Neki dan nam je Instagram izbacio vrlo zanimljive umjetničke radove, koji su odmah okupirali našu pažnju. Umjetna inteligencija nije novost u svijetu umjetnosti i već smo imali prilike gledati odlične AI generirane građevine i sportske terene no, ono što ovaj umjetnik radi je uistinu fascinantno. Iako većina AI umjetnosti briše ili donekle zamagljuje granice između stvarnosti i tehnologije, Refik Anadol je bio jedna od prvih osoba koja je to krenula istraživati i možemo reći kako se kod njega jedva prepoznaje granica stvarnosti i tehnologije. Kao pionir na polju digitalne umjetnosti, Anadol koristi podatke i napredne algoritme kako bi stvorio impresivne vizualne instalacije koje odražavaju način na koji strojevi i umjetna inteligencija vide svijet. Ni nama na prvu nije bilo jasno kako bismo percipirali njegove radove no, što ih više gledamo to nas oni više fasciniraju.


Ključna sastavnica Anadolovog stvaralaštva je upotreba umjetne inteligencije i podataka kao alata za stvaranje umjetnosti. Refik Anadol koristi velike količine podataka iz različiti izvora, od arhivskih slika, do meteoroloških podataka, koje kroz sofisticirane algoritme pretvara u vizualne prikaze. Anadol ovaj proces naziva „dana skulpturom“, jer pretvara apstraktne i nevidljive podatke u taktilno i vizualno iskustvo. Jedan od njegovih najpoznatijih projekata nosi naziv Machine Hallucinations (halucinacije strojeva) i koristi strojno učenje kako bi analiziralo milijune slika urbanih pejzaža te stvorilo futurističke vizualizacije. Ovaj projekt zapravo istražuje kako strojevi stvaraju vlastite interpretacije stvarnosti. Glavna tema kojom se Anadol bavi na društvenim mrežama, ali i u svom TED govoru je upravo korištenje umjetne inteligencije, ne samo kao alata, već kao aktivnog sudionika u kreativnom procesu, čime otvara nova pitanja o ulozi tehnologije u umjetničkom stvaranju.

Još jedna od njegovih značajnijih instalacija je ona koja nosi naziv Melting Memories, te istražuje koncept pamćenja, koristeći neurološke podatke kako bi vizualizirao funkcioniranje ljudskog mozga tijekom prisjećanja. Ova instalacija spaja znanstvene spoznaje o memoriji s apstraktnim umjetničkim prikazom, stvarajući emotivno snažno iskustvo za posjetitelje. Kao materijale koje koristi u svojim radovima sam Refik Anadol navodi sjećanja, arhive, svjetlost, arhitekturu, softvere, hardvere, kod, zvuk, a kao najnoviji medij navodi i mirise. Također, Refik je naveo kako ima želju sastaviti najveći skup podataka o biomu prašume u suradnji s Yawanawa narodom, kako bi stvorio iskustvo umjetne stvarnosti inspirirane prašumama.

Anadolov rad prepoznat je diljem svijeta, a njegove instalacije izložene su u najpoznatijim svjetskim muzejima i galerijama, uključujući MoMA u New Yorku, Centre Pompidou u Parizu, ali i Victoria and Albert Museum u Londonu. Do sada je ostvario i suradnje s vodećim tehnološkim tvrtkama i institucijama, poput Harvarda, MIT, NASA-e, pa i Googlea, gdje je njegov put i započeo. Refik Anadol redefinira granice umjetnosti, koristeći tehnologiju kao medij istraživanja ljudskog iskustva. Kroz inovativne projekte, upotrebu umjetne inteligencije, strojno učenje i podatke, Anadol stvara umjetnička djela koja ne samo da izazivaju publiku, već i proširuju poimanje umjetničkog stvaranja u digitalnoj eri.