Na brdovitom Balkanu, primjerice, izraz “poguraj mi malog” uobičajen je dio poslovnog žargona. Duboko ugraviran u našu kulturu i mentalitet, te vođen maksimom “tko će kome nego svoj svome”, nepotizam je odraz brige za potomstvo i njegovanje dobrih međuljudskih odnosa. Zato mi tu disciplinu, na ovom backstageu pristojnog svijeta, ne zovemo nepotizam nego networking. No, sarkazam na stranu, nepotizam nije rezerviran samo za naše podneblje i popunjavanje fotelja u državnoj upravi. Zvučno prezime, rodbinske veze i poznanstva s utjecajnim ljudima kapital su koji svugdje i svagda otvara vrata, a mjesto gdje tome najzornije svjedočimo je industrija zabave i, dakako, Hollywood.
Iako nepotizam u Hollywoodu nipošto nije novost, internetsku raspravu o “privilegiranom i nezahvalnom holivudskom podmlatku” neki je dan rasplamsala izjava Lily-Rose Depp. Naime, mlađahna glumica i model u usponu, kći slavnog tate Johnnyja Deppa i slavne mame Vanesse Paradis, požalila se magazinu ELLE kako ljudi gaje predrasude prema djeci holivudskih zvijezda smatrajući kako im je uspjeh zagarantiran samo prezimena radi. I “nepo babies”, kako svijet odmila tepa dječici koja su nastavila koračati utabanim putevima svojih slavnih roditelja, ustvrdila je Lily, moraju uložiti mnogo truda ne bi li uspjeli, unatoč prilikama koje su dobili. Pritom je konstatirala da rijetko čuje kako se itko referira na muškarce izrazom “nepo baby”, a nije propustila niti povući paralelu s djecom liječnika kojoj nitko ne govori “da su doktori samo zato što su im roditelji doktori”.
Naoko nevini pasus u modnom magazinu zapeo je za oko talijanskoj manekenki Vittoriji Ceretti koja se u svom Instagram obraćanju obrušila na Lily. Nigdje nije spomenula njezino ime, ali sve je bilo odmah jasno. Napomenula je kako, “sjedeći u svom toplom Mercedesu”, nema pojma što znači boriti se za priliku te da su, ako nemaš zaleđe, potrebne godine da bi se u branši steklo poštovanje. “Znam da to nije tvoja krivica, ali molim te, poštuj i znaj otkud dolaziš”, zaključila je. Vittorijin pamflet naišao je na aplauz i sveopće odobravanje internetskog plenuma. I posve je jasno zašto. No, imajući na umu da je showbiznis oduvijek krcat slavnom djecom slavnih roditelja, zašto je pučanstvo raspizdila upravo “tužna životna priča” mlađahne Lily?
Ono što se zamjera Lily-Rose je umanjivanje utjecaja koje je njezino prezime imalo za njezin uspjeh kao i nedovoljno svijesti o tome da joj je upravo prezime omogućilo ulazak na igralište na koja mnogi bezuspješno nastoje ući. Nitko ne negira to da svaka karijera zahtjeva dozu talenta, rada i truda da bi bila uspješna, no ono što “nepo babies” izdvaja od drugih je – prilika. Vrata koja su otvorena bez da na njih treba bezbroj puta pokucati. Dobiti šansu, na temelju tuđih zasluga, je privilegij koji većina nema. Bez slavnog prezimena ta se vrata možda nikada ne bi otvorila. Možemo se zavaravati koliko želimo, no džabe ti trud i talent ako ti nitko nikada ne da šansu. Sa svim vezama, poznanstvima, novcem i utjecajem, djeca slavnih roditelja naprosto imaju pristup prilikama koje drugi nemaju. Upravo je to ono što ljudi koji taj privilegij nemaju smatraju nepoštenim. Nepotizam razbija iluziju da svijet počiva na meritokraciji i podsjeća nas da su od zasluga ponekad važnije veze, poznanstva, moć i lova.
Ljudi kojima se vrata otvaraju bez kucanja suštinski su dokaz da život nije fer i da često nećemo dobiti onoliko koliko mislimo da smo zaslužili. I to uopće ne znači da su svi niškoristi. Neka od danas najsjajnijih zvjezdanih imena, kao što su Hailey Bieber, Kaia Gerber, Timothée Chalamet, Jaden Smith i Zoë Kravitz, dolaze iz showbiz obitelji, neki su i nadrasli imena svojih roditelja, no svom talentu unatoč pitanje je gdje bi bili danas da su morali koračati trnovitim putevima “običnih smrtnika”. Čini se da nas za to kako su do šanse došli naprosto nije briga jednom kad se dokažu.
Ono što svi trebamo biti svjesni jest da živimo u svijetu nejednakih šansi. Svatko u svojim rukama drži karte koje je dobio temeljem puke slučajnosti, a ono što nas beskrajno iritira ustvari je to što privilegirani ne kuže da u ruci drže adute. No, kako bi i kužili? Kad si rođen sa zlatnom žlicom u ustima, čitav si život okružen ljudima koji žive kao i ti, a svaki tvoj prohtjev ispunjava se kad pucneš prstima, posve je jasno da ne vidiš svijet oko sebe. Kao i milijarderi koji misle da litra mlijeka košta stotinu dolara, jer već dvadeset godina nisu otišli sami u dućan, i klinci slavnih roditelja žive u nekim paralelnim svjetovima koja nemaju veze s (našom) realnošću. U njihovim svjetovima vrijede neka druga pravila. Posve sigurno, i neke druge muke o kojima mi pojma nemamo. Svatko hoda samo u svojim cipelama, a koliko je tijesno u tuđima može samo naslutiti. I baš zato, dok brojimo tuđe privilegije, često smo skloni previdjeti svoje. Vittoria Ceretti možda nema slavno prezime, no sasvim sigurno ima ono što mnogi drugi nemaju, a rezultat je puke slučajnosti. Pitanje je bi li i ona ikada dobila šansu u svijetu modelinga da je, primjerice, crnkinja iz siromašne afričke obitelji ili da ju je svemir počastio s nedovoljnom visinom za modne piste? Sasvim sumnjam. Niti jedno niti drugo nije njezin odabir niti zasluga. Premda ona to iz svoje pozicije možda ne vidi, nekome drugome, iz njegove perspektive, učinit će se da u rukama drži adute, nezahvalna što je rođena pod “sretnijom zvijezdom”.
Svijet nije i nikada neće biti fer. Nekima će se vrata otvoriti čim trepnu, drugi će do cilja trebati trčati kilometrima, a treći do njega neće stići nikada. No, fenomen nepotizma u showbizu ustvari manje govori od djeci slavnih roditelja, a više o showbizu. Djeca slavnih roditelja svoju poziciju nisu birala, fenomen kreiraju oni koji nepotizam potiču. S obzirom na to da se temelji na lovi, vezama i utjecaju, kao takav neminovno razbija iluziju o vrijednostima u koje naivno vjerujemo. Možda dokazivanje, talent i trud uopće nisu toliko važni, možda je važnije zvati se slavnim prezimenom. Možda je to industriji naprosto zanimljivije. Koliko god mi to smatrali nepoštenim, čini se da su oni koji o tome odlučuju oni koji otvaraju vrata na kojima piše “šansa”. Mi ostali samo smo publika. No, posve iskreno da vam kažem, nepotizam u industriji zabave dira me podjednako kao i poskupljenje Chanelove torbice. I jedno i drugo ionako su mi nedostižni. Ono što me se više tiče je dio izjave mlađahne Lily o djeci liječnika koje nitko ništa ne pita. Jebiga, tu mi je fakat važno da, umjesto prezimena, prioritet imaju rad, trud i zasluge.
