Imam jednu Zvezdanu. Nije joj to pravo ime, naravno, ali nisam ga promijenila zato što joj krijem ili štitim identitet. Od prije nego što sam je upoznala – jer slušala sam o njoj od prijatelja daleko prije tog trenutka – prozvala sam je Zvezdana zato što se bavi horoskopom.
Nikad prije nje nisam imala svoju “horoskopdžinicu” (a ni šamana, kojeg još uvijek nemam), no otkad sam je upoznala, volim sjesti sa Zvezdanom na kavu dva do tri puta godišnje da mi “pročita horoskop”. Inteligentna je, prija mi, ne podilazi mi, ali se nakon svakog susreta s njom osjećam kao da mi drži leđa. Kao da netko igra u mom kutu.
Zvezdanino pravo ime je Maja; igrom sudbine isto se zove i moja psihijatrica. Ni dr. Maju ne viđam redovito jer za tim nemam potrebe. Dr. Maja i ja imamo drugačiji odnos iz kojeg, također, itekako profitiram. Ukratko, obje moje Maje čine mi dobro svaka na svoj način.
HOROSKOP KAO JEZIK, NE KAO PROROČANSTVO
Ne sjećam se više kada sam negdje čula pitanje “vjeruješ li u horoskop”. Postalo je zastarjelo. Puno je točnije pitati zašto nam je danas potreban. Astrologija više nije ezoterija, već je postala jezik koji se manje bavi predviđanjem budućnosti, a više način da sadašnjost učinimo čitljivijom. Horoskop se rijetko otvara da bismo saznali što će se dogoditi; puno češće da bismo si objasnili zašto se osjećamo iscrpljeno, razdražljivo, emotivno plitko ili preopterećeno.
Pri tome živimo u vremenu u kojem je terapijski vokabular posvuda. Mreže i gotovo svi na njima bruje o granicama, traumama, obrascima, triggerima, emocionalnoj regulaciji (i narcisima, uvijek su tu narcisi, kao da ne postoji ništa drugo na ovom svijetu). Znamo imenovati procese, ali ih rijetko prolazimo. Zato se ježim popularne psihologije u Instagram formatu.
Prava psihoterapija skupa je u svakom smislu, od financijskog do emotivnog, dugotrajna, često nedostupna i često neugodna. Zahtijeva kontinuitet, disciplinu i lavovsku spremnost da se suočimo s vlastitim kontradikcijama. Astrologija, s druge strane, ulazi tiho i nenametljivo. Ne traži obvezu, ne postavlja dijagnozu, ne inzistira na promjeni. Dostupna je odmah i svima.
U tom prostoru nastala je njezina nova funkcija. Horoskop danas djeluje kao lifestyle i emocionalni shortcut. Daje okvir bez potrebe za radom i objašnjenje bez zahtjeva. Kaže vam da ste osjetljivi jer vam je takav znak, da ste umorni jer je takav tranzit, da vam odnosi zapinju jer je takva faza. U tom smislu funkcionira kao instant psihoterapija: pruža osjećaj smisla i privremeno olakšanje, ali bez rizika koji nosi stvarni proces.
Zato je generacijski stav prema astrologiji gotovo uvijek isti: “ne vjerujem, ali…”. Ta rečenica omogućuje savršenu distancu. Dovoljno ironije da se ne osjećamo naivno, dovoljno uključenosti da se prepoznamo. Horoskop se konzumira kroz memeove, aplikacije, kratke formate, dijeljene savjete. Pred drugima se koristi kao referenca, a privatno često kao uvjerenje. Isto kao što se terapijski jezik koristi za svakodnevnu komunikaciju, ali rijetko vodi u terapiju.
HOROSKOP KAO UTJEHA UMjESTO TRANSFOMACIJE
Astrologija se koristi poput ogledala i to je, donekle, u redu, sve dok ne prestane biti metafora, a postane štit. Kada se koristi ne da bismo “razumjeli” što nam se događa, nego da to ne bismo morali dirati. Kada retrogradni Merkur postane objašnjenje za svaku napetost. Kada horoskop počne zamjenjivati razgovor, odluku ili, u krajnjoj liniji, odgovornost.
Tu se otvara ključno pitanje razlike između razumijevanja i transformacije. Terapija, kad funkcionira, traži promjenu ponašanja, ponavljanje, otpor, često i razočaranje. Astrologija uglavnom traži prepoznavanje. Obje nude smisao, ali samo jedna traži rizik. Rekla bih da je upravo u tome odgovor na pitanje zašto je horoskop tako privlačan. Možda nismo toliko lakovjerni koliko smo umorni.
Ne mogu ni pobrojati koliko ljudi koje poznajem danas horoskop doista koristi umjesto psihoterapije i to me svrbi na pogrešan način. Astrologija ne liječi, već umiruje. Na duge staze ona rijetko doista vodi naprijed; umjesto toga čini sadašnje stanje podnošljivim. Pitanje koje ostaje nije treba li nam astrologija, nego zašto nam je ona postala dovoljna. I što to govori o načinu na koji danas tražimo samospoznaju: kao prostor promjene ili kao mjesto kratkog predaha.
