Često mi se dogodi da sam preumorna. Nisam jedina. Gdje god se okrenem, s kim god da progovorim, velike su šanse da ću čuti te dvije riječi: „umoran/na sam“. Sigurna sam da su uzroci ovoga što već nalikuje kolektivnom burnoutu brojni, iako ne vjerujem da su pretjerano komplicirani. Kada se osjećate kao da mjesecima vozite na rezervi, posljednje što će vam pasti na pamet jest da stvari riješite tako što ćete si na leđa natovariti još posla, zar ne? Zar ne? Pogotovo vam na pamet neće pasti da „uzmete krpu u ruke“ i krenete u veliko spremanje kao da je terapija. Prije ćete pogledat horoskop.
Griješite. Debelo griješite. Ja sam osoba koja apsolutno mrzi spremanje. S druge strane, kroz brojne selidbe, kako po svijetu tako i po Beogradu, prilično sam se izvještila u bacanju viška stvari (osim knjiga). Ali sebe sam pre koju godinu na Uskrs, baš u samu nedjelju, zatekla kako spremam ne svoj, nego mamin stan. I to ne ono „brišem prašinu, namještam jastuke“ spremanje, nego „izvlačim sve iz kuhinjskih elemenata, ribam žicom cijevi grijanja na stropu“ spremanje.
Sve je počelo tako što sam – preumorna, razumije se – stigla kod mame u Novi Sad. Ona mi se između ostalog pohvalila novom policom u ostavi i novonastalim redom u njoj. Prvo sam se nekoliko puta vraćala do vrata ostave samo da je pogledam. Tako posložena, djelovala je na mene terapeutski. Da se razumijemo, u mojoj kuhinji nema nereda jer nema ni gomile posuđa, u frižideru držim kreme i piće, u pećnici časopise. Otkad imam psa, jedino on ima rezerve hrane, i to i za kuhanje i granule.
U svoj stan godinama ne unosim ništa što mi se do kraja ne sviđa. Mamina ostava i dalje je prepuna u usporedbi s bilo kojim dijelom mog životnog prostora. Ipak, privlačila me kao magnet. Nešto poput ultimativnog beauty makeovera.
Sutradan sam se popela na ljestve i krenula prazniti kuhinjske elemente bez da je to itko od mene tražio. One zatvorene u kojima se ne vidi što je unutra (pa je automatski manje reda nego u onima sa staklom), a stigla sam i do staklenih, naravno. Početna ideja bila mi je malo pomoći mami da dobije više prostora, ali sam se na kraju razmahala kao neki clutter nazi. Stigla sam i do gore spomenutih cijevi grijanja uz sam strop, a ispred vrata se uskoro našlo nekoliko velikih vreća prepunih staklenih predmeta. Osim što mi se pridružila, mama me u jednom trenutku pitala kada ću se, zaboga, zaustaviti i stati malo „odmoriti“.
Samo što se ja odjednom nisam osjećala umorno, naprotiv.
Sutradan sam se bacila na dio ormara. Majka mi je rekla da prestanem uvoditi red u njezin stan jer je to njezin stan s njezinim stvarima. Legitimno. Ali ne prije nego što sam uspjela izbaciti još koju vreću i pošteno se regenerirati kroz cijeli taj proces. Isprazniti glavu. Fokusirati se. Relativizirati stvari koje nisu do mene. Potapšati samu sebe po ramenu za sve ono što jesam uspjela.
I tako sam prije nekoliko godina, na taj Uskrs, razumjela groznicu proljetnog ili sezonskog spremanja. Ona nema baš mnogo veze s prašinom, nego s novim listom, prozračivanjem… Dopišite sami. I dok nas nova sezona tako inspirira da izbacujemo i prevrćemo stvari, istražila sam malo i koji su dokazani razlozi zašto je to tako.
SPREMANJE KAO TERAPIJA: PRUŽA OSJEĆAJ KONTROLE
Za mnoge ljude sređivanje prostora u kojem žive pruža značajne koristi za emocionalno zdravlje, koje je usko povezano s osjećajem kontrole nad vlastitom okolinom. Kada se suočavamo s problemima koji su djelomično izvan naše kontrole, to ima terapeutski učinak, pruža osjećaj da smo dio te kontrole vratili i zato ponekad zaista pomaže kod osjećaja anksioznosti i nesigurnosti.
SPREMANJE KAO TERAPIJA: IMA ELEMENTE RITUALA
A rituali igraju moćnu ulogu u našim životima. Čist i nezatrpan prostor koristan je za nas na više načina, pruža osjećaj lakoće i optimalne organizacije u kojoj stvari teku glatko. Mnoge kulture uredan i čist dom visoko drže na listi tradicionalnih vrijednosti upravo iz tog razloga. Dodatno, ako svoj prostor redovito održavate sami, dajete si dodatnu priliku da se osjećate dobro (nažalost, kod mene to baš i ne funkcionira tako; redovito usisavanje dovodi me do ludila pa zato imam nekoga tko to radi umjesto mene).
SPREMANJE KAO TERAPIJA: SMIRUJE I DAJE ENERGIJU ISTOVREMENO
Od pranja podova do brisanja prašine, briga o vlastitom domu neka je vrsta osviještene aktivnosti za vlastitu dobrobit, ali i način da se „isključite“ iz svakodnevice i vratite sebi. Posebno je dobro to što je rezultat rada odmah jasno vidljiv: kada ste u čistom prostoru, osjećate se istovremeno smireno i puni energije. S druge strane, prljav i zatrpan prostor djeluje iscrpljujuće. Te emocije dugoročno utječu na naše mentalno zdravlje i na način na koji doživljavamo same sebe. Birajte sami.
