“Pomaka ima, ali se odavno više ne možemo oslanjati samo na ‘male korake'”

21.01.2022.

Upišete li riječ “sustainability” u najpopularniju internetsku tražilicu, dobit ćete ni manje ni više nego 3.3 milijarde rezultata. Collins Dictionary je riječ “održivost” proglasio najpopularnijom riječi 2018. godine, a spomenuti se termin od tada do danas koristio u vrlo različitim kontekstima, nerijetko zloupotrebljen u marketinške svrhe kako bi se obmanuli osviješteni potrošači.

Magistra inženjerka tekstilne tehnologije, Ivana Biočina, savršen je sugovornik ako želite o održivosti u modi razgovarati ozbiljno, bez banaliziranja i ušminkavanja realnosti. Nakon što je, zasićena brzinom i kaotičnošću života u Zagrebu, preselila u Koprivnicu, u listopadu 2020. godine pokrenula je Institut održive mode. Ona i njezin partner Tomislav postavili su na noge radionu i IOM je ubrzo krenuo s radom. Ivana se posvetila kreiranju malih serija jedinstvenih odjevnih komada i modnih dodataka, pazeći pritom na svaki detalj u procesu proizvodnje, a osim održivosti vlastitog brenda fokusirala se i na podizanje svijesti o utjecaju mode na ekologiju, te na edukaciju potrošača kako bi o ovoj sveprisutnoj temi bili čim bolje informirani. Pratite li Ivanin Instagram profil, o održivosti ste dosad mogli štošta naučiti, a da je ova modna dizajnerica pravo vrelo znanja o modi i tekstilnoj industriji dokazuju i tri knjige koje potpisuje: “Modus Vivendi: Ogled o političkom, ekonomskom i društvenom u modi”, “Tiranija mode: Ukrašavanje kao potraga za identitetom” i “Proizvedeno u Hrvatskoj: tranzicija hrvatske tekstilne industrije”.

IZA NAS JE GODINA U KOJOJ JE ODRŽAN POVIJESNI SUMMIT O KLIMI, A KOJI SU MNOGI AKTIVISTI PROGLASILI TOTALNIM FIJASKOM. JESU LI NEKI POMACI IPAK NAPRAVLJENI ILI SE VIŠE NE MOŽEMO OSLANJATI NA “MALE KORAKE”? KAKVU ULOGU U “SPASU PLANETA” IMA MODA? IMAŠ LI, UNATOČ SVEMU, OSJEĆAJ DA IDEMO NAPRIJED?

Djelovanje u održivosti, ekologiji, proizvodnji, a da ne spominjem skup svega nabrojanog, podrazumijeva da u glavi neprestano moraš držati oprečne pojmove i osjećaje; stvari se radikalno mijenjaju, a ostaju iste, pomaci su golemi, a neznatni, nema nade, pun si optimizma i poleta. Ma, to je zapravo jednako kao i u životu, te što prije uzmogneš prihvatiti da će uvijek biti tako, bit će ti lakše. Prošla godina je bila “velika”, bez dvojbe. Pomaka ima, ali se odavno više ne možemo oslanjati samo na “male korake”. U “spasu planeta” moda, kao moda, zasigurno nema velik značaj, ali veliku ulogu imaju način proizvodnje i potrošnja. Tekstilna industrija jedna je od najstarijih, najvećih i najglobaliziranijih industrija na svijetu, što znači da je iznimno važna, ali i složena. Za kraj, mogu ti reći da znam da idemo naprijed, imam osjećaj, vidim promjenu kroz rad i život, a što je najvažnije, to potkrepljuju podaci i statistika.

RIJEČ “ODRŽIVOST” U MODNOM JE RJEČNIKU POSTALA BUZZWORD, STALNO SE SPOMINJE, I GDJE TREBA I GDJE NE TREBA. NO, MOŽE LI SE ODRŽIVOST IKADA SPOJITI S BRZOM MODOM, KOJA DANAS PREVLADAVA? ILI JE, KADA JE RIJEČ O FAST FASHION BRENDOVIMA, USTVARI RIJEČ SAMO O GREENWASHINGU KOJEM JE, OPET, GLAVNI PRIORITET PROFIT?

Jedno od najčešćih pitanja i dvojbi je upravo – kako prepoznati greenwashing? Moj odgovor je uvijek vrlo jednostavan, ne trebaš prelistavati izvještaje, pregledavati skrivene spise ili bankovne račune – brza moda ne može biti održiva. Točka, kako bismo rekli. I kad pođeš od te jednostavne istine, nema problema s prepoznavanjem greenwashinga. Da, istaknula si srž, da bi nešto bilo održivo, polazišna točka mora biti – održivost, a ako se pojam samo “umetne” u poslovanje neograničenog rasta – to nema veze s održivošću, održivost je tu puka marketinška kategorija. Jer glavni problem upravo jest – neograničeni rast na ograničenom planetu.

KADA PRIČAMO O ODRŽIVOSTI, OBIČNO GOVORIMO O EKOLOŠKOM ASPEKTU, O OTPADU KOJI SE NEPROPISNO SKLADIŠTI, O VIŠKOVIMA I TEŠKO RAZGRADIVIM TKANINAMA. NO, ŠTO JE SA SOCIJALNOM KOMPONENTOM, O NEHUMANIM UVJETIMA RADA I ISKORIŠTAVANJU RADNE SNAGE? SMATRAŠ LI DA JE TAJ ASPEKT ODRŽIVOSTI ZANEMAREN I MOŽE LI SVIJET IŠTA UČINITI DA SE STANJE POPRAVI?

Odnos prema radnicama dio je takozvane etične mode, ili ti promišljanja o etičnosti, točnije o neetičnosti industrije, proizvodnje i potrošnje. A ako uzmeš u obzir da reklame čine 12 posto, a plaće radnica 1,8 posto cijene proizvoda, te da su radnice tekstilne industrije među najslabije plaćenima na svijetu, pitanje (ne)etičnosti postaje tim jasnije. Kad razmišljam je li taj aspekt zanemaren, istina je, možda se zbog trenutne megapopularnosti pojmova “održivost, eko, zeleno” može učiniti da je gurnut u stranu. Ali mislim da je nemar podjednak, naš odnos prema Zemlji, okolišu, predmetima, a na kraju kako se odnosimo jedan prema drugome – sve vrišti da živimo u iščašenju. Kad bolest krene, učas se raširi po cijelom organizmu, sve je poremećeno. Dok ne shvatimo da je sve povezano, i da smo svi povezani – teško ćemo naprijed.

AKO MENE PITAŠ, DA BISMO IMALI ODRŽIVO POSLOVANJE, KLJUČNA JE TRANSPARENTNOST, SVAKI DJELIĆ U LANCU NABAVE, SKLADIŠTENJA I PROIZVODNJE MORA BITI JASAN, JE LI TO ZBILJA MOGUĆE U VELIKIM SUSTAVIMA?

Ukratko – nije. Danas najnapredniji, a to nisu najveći, proizvođači mogu locirati najviše 60 posto svog distributivnog lanca. Upravo zbog globalizacije, i netransparentnosti, industrija je u kaosu. Ali svjedočimo velikim pomacima, mali proizvođači mogu, ako žele, platiti više te pronaći distributere sirovina i materijala koji, koliko-toliko, poznaju svoj lanac nabave. Transparentnost je od presudne važnosti, ali za održivost je ključ, kao što sam već navela, da je održivost srž iz koje se donose sve odluke, promišlja svaki korak, djelovanje, razmišljanje. Uvijek, jedino pitanje je; kako nešto može biti održivije? Kako može biti bolje? Je li ovaj korak održiv, ili mu je jedina svrha rast? Uz to, zakoni i regulativa. Transparentnost je predivna riječ, ali hoćeš li vjerovati na riječ gigantima kad kažu da su transparentni? Ipak bih da postoje zakoni i što je najvažnije – da se sprovode.

RECI NAM NEŠTO O INSTITUTU ODRŽIVE MODE, JASNO JE DA NIJE RIJEČSAMO O BRENDU, VEĆ O SVOJEVRSNOM POKRETU.

Institut, kao što ime (namjerno) govori – nije brend, ali nije ni pokret. Ja sam samo jedna obrtnica. Istina, pokušavam iznaći novi, hibridni model rada, pa osim što izrađujem odjeću, bavim se edukacijom te na sve moguće načine pokušavam širiti ideju održivosti. Iza kulisa Instituta prolazi puno ljudi, od studenata, potrošača do potencijalnih poduzetnica. Cijelo vrijeme pričamo i guramo ideju održivosti. Puno ulažem i promišljam kako pridonijeti, a iznimno mi je važno i stvaranje regionalne zajednice te s ponosom mogu reći da smo jako dobro umrežene. Nastojim služiti primjerom, čini mi se da je to najviše i najbolje što mogu ponuditi.

KADA KREIRAŠ SVOJE LINIJE, NE OBRAĆAŠ PAŽNJU NA SEZONE, VEĆ KREIRAŠ PO SVOM NAHOĐENJU. NA ŠTO SVE PAZIŠ KAKO BI TVOJE POSLOVANJE BILO ŠTO ODRŽIVIJE? OTKUD DOLAZE MATERIJALI, TKO IH PROIZVODI, KOLIKO KOMADA IMAŠ U KOLEKCIJAMA I ŠTO RADIŠ S VIŠKOVIMA?

Pazim na svaki korak, gledam što i kako mogu bolje, od sirovina, konca, izrade, pakiranja, slanja, što s proizvodom na kraju životnog ciklusa, do komuniciranja, biranja riječi, vizualne komunikacije, komunikacije sa ženama, zajednicom, broja komada, kakvi su, koliko često – apsolutno na sve mislim. Svaka serija (više-manje, ovisi od dijelu godine) se sastoji od pet dijelova; organskih materijala, upcyclinga, vintage komada, prirodnog bojadisanja i podravskog lana. Organske materijale kupujem u Njemačkoj, većinom su proizvedeni u Europi. Svaka serija ima desetak komada. Viškova, ako misliš na neprodanu odjeću, nemam, jer je svaki komad unikatan i rađen u samo jednom primjerku. A ako misliš na viškove pri izradi, sad ću morati biti dosadno specifična (ili ti transparentna); ostatke od endlanja koristim kao punilo (za jastuke, igračke, ukrase), a budući da pri krojenju razmišljam o maksimalnoj iskoristivosti materijala, ostaci su minimalni – samo od ovratnika, ostalo su pravilni oblici koje koristim dalje pri izradi predmeta. Počela sam primjenjivati i južnokorejsku tehniku bojagi te japanski boro, za izradu novih tkanina od ostataka. Zapravo je izvorna ideja bila da od jednog komada materijala napravim predmet i ambalažu, pa je iskoristivost potpuna, ali nisam to uspjela napraviti zbog tehničkih ograničenja u Hrvatskoj, recimo to tako (da te još više ne zamaram s dosadnim detaljima). No to mi je plan, svakako.

PRELIJEVA LI SE FILOZOFIJA ODRŽIVOSTI I NA DRUGE ASPEKTE TVOG ŽIVOTA? U BRZOM, KAPITALISTIČKOM SVIJETU U KOJEM ŽIVIMO, ČESTO ČUJEM DA JE NEMOGUĆE ŽIVJETI “ODRŽIVO”.

Održiv život, u okvirima trenutnih suvremenih stremljenja, je nemoguć, ali je moguće, i nužno, živjeti – održivije. Štogod to značilo za svakog ponaosob, iz pozicije u kojoj se nalazimo, učiniti korak, pa još jedan, i još jedan… dok ne zatvorimo krug i stvorimo nešto novo.

SAZNAJ VIŠE: