“Is’se ovo, Is’se ono” – tako su počeli razgovori kada sam Ani i Veroniki poslala poruku da mi napišu kratki tekst na temu moj prvi ljetni parfem (i dodaju što sada koriste). Odmah zatim uslijedio je smijeh na sve strane, a poruke su nastavile stizati od tog “prvog” pa nadalje. O parfemima, ljetnim i svim drugim, o outfitima koje smo uz njih nosile, reklamama, mjestima na kojima smo ih koristile. Zatim i o parfemima koje su koristile žene oko nas – jer mi smo tada bile klinke, a parfeme smo upoznavale preko onih starijih koje su nam u životu značile.
Koja što voli, koja je što voljela, plus sve što smo radile tako namirisane (nije baš sve za javnost). Jedno je sigurno: spomenite parfem i riječi teku. Pomalo poput fotoalbuma, dok su se još printali, a i dalje žive u našim glavama. Ispalo je i da se mnogih od njih sjećamo sve tri, ne samo onih koje smo koristile. Beskrajno zabavno.
MOJ PRVI LJETNI PARFEM: ANA PAVIĆ
Moj prvi ljetni parfem je u stvari parfem koji sam krala od mame. Radi se o Kenzo L’Ete parfemu kojeg se sjećam kroz maglu, ali znam da mi je u tom trenutku mirisao savršeno. Imao je neke cvjetne i spicy note i vjerujem da mi se zbog tog spicy dijela svidio. Tad još nisam razvila neki poseban ukus za parfeme i ne znam bih li ga danas nosila jer trenutačno mirišem na gurmanske note vanilije, karamele i svega što je jako slatko i podsjeća na kolač.
MOJ PRVI LJETNI PARFEM: VERONIKA ŠVOB
Moja parola je: ako ih se ne sjećaš nisi ih ni živio. Prvi mamini mirisi koje se sjećam bili su: Gloria Vanderbilt. Diorov Dolce Vita, Anais Anais i popis se rola daleko od nas. Imala sam tu sreću što je teta prilikom svakog dolaska na Krk donosila po nekoliko bočica. Vjerojatno kombinacija poslovnih poklona i mirisa koji njoj nisu napeti, a ja moram priznati da mi je bilo dobro sve. Već sam tad kategorizirala mirise za “one za posebne prilike”, a jedan od njih je bio Givenchy Amarige. Masivna staklena boca s odvojivim čepom, najbolje je mogu opisati kao kristalne boce za rakiju. Toliko. Bio je čaroban, a to nanošenje čepom i razmazivanje prstom pravi mali ritual.
Ne mogu točno precizirati svoj prvi parfem, ali mogu izdvojiti onaj s kojim sam najbolje živjela. To je bio Armani Acqua di Gio iz 1995. godine, koji je moja ekspert kolegica opisala kao voćkasti ananas, a ja tada uopće nisam znala što je unutra. Znam da je grlio moj dekolte cijelo ljeto, sjećam se čak i pobjedničkog outfita tog ljeta. Replay top od tankog trapera i nekoliko vrsta različitih materijala koji se vezao oko vrata i naravno traper šorc. Miris koji nisam dijelila s nikim u kućanstvu i kad sam ga potrošila nisam ga više nikada kupila, iako sam često htjela. Ostavila sam ga negdje tamo zakopanog u uspomenama, ali danas bih ga mogla prepoznati u 3 sekunde. Kaže kolegica: imaš ga na eBay, a ja odolijevam.
Danas koristim posve drugačije mirise, intrigiraju me, a onda i zabavljaju čudne kombinacije nota poput breskve i blata, animalne note i benzin, a onda i koža s kojom je zapravo krenula moja tvrda era mirisa. Niti ih dijelim na zimske i ljetne niti ih čuvam za posebne prilike, a srećom po ljude oko mene više ne zalijevam dekolte. Parfemi su jedna od rijetkih stvari koje ne otkrivam drugima, nešto valjda može ostati samo moje?
MOJ PRVI LJETNI PARFEM: MANDA JAVORINA
Ako bismo pitali ljude koji me godinama poznaju, kolektivni konsenzus bio bi da sam opsjednuta parfemima cijeli život. Prisjećanje na to kako su mirisale devedesete jedna mi je od omiljenih zabava. Uvijek sam bila stvorenje krajnosti (i dan danas, kad volim, volim do kraja), pa godinama nisam ni pomišljala na to da svoj parfem mijenjam ljeti. Taj mi je koncept djelovao poput izdaje same sebe – da, znam, puno je drame u mom životu. Lol.
No, to se promijenilo jednog dana kada se od vrućine topio asfalt i lijepio za moje sandale, na Via del Corso u Rimu. Ušla sam u parfumeriju dijelom da se rashladim, dijelom da onjušim i maznem što ima novo, i naletjela na Bvlgari Eau Parfumée au Thé Blanc. Nešto je kliknulo. Vrućina je počela imati smisla, a ja sam bočicu ponijela sa sobom i potrošila je za oko mjesec dana. Pa se vratila po još.
Nije da prije toga nikad nisam imala parfem koji bi se mogao nazvati ljetnim. Armani Acqua di Gio, koji su (Veronika i ja se slažemo da su magarci zbog toga) ukinuli i zamijenili nekom šećernom vodicom. No njega sam, kao i sve parfeme prije toga, koristila cijele godine. Bilo kako bilo, taj mali bijeli Bvlgari postao je moje ljeto i to ostao nekoliko godina, kad ga je zamijenio Chanel Cristalle Eau Verte (Jacques Polge je nos iza mog najdražeg Allurea), a onda sam nekako lutala… Uglavnom Byredo i Mojave Ghost posljednjih nekoliko ljeta.
Krajem prošlog ljeta opet sam iznenadila samu sebe. Tom Ford Eau de Soleil Blanc mi se prikrao. Znam da je ovaj miris hit, ALI ja nisam kokos-žena, niti žena-globalni bestseller. Pardon, do tog trenutka nisam bila kokos-žena. Ovaj parfem jednostavno miriše na ljeto devedesetih. Na sunce, na kreme za sunčanje dok ih je bilo svega tri za kupiti. Na ručnik na kojem ležiš u suton na plaži. Na neki način, gotovo da nije parfem nego čist osjećaj. I zato je od prvih toplih dana ove godine sa mnom, iako sam na beogradskom asfaltu.
MOJ PRVI LJETNI PARFEM: TEA KUNIĆ
Ljubav prema parfemima seže još od predškolskih dana kada je mama u kupaonici držala YSL Opium. Stajao je na posebnom mjestu, a meni je izgledao tako nedodirljiv i glamurozan, da sam stalno čekala priliku kako ga iskoristiti. Mama bi se sredila za posao i onda bi, kao završni čin, stavila njega. I dan danas ćutim taj miris jer to kad se jednom ureže više se ne zaboravlja. Znam je da je nakon nje cijeli dan ostajao u prostorijama i uz njega vežem neke od najranijih uspomena.
No, kako je taj parfem bio jak, a ja osnovna škola, bilo je neprihvatljivo koristiti ga, pa samo mama i ja našli zajednički konsenzus za CK One i to je bio moj prvi službeni ljetni parfem. Iako nikad nisam bila ljubiteljica laganih parfema i oduvijek sam naginjala orijentalnim notama, mama je pristala jedino na CK One, a ja sam tada mislila: bolje bilo kakav parfem nego nikakav. Tako je CK One postao moj prvi ljetni parfem.
No, čim sam počela sama raditi i zarađivati (već u srednjoj školi, perući stakla na benzinskoj postaji), sav novac odlazio je na Kenzo Jungle, Angel by Mugler ili Alien, ovisno o trenutačnom raspoloženju. Čak se sjećam da je prvi, kupljen od vlastitog novca bio Angel i bila sam toliko uzbuđena da bih se nekada u noći dizala da ga otvorim i pomirišem i onda nastavila spavati.
Te parfeme i danas, kad ih pomirišem, povezujem s određenim ljudima, trenucima i nostalgijom koja je negdje duboko pohranjena u mozgu. Fascinantno mi je koliko je njuh moćno osjetilo, a ja sam po prirodi osoba koja sve i stalno njuška. Ni danas ne mogu zamisliti dan, a kamoli izlazak, bez parfema. Bez njega se osjećam kao da nešto nedostaje, moj outfit i cijela pojava jednostavno nisu potpuni. Danas je moj apsolutni favorit Amouage Purpose 50, bez obzira na godišnje doba. Ne mogu mu odoljeti. Možda se ljeti ljudi ponekad malo uguše u mom mirisnom oblaku, ali ja ne odustajem.
