U ponedjeljak ujutro sam prije posla puna uzbuđenja uključila Rihannin nastup u poluvremenu Super Bowla. Već su naslovnice vrištale o Rihanninoj trudnoći, ali kako je prošlo svega par sati od nastupa, još se nisam upustila u čitanje komentara i recenzija ispod službenog NFL videa i na društvenim mrežama. Dopustila sam si da uživam u gledanju Rihanne nakon što sedam godina nije stala pred mikrofon. I doista sam uživala. U 13 minuta napravila je tako dobar miks svojih hitova kojih sam se s guštom prisjećala, izgledala je prekrasno, plesači su bili top, platforme u zraku na kojima su svi stajali izgledale su efektno…nasmijala sam se čak i na product placement Fenty beauty kompaktnog pudera jer je to bio očiti odgovor na svo trollanje da jedino što Rihanna može napraviti na nastupu je reklamirati svoje proizvode. Sve u svemu, Rihanna je stavila osmijeh na moje lice dok sam se pokušavala razbuditi za početak radnog tjedna i pomislila sam si „baš je napravila super comeback“. Međutim, došao je današnji dan, nedjelja, točno tjedan dana nakon nastupa, i negativnih komentara je sve više. Dobrodošli u crnu rupu bez dna na Internetu, rupu koju ću nazvati „ništa mi se ne sviđa i popljuvat ću sve“.
Rihanna se pronašla u poprilično nezahvalnom vremenu za vratiti se na scenu. Imam osjećaj da se nalazimo na vrhuncu cancel kulture kada nitko ne smije više ništa reći i dovoljan je jedan krivi korak da te se prekriži s liste relevantnih osoba. Neću sada žaliti milijardere i holivudske zvijezde koje moraju paziti što rade jer se kad tad izvuku iz toga (Balenciaga koja je iz nekog razloga i dalje ostala relevantna). Međutim, ljuti me što izgleda da ti se jednostavno mora nešto ne svidjeti. Moraš pronaći malenu grešku, dati neku zamjerku…osvrnimo se samo na dodjelu nagrada Grammy kada su svi imali nešto za reći na to što je Harry Styles osvojio nagradu za album godine. „Nije zaslužio“, „A što je s Beyonce“, „kako je mogao reći da se ovo ne događa ljudima poput njega kad je on privilegirani heteroseksualni bijeli muškarac?!“ Njegov govor dok je primao nagradu pokupio je toliko mržnje, ali kako mi možemo znati što je Harry mislio pod rečenicom „ovo se ne događa ljudima poput mene“(misleći na osvajanje nagrada)? Duboko sam uvjerena da to nema veze s time što je muškarac, heteroseksualan, cis i bijel. Već da je mislio na svoj put prema uspjehu, svoju pozadinu. Ali to više nema nikakve veze jer se Harry ispričao i popravio govor na Brit Awardsima, ni ne pokušavajući objasniti što je točno mislio s tom spornom rečenicom. Samo zato da ljudi budu zadovoljni i da se smire s vrištanjem o nepravdi. I nakon svega toga, zar je toliko teško samo reći „čestitam na nagradi“? Ili ne reći ništa, nego zaključati mobitel i baviti se svojim poslom.
Rihanna i njezina trudnoća
I sad dolazim na Rihannu. Njezin nastup u poluvremenu Super Bowla nije bio ekstravagantnan, s tisuću rekvizita i promjenama scenografije. Rihanna se nije presvlačila više puta, nije izvodila akrobacije (pobogu, trudna je) i nije pozvala nijednog dodatnog izvođača. Sve ovo navedeno, razlog je masovnom nezadovoljstvu. Prije nego što su negativni komentari počeli stizati, mislila sam kako je ovo bio jedan ležeran,ali efektan nastup bez velike pompe. Plesači koji su bili odjeveni u bijelo činili su kohezivnu skupinu, a Rihanna se isticala u vibrantnoj crvenoj boji od glave do pete. Ne, u nijednom trenutku mi nije bio nastup dosadan. Uživila sam se slušajući njezine pjesme i shvatila sam koliko ona zapravo hitova ima te da bi mogla napraviti cijeli jedan novi show s pjesmama koje nije uspjela otpjevati. Da je dovela nekog izvođača bilo bi genijalno, ali i ovako je bila dovoljna samo ona. Vratila se nakon sedam godina i trudna je izvela stvarno divan nastup. Internet ne misli tako.
Svi su imali jako visoka očekivanja od Rihanne. Fanovi su s nestrpljenjem čekali taj veliki povratak na scenu s kojim bi, vrlo vjerojatno, stigao i novi album u skorije vrijeme. No, onda je u samo par sekundi kako je nastup počeo, izvirio Rihannin trudnički trbuh. I sve je palo u vodu. Prije nego što krenem u problematiku trudne žene na pozornici, moram naglasiti da se naravno ne mora svakome svidjeti Rihannin nastup. Nekome je doista bio dosadan, netko uopće ne sluša Rihannu i samo je preskočio cijelo poluvrijeme. Različita mišljenja su poželjna jer gdje je ljepota u tome kada bismo svi voljeli iste stvari? Mene je naljutio jedan drugačiji narativ, onaj koji nije nov, već ga žene u zabavnoj industriji proživljavaju otkad zabavna industrija postoji. Uopće me ne čudi što je trudna Rihanna na pozornici problem. Od nje se očekivalo da skače, izvodi vratolomije, trči, visi u zraku, presvlači se u sve bolje i bolje odjevne kombinacije i sva ostala čuda ovog toliko popraćenog showa (veliki dio ljudi na stadionu nije ni briga za utakmicu). Poluvrijeme Super Bowla postalo je cirkuska točka koju će do savršenstva izvesti ženski izvođači. Svaka čast Lady Gagi, njezin nastup mi je jedan od najdražih na Super Bowlu. Ali zašto bi se očekivalo da baš svatko radi sve luđe i luđe nastupe? Dovoljno je bilo to što je Rihanna stajala na otvorenoj platformi metrima iznad tla. Ljudi su se razočarali što je Rihanna trudna i ne može dati „sve od sebe“. Umjesto da zaplješćemo jer je izvela doista fantastičan nastup trudna, mi smo na nju ljuti. Iskreno sam se zgrozila čitajući sve više komentara da je Rihanna trebala odustati od showa pošto je trudna i pozornicu prepustiti nekome drugome. Trudnoj ženi očito nije mjesto na pozornici jer više nije kompetentna. Preselimo samo tu situaciju na svakodnevni život. Ako žena želi graditi karijeru i razviti se u poslovnom smjeru, ona mora jako dobro kalkulirati trudnoću. Jer nažalost, ako se ona dogodi u nezgodno vrijeme, sve pada u vodu. Tko god kaže da to nije tako, mogu mu navesti tisuću i jedna primjer da je. Od rečenica „nadam se da vam je ovo zadnje dijete“, do „a trudni ste? Ne možete to riješiti?“. Ne kažem da je tako svugdje, ali još uvijek se događa. Eto, zato sam ljuta na negativne komentare o Rihanninoj trudnoći.
Želim se i osvrnuti na to da ljudi zamjeraju Rihanni senzualne pokrete koje je izvodila na nastupu. Jer eto, ona je trudna i to je tako čudno za vidjeti i kako je nije sram. Rihanna je oduvijek imala senzualne, pomalo provokativne nastupe, takav „I don’t give a fuck“ imidž je izgradila oko sebe. I ja sam uvjerena da to nikome ne bi smetalo da nije u drugom stanju. Žena kad zatrudni više ne smije isticati svoju senzualnost i osjećati se dobro i seksi u svojoj koži jer to postaje izrazito neprimjereno. O ovoj temi bih mogla napisati knjigu pa ću tu zasad stati. Umorna sam od ovakvih scenarija i od toga da se u svakoj stvari traži dlaka u jajetu. No, bezazlene negativne komentare ljudi kojima se ništa ne sviđa mogu ignorirati. Mizoginija je drugi par cipela i pred očima nam se događa svakodnevno. To ne želim ignorirati i prozvat ću opet mizogene komentare. Do tada, čestitam i Rihanni i Harry Stylesu na odličnom uspjehu.
