U jednom od gušće naseljenih dijelova grada nekadašnja praonica rublja iz šezdesetih godina prošlog stoljeća doživjela je potpunu transformaciju. Zgrada je ogoljena do osnovne konstrukcije i betonskih površina, a potom iznova osmišljena i prilagođena suvremenom načinu života. Rezultat je otvoreni, funkcionalni i vizualno upečatljiv prostor koji kombinira sirove materijale.
Nekadašnja praonica rublja iz šezdesetih godina prošlog stoljeća doživjela je potpunu transformaciju
Unutrašnjost je organizirana oko središnjeg vrta s kaktusima, postavljenog ispod velikog svjetlarnika koji osigurava obilje prirodnog svjetla tijekom cijelog dana. Sve prostorije kuće usmjerene su prema tom dijelu, što stvara centralnu točku i jasnu prostornu logiku. Takvo rješenje omogućuje stanarima vizualni i funkcionalni kontakt s vrtom u svakom trenutku, dok istodobno naglašava zatvorenost prema van i privatnost unutar kuće.
Materijalnost prostora zadržana je u jednostavnoj, gotovo industrijskoj paleti. Beton je ostavljen vidljiv, čime je naglašena robusnost konstrukcije, dok su svi novi elementi dodani u kontrastu s tom osnovom. Najznačajniji element interijera jest posebno izrađen komad namještaja od nehrđajućeg čelika, dugačak šesnaest metara i visok metar i pol. U njemu su objedinjeni kuhinja, garderobni prostori i dodatna spremišta. Osim što objedinjuje funkcije, taj komad u prostoru djeluje kao snažan vizualni akcent koji daje ritam i definira organizaciju interijera.
Prostor nije zamišljen kao klasična kuća s hodnicima i odvojenim sobama, već kao otvoreni koncept u kojem su funkcije jasno povezane, ali ipak čitljive. Središnji vrt omogućuje prirodnu ventilaciju i osvjetljenje, dok su prostori organizirani tako da se oko njega neprekidno cirkulira. Takva struktura potiče jednostavno kretanje, ali i fleksibilnu upotrebu pojedinih dijelova kuće.
Transformacija nekada utilitarne zgrade pokazuje kako se napušteni ili zastarjeli objekti mogu pretvoriti u suvremene stambene prostore visokog standarda. Ovaj primjer jasno pokazuje da adaptacija ne mora značiti gubitak autentičnosti – naprotiv, zadržavanjem osnovne konstrukcije i materijala, prostor dobiva novu funkciju bez skrivanja svoje prošlosti. Na taj se način bivša praonica pretvorila u dom koji jednako dobro funkcionira u svakodnevici i u reprezentativnom smislu, nudeći stanarima visoku razinu udobnosti, organiziranosti i jedinstveni identitet.
