Ovo ljeto pratili smo putovanja i izlete Mateje Sučević, kreativke čiju estetiku obožavamo, no, ništa se ne može mjeriti s njezinim fotografijama s juga Francuske pa smo je pozvali da nam uz vizualno ispriča i priču o putovanju.
mateja sučević donosi najbolje gastro i lifestyle preporuke
Mislila sam da će nakon Sonome i Big Sura, koje sam posjetila u svibnju, trebati proći neko vrijeme prije nego što me neko putovanje ponovno toliko oduševi. Prevarila sam se. Jug Francuske uspio je to napraviti samo nekoliko mjeseci kasnije. Sve je počelo PowerPoint prezentacijom. Zapravo, dvjema.
Mjesec dana prije puta partner i ja napravili smo svatko svoju prezentaciju s prijedlogom za ljetovanje. Usput, odlična ideja za date night koju preporučujem svima. Njegov prijedlog bio je Côte d’Azur, a njegov Type A mozak vrlo je brzo preuzeo i ostatak planiranja. Srećom, jer smo putem shvatili da za više-manje sve treba rezervacija, dok radna vremena često nemaju nikakvu logiku. I da, išli smo sredinom kolovoza. Bilo je jako, jako vruće. Ako nešto mogu savjetovati nakon ovog putovanja, onda je to da ozbiljno razgledavanje u podne ostavite za neko drugo godišnje doba.
Côte d’Azur
Prvi dio puta proveli smo na obali, a Nica mi je sjela gotovo odmah. Grad je pun od jutra do navečer, terase također, ljudi su stalno vani. Ima onaj osjećaj grada koji se stvarno živi, a ne samo obilazi.
Èze, Antibes i Saint-Paul-de-Vence vrijedi vidjeti, ali dosta su turistički i za svaki bih odvojila jedno poslijepodne. Prošetati, sjesti na kavu ili ručak, pogledati ono što vas zanima i nastaviti dalje. Od ta tri možda mi je najugodniji bio Antibes, iako nas je poznati Chez Jules, koji je dugo bio na mojoj bucket listi, pomalo razočarao. Nema do naše ribe, samo ću to napisati.
Villefranche-sur-Mer mi je bio puno draži, posebno za kupanje. Plivaš u moru i gledaš šarene kuće koje se nižu uz obalu. Teško da ti to može dosaditi. Na Cap Ferratu otišli smo na poznatu Paloma Beach. Beach club i restoran više ne rade, ali možda je tako još i bolje. Ponesite dinju, sir, pršut i nešto hladno za piti i napravite piknik. Ne treba vam puno više.
U blizini je i Villa Ephrussi de Rothschild koju svakako vrijedi vidjeti. Osim priče o samoj vili i obitelji Rothschild, arhitektura i interijeri su posebni, a vrt je jedan od najljepših koje smo vidjeli na putovanju.
Mjesta od kojih nisam očekivala puno
Monaco me ugodno iznenadio. Očekivala sam puno više betona i pokazivanja, a dočekali su me parkovi, vrtovi i terase. Puno je zeleniji i ugodniji nego što sam zamišljala, a i restoranska scena je odlična.
Još sam više rezervi imala prema Saint-Tropezu. U mojoj glavi bio je puno veći, glasniji i naporniji. U stvarnosti je malen, sladak i nevjerojatno šarmantan. A modne kuće tamo stvarno daju sve od sebe. Izlozi i dućani izgledaju kao da je svaki dobio vlastiti kreativni brief samo za Saint-Tropez. Cannes je bio suprotna priča. Osobno: overhyped, prenapucan i popriličan tourist trap.
Jedan od najboljih dana cijelog putovanja proveli smo u Ramatuelleu, u Salto beach clubu. Dugo smo se dvoumili hoćemo li zadnji dan na obali provesti na nekom od puno poznatijih i nahajpanijih mjesta poput Le Club 55 ili Bagatellea. Tako mi je drago da nisam poslušala druge. More, ručak, ležaljke, knjiga, opet more, malo sushija i cruda. Nakon svih mjesta koja sam mjesecima spremala, planirala i rezervirala, jedan od najboljih dana bio je upravo onaj tijekom kojeg nismo radili gotovo ništa.
A onda Provansa
Tu sam se potpuno zaljubila. Aix-en-Provence i Lourmarin, bez razmišljanja, moja su dva najdraža mjesta cijelog putovanja. U Aixu smo odsjedali u Le Pigonnetu i tamo prvi put stvarno usporili. Bazen, knjige, vrt i nekoliko sati bez ikakvog plana. Nakon dana ispunjenih rezervacijama i mjestima koja treba vidjeti, odjednom je najveći luksuz bio ne raditi ništa.
Posjetili smo Hôtel de Caumont, ali i Gallifet, art centar skriven u centru grada. Pogledate izložbu, sjednete u vrt na kavu i vrlo lako zaboravite da ste taj dan planirali raditi još nešto. A tek Lourmarin. Mjesto je toliko malo da ga možete brzo prošetati, ali mi smo tamo ostali satima. Galerije, radionice, keramika, slike, mali dućani. Nevjerojatno mi je koliko umjetnika i umjetnosti postoji na tako malom prostoru. Mislim da mi je upravo zato toliko sjeo. Jedino što u Provansi nismo dočekali bila su polja lavande. Stigli smo prekasno u sezoni, ali nisam zbog toga pretjerano tužna. Više mi je to ostalo kao vrlo dobar razlog za povratak.
Umjetnost, more i Tuba Club
Jedan dan otišli smo i do Les Goudesa, malog ribarskog sela na rubu Marseillea u kojem se nalazi Tuba Club. Vizualno, jedno od mojih najdražih mjesta na cijelom putovanju. Smješten je na stijenama, praktički u moru, i ima taj retro mediteranski izgled koji nije previše ispoliran. Zapravo mu lokacija daje sve. Mogla bih tamo sjediti satima i gledati u more.
Još jedan veliki highlight bila mi je Fondation Maeght. Meni savršen spoj Bauhausa i Miróa na jugu Francuske. Jedno od onih mjesta na kojima arhitekturu, umjetnost i prirodu prestaneš doživljavati kao tri odvojene stvari. I možda je upravo to ono što me na jugu Francuske najviše osvojilo.
Kako se živi na jugu
Nisu to na kraju bili ni hoteli, ni restorani, ni plaže, iako smo stvarno vidjeli prekrasne. Najviše će mi ostati u sjećanju taj njihov način života. Ulice su stalno pune. Restorani, barovi i terase također. Ljudi ručaju, piju, pričaju, druže se. Ne izgleda kao da svi stalno nekamo jure. Kao da postoji prešutni dogovor da je sasvim legitimno nekoliko sati sjediti za stolom i jednostavno biti.
Sve se nekako prelijeva jedno u drugo, priroda, arhitektura, umjetnost, moda, hrana i more. Žive u nekom svom prekrasnom kozmosu prirode i umjetnosti i mislim da mi je upravo to bio najljepši dio cijelog putovanja. Cijeli trip imala sam fotoaparat u ruci. Volim fotografirati i objavljivati lijepe stvari koje putem vidim. Društvene mreže su mi zato kao neki moj mali digitalni magazin koji sama uređujem, malo putni dnevnik, malo moodboard, malo arhiva svega što mi je zapelo za oko.
A ovdje mi je za oko zapinjalo gotovo sve. Nakon skoro dva tjedna vidjeli smo jako puno i svejedno ostavili još toliko toga. Neke smo gradove samo dotaknuli, neke plaže preskočili, a polja lavande ostavljam za drugi put. Tako da ovo očito nije bio moj put na jug Francuske. Bio je tek prvi.
Adrese koje vrijedi spremiti
Za jesti: Félix, Uinku by Le Clin d’Oeil, Le Pigonnet, Le Bistrot, Les Commissions, Hôtel de Gallifet
Za piće: Vibes, Le Plongeoir, La Colombe d’Or, Barrique, Café Adore, Tuba Club, Gallifet
Za plažu: Paloma Beach, Lucia Beach, Casa Soleia, Salto
Za vidjeti: Hôtel de Caumont, Fondation Maeght, Villa Ephrussi de Rothschild, Gallifet
I jedan vrlo važan dodatak: Tarte Tropézienne. Počelo je tako da sam je, naravno, morala probati kad smo već u Saint-Tropezu, a završilo tako da sam se gotovo svaki dan počastila s nekoliko komada. Original mi je bio najbolji, madeleines također, a dok ovo pišem pokušavam pronaći recept. Uglavnom, dobro sam jela.
