Neira Sinanbašić je multitalentirana mlada žena. Meni se prvi put “ukazala na radaru” kao suosnivačica brenda MateyaNeira, koji je (po mom skromno mišljenju), jedan od najboljih brendova za žene na našem tržištu. Mateyaneira imaju taj moderni vibe u kojem žena izgleda snažno, seksi i moćno i što je najvažnije, svaki taj komad je jako dobro skrojen i odlično odijeva ženu koja ga nosi.
Nisam znala da Neira ima svoju drugu ljubav za koju se i školovala. Kad nam je prije godinu dana poslala obavijest o svom Neira Studio projektu iz kojeg je izašao jako zanimljiv tabure Groke, malo sam zastala. Sjećam se da sam pitala cure u redakciji: „Znate li vi da Neira Sinanbašić radi namještaj?“ Nisu znale ni one. Groke izgleda kao tabure u pokretu (ne znam kako bolje da opišem vlastiti dojam). Doista zanimljiv i upečatljiv komad koji želite posjedovati ako vam je dizajn strast.
Evo nas godinu dana kasnije, a Neira ima cijelu kolekciju svojih komada koje je realizirala u suradnji sa sarajevskim brendom WAGA i čini se da je sad u potpunosti sazrela u svojoj želji, namjeri i poslovnom planu. Tema našeg razgovora nije bila moda. To ćemo ostaviti za drugi put. Pričale smo o njenom novom putu.
Ja sam te prvi put upoznala kroz modni brend MateyaNeira. Iskreno nisam uopće znala da se baviš produkt dizajnom. Ti si zapravo za to i školovana, ali čekala si neko vrijeme da se „pokažeš svijetu“. Kako je tekao taj proces?
Da, završila sam produkt dizajn na Akademiji likovnih umjetnosti u Sarajevu i moj diplomski i master rad su bili iz unikatnog oblikovanja. Za one koji nisu upoznati – na produktu imamo dva glavna predmeta, industrijsko i unikatno oblikovanje, te se većina studenata već tijekom školovanja opredijeli u kojem smjeru se želi izražavati. Meni je uvijek bilo bitno da se kroz dizajn zadovolji i funkcija i estetika, i iako sam tada intuitivno birala- i danas smatram da naginjem unikatnom oblikovanju.
Naprimjer, svaki stolić je ručno izrađen, od strane jednog majstora, koji ga doživljava svojim skoro jednako kao i ja- i ponosan je na svaki, jer je djelo njegovih ruku. Smatram da je to suština unikatnog oblikovanja.
Prije nego što smo Mateja i ja osnovale brand 2016., bavila sam se kostimografijom i scenografijom, na filmu i u teatru, kao i produkt dizajnom- uvijek kao freelancer. Imam popriličan broj proizvoda koje sam dizajnirala za druge firme, no često sam imala problem u komunikaciji s proizvođačima jer je jako teško, u tom svijetu, biti mlada produkt dizajnerica- sada već nemam taj problem, godine su na mojoj strani! Kako nisam podnosila autoritet i mizoginiju- odlučila sam da budem sama svoja majstorica i radim ono što mogu sama napraviti- a to je bila odjeća. 2024. sam se odlučila vratiti produktima, kao dizajnerica i investitorica u vlastite ideje.
Premijerno si izašla na tržište s tabureom Groke koji nam je svima privukao pažnju. Onda je na red došao IQRA stol. Koliko dugo si radila na njima?
Na Groke tabureu sam radila oko godinu dana, prvenstveno jer sam paralelno radila na papirologiji za otvaranje obrta. Ali sama izvedba nije dugo trajala, većinu vremena potrošim na razmišljanje i smišljanje, a tek onda kad dobro promislim sve opcije, odustanem i vratim se ideju jedno pet puta- idem u izradu.
To je prvi produkt nakon duže pauze i ponovo sam ga sama proizvela od početka do kraja, olakšavajuća okolnost je to što je glavni materijal tekstil. Na Iqri sam radila par mjeseci, tu sam skupo plaćala greške, dok nisam našla najbolju proizvodnju, što mi je ujedno i oduzelo najviše vremena.
Jesu li tvoji komadi made to order ili proizvodiš u manjim serijama pa distribuiraš na odabrana prodajna mjesta?
Svi su made-to-order. ali imam par komada u showroom-ima, u Zagrebu, Sarajevu i Banja Luci, gdje se mogu pogledati i naručiti. Smatram da je ok imati neku manju količinu proizvoda spremnu, no ne bih proizvodila više od potreba tržišta budući da se trudim biti održiva što je više moguće, kroz materijale s kojim radim, pakovanje, proizvodnju pa i količinu komada koji su u opticaju.
Napravila si kolekciju za sarajevsku tvrtku WAGA. Je li to „one time thing“ ili planirate produbiti suradnju pa možda izaći i na neka druga tržišta kako to jako uspješno rade bosanski proizvođači drva u Europi?
Da, kolekcija Nari će definitivno izaći na druga tržišta, jako su pozitivne reakcije na kolekciju i trebali bi je uskoro predstaviti u Zagrebu u jednom poznatom showroomu. Što se suradnje tiče- kolekciju ćemo nadograditi kroz seriju dodataka po kojima je Waga prepoznatljiva i tome se jako radujem.
Koji su ti najdraži materijali s kojima preferiraš raditi? Imaš li uopće neke favorite?
Trenutačno mi je najdraži metal, ali dobra stvar produkt dizajna je što mogu mijenjati preferencije i eksperimentirati s različitim materijalima kroz različite periode i inspiracije. Polje djelovanja je jako široko i za moj senzibilitet je jako bitno da nisam predugo u jednoj okupaciji i jednom mediju izražavanja.
Kako gledaš na tržište produkt dizajna u Hrvatskoj? Misliš li da smo narasli i da ljudi cijene i shvaćaju vrijednost domaćeg dizajna?
Naravno, još tijekom školovanja smo dolazili u Zagreb na sajmove namještaja i tadašnji Dan D, (gdje sam bila i izlagač par puta), mogu reći da Hrvatska ima jako dobru dizajnersku scenu, a trenutačno na Salone del Mobile izlaže čak 8 brendova iz Hrvatske. Ono što možda može biti bolje je podrška samostalnim dizajnerima kroz učešća na sajmovima u Hrvatskoj po nižoj cijeni od 1000 Eura.. naprimjer.
Mislim da ljudi još uvijek nisu dovoljno upoznati s domaćim dizajnom, jednostavno morate biti zaljubljenik u dizajn, interijere, individualnost, da biste cijenili trud i estetiku domaćih (pogotovo) samostalnih dizajnera, jer naši komadi se ne kupuju zbog prepoznatljiva logoa, nego zbog priče, i proizvoda i dizajnera, koja stoji iza njih.
Znam da dizajneri (svake vrste) ne vole baš pitanja o inspiraciji jer se stalno postavljaju.. Mene zanima što misliš o onoj tvrdnji da kreativci trebaju puno slobodnog vremena da bi stvarali? Imaš li taj luksuz slobodnog vremena s obzirom na to da si i suvlasnica modnog brenda?
Apsolutno podržavam tu tvrdnju, nedavno sam od sugovornika opisana kao „free bird“, upravo jer sam objašnjavala kako dizajneri ne moraju raditi od 9 do 5, budući da nam inspiracija može doći u 23h, a većinom nemamo problem raditi i tada. Možda djeluje kako sebi mogu omogućiti dosta slobodnog vremena, ali u suštini sve se to nadoknadi, u mom slučaju- kada svi drugi spavaju.
Kako se kreću i kojom brzinom se smjenjuju trendovi u produkt dizajnu? Koliko si podložna utjecaju nekih globalnih trendova u radu?
Često se dogodi da imam neku ideju, kao recimo Iqra u sirovom aluminiju, koju sam zamislila takvom dok je još mesing bio IN, kada sam napokon sprovela ideju u djelo – došlo je i do promjene trenda, pa se sada potpuno uklapa u trenutačnu estetiku. Smatram kako je neki podsvjesni utjecaj neizbježan jer smo okruženi mnogobrojnim informacijama o trendovima, i nešto od toga sigurno ispliva i u vlastiti izričaj.
Koliko si spremna na kompromise u radu? Gdje podvlačiš crtu?
Često se dogode kompromisi jer je ovo profesija gdje se, osim sa zahtjevima, susrećemo i s ograničenjima proizvodnje- no na to ne gledam kao na nedostatke nego kao izazov da riješim datu problematiku. Jedno je sigurno- nikad nije jednostavno i nikad nije dosadno. Mislim da bih od proizvoda odustala ako bi se ugrozila funkcija ili estetika, ali skoro uvijek ima način da se oboje ispoštuje, prvenstveno zato što dizajneri već u procesu dizajna misle i o mogućnostima izvedbe.
Gdje bi voljela prodavati u svijetu da sad možeš birati tri lokacije? U čijem društvu bi se voljela naći na nekim svjetskim prodajnim mjestima?
London, Copenhagen i New York, iako ima više lokacija na kojim bih voljela vidjeti svoje produkte, recimo da su to top tri, a trenutno su, osim na našem području, dostupni u Milanu i uskoro u Dubaiju.
Voljela bih se naći u društvu Paul Cocksedge-a, Kelly Wearstler, Philippe Starck-a, Konstantin Grcica, braće Campana.
Planiraš li otvoriti vlastiti showroom i gdje ljudi mogu vidjeti tvoje komade u Zagrebu?
Nakon što stvorim malo veću bazu proizvoda, definitivno bih voljela imati svoj studio-showroom, a kako trenutačno radim na modularnoj sofi za male (ali i malo veće) prostore, bit ću na korak bliže total-dizajnu prostora, kako zamišljam svoj studio.
U Zagrebu se trenutačno Iqra stolić može pogledati u Trika showroomu, a radim na tome da i ostali proizvodi nađu svoje mjesto.
