Odijela u seriji Severance govore i više nego što mislite

Druga sezona hit serije Severance izazvala je veliko zanimanje javnosti, a zanimljiva je i kostimografija, toliko neupečatljiva, a vrhunski izvedena
20.03.2025.
IMAGE SOURCE: Apple TV+, IMDb
RECOMMENDED

Druga sezona serije Severance postala je najgledanija u povijesti Apple TV+ platforme, čime je nadmašila seriju Ted Lasso koja je do sada držala rekord. Na drugu sezonu čekalo se tri godine, ali se, sudeći po reakcijama, i isplatilo. Severance, iza kojeg stoji Ben Stiller, je sci-fi drama koja će vas tematikom i radnjom podsjetiti na Black Mirror, jer na jednako zastrašujući ali realan način reflektira stanje društva i scenarije koji se više ne čine toliko dalekima od stvarnosti.

Ako niste pratili radnju, Severance se vrti oko zaposlenika (Mark S., Helly R., Dylan G., Irving B.) misteriozne bio-tech kompanije Lumon Industries. “Kvaka” je u tome što su svi zaposlenici pristali na severance, zahvat koji “rascjepljuje” njihov um na privatno i poslovno. Čim zakorače u firmu, potpuno gube svijest o onome tko su izvan posla.

Zaposlenici su se, iz različitih razloga, odlučili na ugradnju čipa koji dijeli njihovu svijest na dvije sfere, a jednom kad se čip aktivira, njihov identitet se briše i postaju samo zaposlenici. Izvan firme, zaboravljaju sve o poslu kojim se bave, a unutar firme, znaju još manje – osim da rade tajni posao koji je vrlo važan. U Lumon Industries svijetu na zidovima nema kalendara, ne postoji niti se mjeri vrijeme, nema prozora niti pristupa Internetu i potpuno su izolirani od ostatka svijeta. Rekli biste savršeno korporativno okruženje.

Severance

Postavljena kao osvrt na kapitalizam i poslovanje svjetskih korporacija, Lumon Industries je alternativna stvarnost s kojom se gledatelji lako poistovjećuju – jer tko se ne susreće s problemima balansiranja poslovnog-privatnog, izazovima koje nosi teret modernog radnog mjesta i korporacija u kojima su ljudi ništa više nego brojevi i potrošna roba. Što u takvom svijetu nose radnici osuđeni na odrađivanje posla čiju svrhu ne razumiju u potpunosti? Corpcore u svojoj srži – kostimi su monotoni, dosadni i na prvi pogled ne otkrivaju ništa o osobnosti zaposlenika osim da su upravo to – samo mali dio velike mašinerije. U tome je bit, a kostimografkinja Sarah Edwards koristila je kodove korporativnog svijeta lišenog svakog obilježja vremena, trenda ili individualnosti. Ekstremni minimalizam – nismo li takvim korpo lookovima svjedočili i na nekim recentnim modnim pistama?

Kada su radili na prvoj sezoni serije, Edwards je kazala da je imala dvije referentne točke: dress code zaposlenika IBM-a iz šezdesetih godina i uniformiranost kulta i ekstremno religioznih zajednica, odnosno zajednica u kojima svi rade za veće dobro. Muškarci nose tamna odijela uz bijele ili svijetloplave košulje, a žene haljine ili suknje koje podsjećaju na Mad Man kostimografiju, ali lišenu boja i uzoraka, iako jednako tako mogu odgovarati uredskom stilu 2000. ili 2010. godina.

Odjeća s logom, bilo kakvim tekstom ili oznakama koje otkrivaju nešto o vanjskom svijetu je strogo zabranjena. Problem koji je kostimografkinja imala je pronaći odjeću koja je dovoljno plain i bezlična pa je većina odijela custom made, a iza nekih stoji Brioni. Sve je u istim tonovima u Severence svijetu – atmosfera je teška i sumorna od maslinastih tepisona, tamnoplavih stolica i sivih nijansi, a u istim tonovima su i likovi. Pojava boje zato je znakovita, osobito crvena koja kroz drugu sezonu dolazi kao znak upozorenja ili opasnosti, što dodatno podiže napetost.

https://www.instagram.com/reel/DFNePz-iCXL/?igsh=bGxtZHZuc3hpdnN6

Severance je još jedna serija koja se oslanja na retrofuturizm kao glavnu vodilju u slaganju estetski minimalne, ovdje hladne i distopijske priče. Dizajnerska rješenja pridonose osjećaju tmurne atmosfere i stalnog osjećaja kao da nešto nije u redu – neizbježna sumnja se javlja kod likova koji na brojna pitanja o svom postojanju u firmi nemaju odgovora.

Severance

Pažnja je posvećena detaljima i kroz izbor namještaja poput 620 Chair Programme stolice dizajnera Dietera Ramsa iz 1962. godine. Modularni komad namještaja zamišljen je kao bezvremenski proizvod koji je funkcionalan, precizan – kao i što se očekuje od poslu predanih radnika. Ekstremni korportivni minimalizam ovdje je podignut na visoku razinu, toliko neupečatljiv, a opet toliko glasan.

SAZNAJ VIŠE: