Burnout na poslu je postala česta svakodnevica koju mnogi zanemaruju. Opijeni vlastitim uspjehom, nekada prekasno shvate kako ugroženo zdravlje nije vrijedno ničega. Osjećaj iscrpljenosti i umora dok se stvarnost oblikuje u jednom od onih tipičnih dana na poslu. Dugotrajan radni dan, prepun zahtjeva, odgovornosti i očekivanja, čini se kao beskrajna traka za trčanje. Prekovremeni rad postaje norma, a svaki slobodan trenutak izgleda kao luksuz kojeg si ne možemo priuštiti.
Na površini, sve izgleda u redu. Ali duboko unutar, plamen svakodnevnih izazova polako gasne. Osjećaj iscrpljenosti postaje sve prisutniji, kao dim koji se širi kroz um i tijelo. Što je uzrok ovom sveprisutnom osjećaju iscrpljenosti na poslu? Zašto se sve više ljudi osjeća kao da su pregorjeli? U zavojima radnih rutina, skriveni su uzroci burnouta. Previše rada, nedostatak kontrole nad vlastitim radom, prevelika očekivanja šefova i nedostatak razumijevanja, sve su to čimbenici koji hrane ovaj požar emocionalne iscrpljenosti. Kao u igri skrivača, ovi nevidljivi demoni neprimjetno djeluju, ostavljajući zaposlene u vrtlogu izgorjelih ambicija i preplavljujuće nemogućnosti.
Priča o trpljenju zlostavljanja na poslu – Private Equity: A Memoir
No, baš kao što svaka priča ima svoje obrise, tako i izlaz postoji. Prepoznati simptome burnouta znači krenuti prema rješenju. Tražiti ravnotežu između radnih zahtjeva i vremena za sebe, komunicirati sa šefovima o realnim mogućnostima i granicama, te, ako je potrebno, hrabro kročiti prema novim poslovnim horizontima. To nije samo priča o iscrpljenosti na poslu; to je put ka ponovnom otkrivanju snage i svjetlosti usred tamnih prolaza profesionalnog života. Na ovu temu nas je inspirirala priča koju smo nedavno pročitali, o osobi koja je radila za milijardera knjiga. Njezino iskustvo je pomalo šokantno, ali i pozitivan primjer kako na vrijeme posložiti prioritete, dok nije prekasno.
Kako je raditi za milijardera knjiga?
Raditi za milijardera. Samo ta fraza zvuči impresivno, privlačno, čak i glamurozno. Slike luksuza, prestižnih događaja, i moćnih odluka odmah nam padaju na pamet. Međutim, stvarnost može biti daleko od ovih romantičnih predodžbi. Upravo to je tema knjige o kojoj trenutno svi pričaju, a riječ je o naslovu Private Equity: A Memoir. U knjizi se detaljno opisuje život asistentice jednog od milijardera, sve pod pseudonimom, a informacije koje se saznaju su šokantne. Kći kineskih imigranata, Carrie je odlično prolazila u školi, ranije je diplomirala na MIT-u i penjala se korporativnom ljestvicom, sve u potrazi za američkim snom. Ali s dvadeset devet godina, napustila je posao analitičara, odustala od MBA programa i ostala zarobljena je u nesretnim zarukama. Dakle, kada dobije rijetku priliku raditi u jednom od najprestižnijih hedge fondova na svijetu, zna da ne može reći ne. Četrnaest razgovora kasnije, unutra je.
Carrie je jedina asistentica osnivača firme milijardera. Upravlja njegovim radnim životom, postajući desna ruka investitoru koji može premještati planine i tržišta jednim telefonskim pozivom. Željna impresioniranja, ona hrabro uranja u kulturu firme, koja cijeni povrat na uloženo vrijeme iznad svega ostalog. Svijet prepun luksuza otvara se za nju, i Carrie uči da novac može riješiti gotovo sve.
Igrajući igru na najvišim razinama u modernoj ekonomiji gdje sve dobiva pobjednik, Carrie uskoro shvaća kako je njen identitet potpuno progutan poslom. S njenim fizičkim i mentalnim zdravljem u opadanju, počinje ponovno razmišljati što zapravo znači gubiti svoj život. Priča o Carrie osvjetljava borbu za ravnotežu u svijetu ekstrema: efikasnost i pretjerivanje, statusa i aspiracija, moći i bogatstva. “Private Equity” je univerzalna priča o samoostvarenju iz sjajnog novog glasa, hrabro postavljajući pitanje što smo spremni žrtvovati kako bismo došli do vrha – i što bi moglo biti potrebno da se oslobodimo i ostavimo sve iza sebe.
Ona detaljno opisuje radne dane s kojima je na početku bila oduševljena. Riječ je o filantropu koji je svojim zaposlenicima omogućio sve – od privatne teretane u sklopu ureda, do toga da ima posebne zaposlenike koji stalno čiste kupaonice nakon svakog korištenja. Riječ je o posebnom luksuzu koji zvuči primamljivo. No, u nekom trenutku više nema smisla jer nemate vremena koristiti teretanu, što vidimo na primjeru Carrie koja teško ozlijedi nogu za vrijeme trčanja jer mora odgovoriti baš na svaki poziv svoga šefa, do stalnih prekovremenih, zadataka koje je nemoguće dovršiti i njegovog psihološkog, ali suptilnog zlostavljanja u kojem se ona osjeća loše jer jednostavno ne stiže sve.
Prije Carbona (firme u kojoj je radila, pseudonim je u pitanju) rekla je sama sebi da se više nikad neću emocionalno uključiti u posao. U prošlosti su je opekle institucije pune ljubavi koje joj nisu uzvratile poštovanje, a ona je vjerovala da su dobrota, jednakost i pravda mogući na mjestima s elitnom reputacijom i kapitalističkim interesima koje treba zaštititi. Tada je, pred kraj njezinog prvog intervju s vlasnikom, ponovno postala entuzijastična. Vjerovala je u mogućnost dobrih milijardera i vjerovala je da je u igri nešto više od novca. No, vrlo brzo krenuli se krajnje bolesni zahtjevi, od toga kako treba hodati, poput Victoria’s Secreta modela, do toga da ne smije imati pretjeranu mimiku na licu, ne smije biti čudna i ostale bizarnosti koje su zapravo bile kontrola nad njom kao osobom.
Godinu dana nakon zaposlenja, nije imala vremena disati. Pritisci su se povećavali – nedostatak podrške, nepodnošljivo opterećenje, činjenica da kad je pokušala zatražiti pomoć, bila potkupljena odlascima u spa centre ili povećanjem plaće. U isto vrijeme, financije firme su pale. Novinske agencije izvještavale su o neuspjehu. Vlasnik je bio tako neraspoložen da se nitko nije usudio ući u njegov ured sve dok od nje nisu dobili potvrdu da je dovoljno ugodan za razgovor. Trpjela je sustavno zlostavljanje i čak zatražila pomoć od terapeuta jer je vjerovala kako je nesposobna obavljati zadatke. No, tek nakon razgovora sa stručnjakom je shvatila koliko je bila zlostavljanja i kako je s njom sve savršeno u redu. Uspjela je dati otkaz, a njezina knjiga je jedna vrsta svjedočanstva o tome što mnogi prolaze na takvim tipovima poslova i dozvoljavaju.
Njezina priča nas podsjeća na važnost pronalaska ravnoteže između profesionalnog uspjeha i osobnog zadovoljstva. Carrie je na kraju shvatila da novac i moć nisu sve, te da je važno pronaći smisao i ispunjenje izvan karijere. Kroz njezinu priču, postavljena su važna pitanja o vrijednostima i prioritetima u životu te o cijeni koju smo spremni platiti za ostvarenje naših ciljeva.
