom postoje savjeti koji vam mogu olakšati da donesete odluku, zbrojite sve pluseve i minuseve te se uhvatite u koštac sa zamkama koje ćete susresti na nepredvidljivim freelance cestama. Neke od takvih hvalevrijednih savjeta pronaći ćete u sjajnom newsletteru pod imenom Breaking Freelance čiji autor Tomislav Kozačinski već više od 10 godina uspješno navigira ćudljivim vodama freelance poslovanja. Tomislavova priča vrlo je slična većini freelance priča zbog čega će vam, ako želite pobjeći iz sustava “od 9 do 17”, biti beskrajno lako u njoj se i pronaći: “Kada sam počeo, nisam poznavao termin ‘freelancing’, s obzirom da sam sa svog prvog i zadnjeg ‘pravog’ posla otišao prije više od 10 godina, tada sam znao samo da ‘ne želim raditi za nekog drugog’. Oduvijek sam imao problema s ‘moranjem’, bilo da je riječ o školi koja mi je bila iznimno dosadna i naporna, bilo da je riječ o ‘moranju’ učenja i čitanja stvari za koje nisam niti ću ikad mariti. Kap koja je prelila čašu je bila kada u firmi gdje sam radio nije bilo posla u petak popodne, a ja sam MORAO sjediti u uredu do 17 sati jer sam ‘plaćen da budem tu i sjedim ako treba’. Nakon toga sam otvorio svoj prvi obrt i postao ‘sam svoj gazda'”.
Tomislav je karijeru započeo kao grafički i web dizajner, a s razvojem IT industrije svoj je fokus preusmjerio prema mobilnim aplikacijama i B2B platformama. Danas živi u Londonu i vodi malu agenciju za dizajn digitalnih proizvoda, dok kao freelancer surađuje s klijentima iz SAD-a i Ujedinjenog Kraljevstva kao konzultant na području razvoja digitalnih proizvoda pomažući tvrtkama da svoje procese pretvore u aplikaciju. Također, Tomislav se posljednjih 15-ak godina bavi i stand up-om, jedan je od osnivača LAJNAP skupine i prije preseljenja u London, godinu i pol dana živio je isključivo od stand up komedije. Svoje iskustvo u IT industriji i stand up spojio je u predavanja i radionice, a prije pandemije putovao je svijetom i držao predavanja na konferencijama od Južne Afrike do Sibira. Sada to radi online, kroz newsletter, podcast, YouTube, online konferencije… Upravo zbog sinergije iskustva i humora, Breaking Freelance newsletteri doimaju se kao dobronamjerni mailovi koje dobivate od mudrog i iskusnog prijatelja, beskrajno korisni, ali opet neodoljivo laki, jednostavni i nepretenciozni. Čudesno, no svaki mail upravo je savjet koji ste priželjkivali i koji ćete svakog dana s radošću pročitati dok ispijate prve gutljaje jutarnje kave. Baš zato, zamolila sam Tomislava da s freelancerima (i onima koji će to tek postati) podijeli neke od savjeta koje obrađuje u svojim newsletterima.
OTKAKO SAM I SAMA POČELA FREELANCEATI ČESTO SE SUSREĆEM S LJUDIMA KOJI SU “ZAGLAVILI” U SUSTAVU I ŽELJELI BI SE OKUŠATI U SOLO VODAMA, NO U TOM IH KORAKU SPREČAVAJU STRAHOVI, OD TOGA DA MOŽDA NISU DOVOLJNO DOBRI, PREKO ONOGA DA NE ZNAJU KAKO BI SAMI PA SVE DO STRAHA OD NEIZVJESNOSTI I FINANCIJSKE NESIGURNOSTI. ŠTO BI IM SAVJETOVAO, KAKO SE ODVAŽITI I BI LI SE SVI TREBALI ODVAŽITI ILI FREELANCANJE MOŽDA IPAK NIJE ZA SVAKOGA?
Prije par godina moj odgovor na ovo pitanje je bio “Samo kreni, ti to možeš, nema predaje, bla bla…”, no unazad par godina “freelancing” je postao dosta pomodan izraz i nekim dijelom sinonim za “laku i brzu zaradu” što je dovelo do toga da se mnogo ljudi zaletjelo “grlom u jagode”, a završili su udarajući glavom o zid. Strahovi su najnormalnija stvar i oni nikad neće nestati, samo se s vremenom naviknemo na njih. Jedan od njih je strah od neizvjesnosti odakle dolazi moja iduća zarada. Ono što sada kažem ljudima prije nego se upuste u samostalnu karijeru je da istraže područje kojim se bave i pripreme si dobro temelje. “Imposter Syndrome” je normalan i ono što treba internalizirati je da uvijek ima boljih od nas i lošijih od nas, samo treba naći svoje mjesto i kako to predstaviti potencijalnim klijentima. Je li freelance za svakoga? Apsolutno ne. No ne možeš znati dok ne probaš. A kako je moja baka govorila “Tko je prob’o taj se i posr’o!”.
SVI ZNAMO DA JE POSLOVNI SVIJET PONEKAD NEMILOSRDAN I DA SE TREBA ISTAKNUTI U MORU KONKURENATA KOJI NUDE ISTU USLUGU. KOLIKO JE VAŽAN NAČIN NA KOJI PREZENTIRAMO SVOJ RAD I KAKO SE NAJEFIKASNIJE ISTAKNUTI?
Ovo jako ovisi o industriji i tržištu na kojem se osoba pokušava pozicionirati. Ako se radi o samostalnom ličiocu stanova bitna je brzina, kvaliteta usluge i cijena, a ako se radi o nekoj kreativnoj industriji, ne možemo svi odgovarati svakome. Kada predstavljam svoje radove potencijalnim klijentima, moja glavna prednost nije “najljepši dizajn”, ja sam u najboljem slučaju prosječni dizajner. Ono gdje se ja istaknem je dugogodišnje iskustvo, poznavanje procesa, rad pod velikim pritiskom i kratkim rokovima i rješavanje kompleksnih proceduralnih problema koje treba prevesti u digitalno iskustvo. S druge strane, imam kolegicu u timu koja radi neke od najljepših UI dizajna koje sam vidio – kakve ja nisam nikad radio. Njezin portfolio ističe njezin osjećaj za estetiku iznad svega. Odgovor bi bio da treba igrati na svoje prednosti, a ne truditi se biti najbolji u svemu.
VJEROJATNO NA SVIJETU NE POSTOJI NITI JEDAN FREELANCER KOJI SE NIJE PITAO KAKO DA ODREDI CIJENU SVOG RADA, KOLIKO NAPLAĆUJE KONKURENCIJA I JESAM LI MOŽDA PREJEFTIN ILI PRESKUP. ŠTO TREBA IMATI NA UMU PRI KREIRANJU CIJENE? KOJIM SE PARAMETRIMA VODITI?
Ovaj odgovor se mijenja ovisno gdje se osoba nalazi u karijeri. Kada počinju svi se brinu koliko naplatiti i koliko naplaćuju ostali. Sada vidim koliko je to zapravo nebitno. Svi se natječemo na globalnom tržištu, tako da nema šanse da budemo najjeftiniji jer ima ljudi čiji je standard toliko niži od našeg da nas uvijek mogu skratiti. Gornje granice nema i konačna cifra ovisi o vrijednosti koju donosimo klijentu, odnosno njihovoj tvrtki / proizvodu / usluzi. Za freelancera početnika postoji jednostavna formula:
Koliko želim novaca zaraditi godišnje podijeljeno s 10 mjeseci (ne 12, jer jedan mjesec otpada na odmor, a jedan na operativne stvari koje ne možemo naplatiti, poput bankarenja, odgovaranja na mailove…), taj broj podijelimo s brojem sati koje želimo raditi u mjesecu, i to je početna satnica.
Ajmo reći da netko želi otići sa svog posla gdje zarađuje 15.000 kn bruto i postati samostalni poduzetnik. Matematika bi bila:
(15.000*12)/10 = 18.000 mjesečno.
18.000 / 160 = 112.5 po satu
I sada treba vidjeti koji je prosjek za taj posao za freelancere i je li ta satnica ispod ili iznad prosjeka. Postaviti svoju ponudu, bilo na web, LinkedIn, gdje se već nalaze klijenti i krenuti nuditi usluge, te vidjeti kako potencijalni klijenti reagiraju na cijenu. Tražiti povratnu informaciju i korigirati shodno tome. Ako netko kupi bez razmišljanja, vjerojatno je nisko. Ako odbiju bez razmišljanja, skupo je… S vremenom ćete se naći točno tamo gdje vam je vrijednost.
OBZIROM DA NE ŽIVIMO U RAJSKI UREĐENIM SUSTAVIMA, FREELANCERE ČESTO MUČI I PITANJE KAKO “IZVUĆI” HONORAR JEDNOM KADA JE POSAO GOTOV. KLIJENTI ČESTO ODUGOVLAČE S ISPLATAMA ILI SMIŠLJAJU KOJEKAKVE IZGOVORE DA SMANJE HONORAR ILI GA UOPĆE NE ISPLATE. KAKO SE NOSITI S TIME?
Jako sam sretan što mogu reći da takvih problema nemam otkako sam se maknuo od Hrvatske i lokalnih klijenata. Prvenstveno što ljudi mogu učiniti je tražiti klijente globalno. Pristojniji su, razumiju bolje svoju problematiku i odnose se prema svojim izvođačima korektno. Kada radite preko nekih platformi, u principu ste zaštićeni od loših klijenata. Neke platforme idu do te granice da ne prihvaćaju tvrtke s Balkana baš iz tih razloga. Što je predivno.
Za sve ostalo postoje ugovori i od prvog dana, prvog klijenta, ovisno o vrijednosti projekta, savjetujem da uzmete dio novaca unaprijed. Ako klijent na to ne pristaje, više se isplati ne raditi s njima nego potrošiti vrijeme pa kasnije ne vidjeti novac ili se natezati tko zna koliko. Isto tako, finalni proizvod se ne isporučuje dok novci nisu na računu i nemojte se dati natezati. Nikad. Nikome.
OBZIROM DA FREELANCERI NE ODLAZE U URED SVAKI DAN I NEMAJU FIKSNO RADNO VRIJEME, ČESTO SE DOGODI DA IMAMO OSJEĆAJ KAKO CIJELO VRIJEME RADIMO, A I KLIJENTI TO PERCIPIRAJU KAO DA SMO “UVIJEK DOSTUPNI”. KAKO NAJEFIKASNIJE PODIJELITI RADNO I SLOBODNO VRIJEME?
Sve što radimo u ovom poslu se svodi na jasnu i detaljnu komunikaciju. Meni je trebalo dugo vremena da bez problema i bez grižnje savjesti mogu uzeti dan ili vikend za sebe i da znam da svijet neće stati. Što se tiče samih klijenata, kada započinjemo suradnju jasno im dam do znanja kada sam dostupan “odmah”, a kada ne. Svu komunikaciju odrađujem uglavnom preko maila, ili nekih od kanala kao što su Slack i Trello. Moji klijenti znaju da sam dostupan od ponedjeljka do četvrtka i tu nema rasprave. Ništa nije toliko hitno i bitno da ne može čekati, ako prije nije drugačije dogovoreno. Klijenti koji inzistiraju na redovnom maltretiranju su u pravilu tip klijenata s kojima se ne upuštam u posao ili ih otpustim ako se ne osjećam dobro.
Sama “podjela” radnog vremena, odnosno popularni “work-life balance” za mene ne postoji kao jasna granica. Ja ne prestajem u 17h biti dizajner ili komičar, ili partner ili mentor. U pozadini se uvijek vrti neki problem ili projekt i kada radim nešto što nije vezano za posao, dio mene je uvijek u tome. Jednostavno sam tako složen, je li to dobro ili loše ne znam. Ne smatram da se treba kočiti i stavljati si umjetne barikade jer “eto, trebalo bi”.
Ono što sam primijetio je da je definitivno previše ekrana oko mene, pogotovo sada u vrijeme pandemije. Provodim više vremena pred ekranom nego inače jer ne putujem i ne bivam izvan kuće koliko bih htio. Tako da sam odlučio započeti s novim hobijem, izradom maketa aviona. Nešto što radim vlastitim rukama i ne buljim u ekran. To je vrijeme samo za mene, moju muziku i moje misli.
PONEKAD NAS, NARAVNO, KOLIČINA POSLA “STISNE”, PA TREBAMO JAČE UPREGNUTI. KOJI SU TVOJI SAVJETI KAKO PODIGNUTI NIVO PRODUKTIVNOSTI?
S obzirom da sam do sada za gotovo sve konferencije na kojima sam bio pripremao prezentaciju neposredno prije nego moram izaći na pozornicu – znam kako je to kada treba “stisnuti”. Definitivno ima dana kada ima više posla nego sati u danu. Najradije bih rekao “nemojte se dovesti u tu situaciju”, ali nema smisla. Svi to znamo i svejedno se svi dovedemo točno tu gdje ne želimo biti. Kada imam dane u koje moram stisnuti dva dana posla, zamračim sobu, pustim laganu muziku za koncentraciju, sve svoje zadatke pripremim za “Pomodoro” tehniku i onda se držim toga dok nisam gotov. Nema zujanja, nema mobitela, nema ništa što odvlači pozornost. Samo me najbliži mogu dobiti na telefon u tom trenutku, sve ostalo je ugašeno i radi se dok nije gotovo. Trudim se imati što manje takvih dana u godini.
I ZA KRAJ, MISLIŠ LI DA ĆE KORONA KRIZA I TO ŠTO JE MNOGO LJUDI PROBALO “WORK FROM HOME” URODITI VEĆIM BROJEM FREELANCERA NA TRŽIŠTU? ZNAČI LI TO DA ĆE SUSTAV I NJIHOVU POZICIJU ONDA IPAK TREBATI BOLJE UREDITI?
Broj freelancera je u stalnom porastu, korona je to malo ubrzala, brojke će se sigurno stabilizirati kasnije. Znam puno ljudi koji jedva čekaju da se vrate u ured, a znam i dosta tvrtki koje će velike urede svesti na manje kvadrata za bitne sastanke i druženja. Što se tiče “uređivanja” pozicije, mogu reći da što manje se država petlja to bolje. Na zapadu je poduzetništvo kvalitetnije jer nema “uređivanja”. To jest, ako nešto nije striktno definirano znači da je dozvoljeno, dok je na Balkanu još uvijek na snazi nasljeđe komunizma i bolesne birokracije i ako nije striktno definirano znači zabranjeno je, i što je još gore, ako pokušate inovirati – kaznit će vas! Sva sreća pa samostalni poduzetnici ne ovise o državi u kojoj žive, ako samo malo istraže kako.
