Kopenhagen ima tu neku specifičnu sposobnost da sve izgleda jednostavno. Ljudi voze bicikle na posao i pritom izgledaju bolje od vas nakon pola sata spremanja, kafići imaju tri stola, jednu dobru lampu i vazu s biljkom, a vi već razmišljate kako biste isti interijer mogli preseliti kući. Arhitektura je ozbiljna, ali nikada hladna, moda je nenametljiva, a cijeli grad ostavlja dojam da se nitko ne trudi previše, iako je sve nekako točno tamo gdje treba biti.


Nakon nekoliko sati u gradu već počnete razmišljati kako biste možda trebali izbaciti pola stvari iz vlastitog stana, kupiti bolju lampu i konačno shvatiti zašto Danci toliko vole neutralne boje. Uglavnom, Kopenhagen radi svoje.
Mi smo ovaj put stigli drugim povodom. Lexus nas je pozvao na europsko predstavljanje potpuno novog ES-a, osme generacije modela koji je s brendom praktički od prvog dana, a već nakon prvog susreta s automobilom bilo nam je jasno zašto su ga odlučili predstaviti baš ovdje. Ne zato što novi ES izgleda skandinavski, jer ne izgleda, nego zato što Kopenhagen i Lexus, svaki na svoj način, očito vjeruju u sličnu vrstu luksuza, onu koja nema potrebu stalno vam dokazivati koliko je luksuzna.
Jedan od onih modela koji je tu od početka
ES se pojavio još 1989., iste godine kada je osnovan Lexus, zajedno s modelom LS, pa u priči brenda ima puno važnije mjesto nego što biste možda pretpostavili na prvi pogled. Iza njega je sedam generacija i više od tri milijuna prodanih primjeraka, a automobil koji nas je čekao u Kopenhagenu njegova je potpuno nova, osma generacija, inspirirana konceptom LF-ZC i zamišljena kao svojevrsni pogled prema onome što Lexus želi biti u godinama koje dolaze.



Naše druženje počelo je u 1 Hotel Copenhagen, gdje smo ga prvi put imali priliku detaljnije pogledati i, još važnije, sjesti unutra. Izvana je novi ES izdužen, elegantan i poprilično samouvjeren, ali bez potrebe da bude agresivan ili da vas uvjerava kako je skup. Zapravo, što smo više vremena provodili s njim, to nam se činilo da je upravo odsustvo te potrebe za dokazivanjem jedna od zanimljivijih stvari na automobilu.


Možda i zato što se naš odnos prema luksuzu posljednjih godina dosta promijenio. Sve nas manje impresionira ono što ima najveći logo ili najviše detalja, a sve više stvari koje su jednostavno jako dobro napravljene. To može biti hotel u kojem spavate bolje nego kod kuće, kaput koji godinama izgleda jednako dobro ili restoran u kojem se netko sjetio nečega što vi niste ni znali da vam treba. Kod automobila to može biti puno jednostavnije: da nakon sat vremena vožnje izađete iz njega manje umorni nego kada ste sjeli. I upravo je tu Lexusova priča postala zanimljivija.

Kada luksuz prestane biti nešto što samo gledamo
Japanci imaju riječ Omotenashi, koju smo tijekom ta dva dana čuli više puta. Riječ je o tradicionalnoj filozofiji gostoprimstva koja se temelji na tome da potrebe gosta pokušate predvidjeti prije nego što ih on sam mora izraziti. Zvuči pomalo apstraktno sve dok ne sjednete u automobil i ne počnete primjećivati koliko se ta ideja zapravo provlači kroz svakodnevne stvari.
U novom ES-u to znači da vas kabina dočekuje svjetlom, da su neke komande skrivene dok vam ne zatrebaju i da je cijeli prostor zamišljen tako da od vas traži što manje razmišljanja o samom automobilu. Upravo nam je to bilo zanimljivo jer živimo u trenutku u kojem nam tehnologija neprestano pokušava pokazati koliko je pametna. Automobili dobivaju sve više ekrana, funkcija, animacija i izbornika, dok ES pokušava postići gotovo suprotno: imati puno tehnologije, ali ne dopustiti joj da vizualno preuzme cijelu kabinu.

Lexus taj novi dizajnerski pristup naziva Clean Tech x Elegance, no nama je puno zanimljiviji bio osjećaj koji stvara nego samo ime filozofije. Interijer je pročišćen i suvremen, ali nije hladan, a kombinacija materijala i ambijentalnog osvjetljenja daje mu onu toplinu koja nas je ponovno podsjetila na najbolje skandinavske interijere.
Jedan od detalja koji smo najviše gledali bio je novi Bamboo Layering, obrada koju Lexus prvi put koristi upravo u ES-u. Tijekom dana površina podsjeća na prirodni bambus, dok se navečer, kada se uključi ambijentalno osvjetljenje, njezin izgled mijenja. To je zapravo dobar primjer cijelog pristupa ovom automobilu: nije nešto što će vam nužno privući pažnju u prvih deset sekundi, ali što više vremena provodite unutra, počinjete otkrivati sve više takvih detalja.

Slično je i s Takumijem, Lexusovim pristupom majstorstvu i preciznosti. U vrijeme kada se većina razgovora o novim automobilima vrlo brzo pretvori u razgovor o softveru, ekranima i umjetnoj inteligenciji, lijepo je vidjeti da još uvijek postoji toliko pažnje posvećene tome kako nešto izgleda pod različitim svjetlom, kakav je materijal pod prstima ili kako je neki detalj završen.
Mjesto na kojem vrlo lako zaboravite da imate vozačku
Lexus kabinu ES-a opisuje kao osobni lounge i priznajemo da smo u početku bili malo skeptični prema toj formulaciji. Automobilski brendovi vole svoje interijere uspoređivati s dnevnim boravcima, privatnim avionima i luksuznim hotelima, ali ovdje ta usporedba počinje imati nešto više smisla kada sjednete straga.

U najluksuznijoj izvedbi stražnja sjedala mogu se zavaliti, grijati, ventilirati i masirati, dok jedno od njih ima i oslonac za noge u stilu otomana. Nakon nekoliko minuta tamo vrlo lako počnete pregovarati sami sa sobom treba li vam uopće vozačko mjesto. Šalu na stranu, upravo se straga možda najbolje razumije ideja koju Lexus pokušava provući kroz cijeli ES. Luksuz ovdje nije zamišljen prvenstveno kao nešto što bi drugi trebali vidjeti, nego kao nešto u čemu biste vi trebali uživati. Ipak, sljedeće jutro pripalo nam je vozačko sjedalo, čemu smo se zapravo najviše veselili.

Kopenhagen iz vozačke perspektive
Iz centra grada krenuli smo prema ARKEN Museum of Contemporary Art, a prvih nekoliko kilometara uglavnom smo proveli pokušavajući pratiti navigaciju i istovremeno paziti na beskrajnu kolonu kopenhaških biciklista. Ako postoji grad u kojem ćete vrlo brzo naučiti provjeravati retrovizore prije svakog skretanja, onda je to definitivno ovaj.


Tek kada smo ostavili grad iza sebe i izašli na otvorenije danske ceste, počeli smo zapravo shvaćati karakter novog ES-a. Najviše nas je iznenadilo koliko vas taj automobil ni na što ne “nagovara”. Ne traži od vas da vozite brže nego što želite niti pokušava svaku minutu za volanom pretvoriti u nekakav događaj. Vožnja je jednostavno vrlo mirna i fluidna, a nakon nekog vremena shvatite da ste se za volanom potpuno opustili. Možda to nije najdramatičnija stvar koju možete napisati o novom automobilu, ali za ES je vjerojatno jedna od najvažnijih.


Posebno kada počnete primjećivati koliko je unutra tiho. Lexus je dosta radio na izolaciji kabine, od posebnog stakla i dodatnih brtvi do materijala koji apsorbiraju zvuk i vibracije, no nama su svi ti tehnički detalji postali puno manje važni u trenutku kada smo shvatili njihov rezultat. Negdje na putu prema ARKEN-u ugasili smo glazbu i nastavili voziti bez nje.

To možda zvuči potpuno nebitno, ali kada razmislite o tome koliko rijetko tijekom prosječnog dana stvarno boravimo u tišini, počne imati malo više smisla. Stalno je nešto uključeno, ako nije razgovor, onda je glazba, podcast, mobitel ili neka notifikacija. Zato je pomalo neobično kada sjednete u automobil i shvatite da vam se tu tišinu zapravo ne žuri ničime ispuniti.
Japan i Skandinavija ipak nisu toliko udaljeni
Kada smo stigli do ARKEN-a, muzeja suvremene umjetnosti smještenog uz obalu izvan centra Kopenhagena, cijela priča prethodna dva dana nekako je sjela na svoje mjesto. Možda Japan i Danska geografski nemaju puno veze jedno s drugim, ali njihov odnos prema dizajnu puno je sličniji nego što se na prvu čini.


I japanska i skandinavska estetika imaju snažan odnos prema prirodnim materijalima, funkcionalnosti i zanatu, ali možda im je najzanimljivija zajednička točka to što jednostavnost ne doživljavaju kao nedostatak. Upravo suprotno, iza stvari koje na kraju izgledaju vrlo jednostavno često stoji nevjerojatna količina promišljanja.

Kod Lexusa se to objašnjava kroz Omotenashi i Takumi, dok je u Kopenhagenu dovoljno ući u gotovo bilo koji dobro dizajniran prostor da biste osjetili sličnu filozofiju. Ne morate nužno znati zašto vam je negdje ugodno niti analizirati svaku stolicu, lampu i materijal da biste znali da prostor funkcionira. I možda je upravo tu najveća poveznica s novim ES-om.
Što nam je na kraju ostalo iz Kopenhagena
Nakon dva dana s automobilom mogli bismo nabrojiti dosta toga što se promijenilo na novoj generaciji, od dizajna i tehnologije do sjedala, materijala i rasvjete, ali kada smo kasnije pokušavali svesti cijelo iskustvo na nešto što ćemo stvarno zapamtiti, stalno smo se vraćali osjećaju lakoće.

Ne zato što je riječ o automobilu koji pokušava biti nevidljiv, nego zato što je velik dio truda uložen upravo u stvari o kojima vi kao osoba koja ga koristi na kraju ne morate razmišljati. Kada zatvorite vrata, vanjska buka se utiša; kada krenete, automobil vas ne požuruje; kada provedete neko vrijeme unutra, počnete primjećivati detalje koji nisu napravljeni za fotografiju, nego za svakodnevni život.
I možda je upravo tu najzanimljivija promjena u tome kako danas doživljavamo luksuz. Nekada smo ga puno češće povezivali s onime što će drugi ljudi primijetiti, dok nam danas sve privlačnije djeluju stvari koje život čine jednostavnijim, mirnijim i ugodnijim.
Kopenhagen nas je na to podsjetio na svoj način, a novi Lexus ES na svoj. Nakon dva dana s njim nismo se vratili razmišljajući o tome koliko je nešto bilo impresivno, nego koliko nam je bilo ugodno. A možda je to danas zapravo puno veći kompliment.