Stigla nam je sezona festivala pa treba istaknuti i jedan posebni događaj umjetnosti koji je svoje mjesto pronašao u dvije galerije i jednom zagrebačkom muzeju. Riječ je o dvanaestom Međunarodnom festivalu fotografije Organ Vida koji otvara svoja vrata izložbama u srijedu, 29. lipnja te traje sve do 28. kolovoza. Festival okuplja svjetske suvremene umjetnike koji rade u području fotografije, a izložbe njihovih izvrsnih radova održavat će se u zagrebačkom Muzeju suvremene umjetnost i gradskim galerijama Miroslav Kraljević i Galeriji Novapod vodstvom kustosica Barbare Gregov, Lovre Japundžića i Lee Vene. Ove izložbe zaista vrijedi posjetiti, a što nas sve očekuje ovaj tjedan na Organ Vida Festivalu, saznajte u nastavku teksta.
Glavna izložba No Tears Left to Cry (29.6.)
Ova izložba predstavlja radove deset finalistica koje je putem javnog poziva odabrao stručni žiri. U svom ovogodišnjem izdanju, festival Organ Vida u fokus stavlja društvene dimenzije osjećanja te prezentira umjetničke radove koji se bave prevladavajućim negativnim osjećajima poput tjeskobe ili apatije, ali i radovima koji predstavljaju afektivne alternative, istražuju i/ili zamišljaju drugačije afektivne dimenzije utopije, distopije, imaginacije i fantazije. Tako se na glavnoj izložbi No Tears Left to Cry predstavlja rad Nilsa Steltea, Renaissance, kojim umjetnik istražuje duhovni eklekticizam u urbanim sredinama; serija fotografija Cool to Cry umjetnice Marin Håskjold reflektira pandemijske uvjete života te tematizira usamljenost, intimnost, prijateljstvo i igru, na što se nastavlja rad Naomi Moonlion Fever Dreams of a Hermit u kojem umjetnica istražuje različite prakse skrbi u kapitalizmu. Umjetnica Nicole Maria Winkler u radu FUGUES pripovijeda priče o duboko ukorijenjenoj ljudskoj želji da kontrolira kaos svakodnevnog života, dok Yosi Negrin u radu Rarearth propituje opći nedostatak kontrole nad životom kroz prizmu ekološke devastacije.
Tjeskobnim osjećajima bave se radovi Bed Made to Look Like Body Filipa Vesta u kojem pratimo osobu koja sjedi u hotelskoj sobi i čeka spoj te You Have Been Seen Sare Pukanić koji tematizira ghosting – nagli prekid intimnog kontakta. Filip Vest će na otvorenju glavne izložbe u MSU-u izvesti i istoimeni performans. Fotografska serija Sare Pukanić reflektira našu destabiliziranu stvarnost te naglašava potencijal dijeljenja tih osjećaja s posjetiteljima.
Romantičnim odnosima bavi se i Ana Vallejo čiji je rad Neuromantic nastao u vrijeme pandemijske izolacije u New Yorku kada je autoricu tjeskoba motivirala za suočavanje s vlastitom patologijom idealiziranja nedostupnih muškaraca.
Na glavnoj izložbi sudjeluju i umjetni⁞ce Mara Jenny s radom Accessory for a hidden track koji se bavi mogućnosti reprezentacije trans subjektiviteta i tjelesnosti i Ezra Šimek s edukativnim video esejem Do They/Thems Like Flowers or Do I Buy Platform Shoes and Tarot Cards u kojem problematizira življeno iskustvo nebinarne osobe.
Viviane Sassen: Venus & Mercury (29.6.)
Prva zagrebačka samostalna izložba izvrsne nizozemske umjetnice Viviane Sassen Venus & Mercury otvorit će se u Muzeju suvremene umjetnosti u Zagrebu istog dana kada i glavna festivalska izložba, 29. lipnja u 20 sati. Serija fotografija i kolaža Venus & Mercury nastala je kao rezultat šestomjesečnog istraživanja kojeg je umjetnica provodila u francuskoj palači Versailles. Sassen je zaronila u arhive palače i upotrijebila artefakte, arhitekturu, fragmente skulptura pa čak i privatne korespondencije Marie-Antoinette kako bi stvorila novi rad koji aludira na neispričane priče Versaillesa. Pri stvaranju nove, svoje priče, Sassen je radila s grupom mladih žena koje su odrasle u blizini palače. One se istovremeno i pojavljuju i nestaju kao modeli na fotografijama koje miješaju drevno sa suvremenim te stvarno s lažnim.
Središnji element Venere i Merkura je 20-minutna 2-kanalna video projekcija u kojoj su sve fotografije iz projekta. Za ovaj video rad nizozemska spisateljica Marjolijn van Heemstra napisala je kratke priče o skrivenoj povijesti palače koje čita glumica Tilda Swinton. Umjetnica će za izložbu u MSU-u napraviti i site-specific instalaciju koja se, osim tema plodnosti i majčinstva, referira i na suvremene feminističke pokrete kao što su Femen, Pussy Riot i #MeToo. Umjetnica Vivianne Sassen prisustvovat će otvorenju izložbe, a netom pred otvorenje, 29. lipnja u 19 sati, s njom će biti upriličen razgovor kojeg će voditi kustosica Marina Paulenka.
Thomas Cap De Ville: INTERLOPE (30.6.)
U četvrtak 30.lipnja otvorit će se izložba INTERLOPE francuskog umjetnika Thomasa Cap De Ville u galeriji Miroslav Kraljević. Ovaj umjetnik je još od svojih mladenačkih dana skupljao fotografije, crteže i razne objekte koje posljednjih godina organizira u seriju knjiga-objekata koje naziva „Psychophores“. One predstavljaju njegov osobni, ali ujedno i generacijski arhiv koji pokriva dugi niz godina pri čemu izbjegava jasne pokazatelje prolaska vremena ili vremenskih oznaka. Kodovi generacije 90-ih i ranih 2000-ih isprepliću se s intimnim povijestima unutar kojih se pojavljuju priče o prijateljstvu, seksualnosti i porocima.
U Galeriji Miroslava Kraljevića bit će predstavljene četiri knjige uz video rad „Nyctalotopes“. Naziv ovog rada na francuskom označava životinjsku sposobnost gledanja u mraku. Sirovi materijali izvučeni s umjetnikovog hard diska montirani su u cjelinu punu začudnih, gorko-slatkih epizoda. Među njima se nalaze noćni rituali, besciljna lutanja, psihodelične vizije, ali i animirane ilustracije koje možemo promatrati kao proto-memove. Rad Thomasa Cap De Villea paralelno je slavljenje života kojem više ne pripada i vlastite pozicije u sadašnjosti.
Izložba Osjetljive točke (1.7.)
Grupna izložba „Osjetljive točke“ otvara se 1. srpnja u Galeriji Nova i ona istražuje nove afektivne perspektive u suvremenoj vizualnoj umjetnosti. Radovi četiriju zastupljenih umjetnica – Julie Faverau, Katarzyne Perlak, Margaret Haines i Fette Sans – problematiziraju neizvjesnost i nesigurnost, odnosno afektivnu dezorijentiranost kao bitno obilježje suvremenosti te kritički sagledavaju modele emotivnog zajedništva, kao i mogućnosti održavanja i (re)konstruiranja bliskosti.
Umjetnica Julie Favreau promišlja kako se intuitivno, osjetilno i na temelju utjelovljenog znanja mogu stvoriti novi oblici intimnosti, eskapizam kao istaknuto obilježje suvremenog društva tematizira i umjetnica Margaret Haines, a u performansu i instalaciji “Gorki krajevi (tehnologije nježnosti)” umjetnica Fette Sans utjelovljuje savršeno uslužnu virtualnu asistenticu koja spremno čeka gledateljičinu aktivaciju.
