U posljednje vrijeme događa se boom tapasa i drugih koncepata dijeljenja hrane, manjih porcija i dugih uživanja u restoranima. Primijetila sam da s prijateljicama sve više dajem prednost mjestima koja nude manje porcije i opciju dijeljenja jela, a tapas barovi su nam se pokazali kao idealan odabir. Boca vina, nekoliko manjih, različitih jela i razgovori nam se nastavljaju puno duže nego što smo inicijalno planirale ostati, a atmosfera je uvijek opuštena i ne osjećamo se kao da nam žele što prije uvaliti račun i poslati nas doma.
I znam da nema goreg osjećaja od listanja dugim popisom restorana koji Zagreb nudi, sat vremena prije nego što se negdje trebamo naći, pa kako bi vama (a i sebi ubuduće) skratila te muke, odlučila sam istražiti koja to tapas mjesta postoje u gradu ili mjesta koja se nužno ne vode kao tapas barovi, ali nude manje porcije idealne za dijeljenje.
Mojo Rojo, Selska ulica 54
Pokraj ovog mjesta prolazim kad god autom idem na predavanja i prvo sam se stalno pitala što bi se to moglo ondje otvoriti, a onda mi je Instagram dao odgovor na to pitanje. Tapas bar iza kojeg stoje dvojica studenata. Da, vrlo impresivno. Oni su od lude ideje do otvorenja restorana došli u samo nekoliko mjeseci i to bez ikakvih investitora. A Mojo Rojo, otkako je otvoren, ne dobiva ništa osim najboljih mogućih recenzija.
Jedna kolegica mi je rekla kako ondje voli ići s prijateljicama nakon predavanja, a ja nažalost još nisam imala prilike onamo otići, ali mi je itekako visoko na listi gastro mjesta u Zagrebu koja želim što prije posjetiti. Vlasnici restorana sami su izjavili kako su uložili puno vremena u kuriranje vinske karte, koja kombinira neke od naših najboljih vinarija sa nekim španjolskih etiketa. Ponuda hrane je jednostavna, lako djeljiva s nekoliko zanimljivih jela, a sva su dobila pregršt pozitivnih ocjena i mogu se čuti samo ukrasni epiteti, kad nekog pitate kakvo im je bilo iskustvo u ovom tapas baru.
Dante tapas&more, Nova cesta 84
Dante se otvorio prije dvije godine i od tada drži titulu jednog od omiljenih tapas barova. Fokus im je na svježim namirnicama, iako su neke sastojke primorani nabavljati od velikih dobavljača, trude se što više njih nabavljati s obližnjeg Trešnjevačkog placa. Iako neko vrijeme nisam imala prilike uputit se u Dante, od zadnjeg posjeta su mi i dalje u mislima crni arancini s kremom od boba i mente.


Dante je vrlo brzo postao jedno od onih mjesta koje ljudi ne čuvaju dugo samo za sebe. Prostor nije velik, ali upravo mu to daje onu kvartovsku toplinu zbog koje se osjećate kao da ste došli nekome doma na večeru, samo uz puno bolje koktele i hranu. Njihov meni kombinira hrvatske klasike s internacionalnim utjecajima pa ćete ondje pronaći pašticadu u bao pecivu, ajillo račiće, tartare, krokete i razne druge male tanjure predviđene za dijeljenje. Upravo je to ono što osobno najviše volim kod ovakvih mjesta, činjenicu da večera nikad nije samo večera.
SOL hrvatski tapas, Petrinjska 2
Ideja iza Soli je jednostava. „No bullshit“ pristup svemu. Mate Janković nam je u jednom intervjuu rekao kako na pitanje „koji ti je omiljeni začin?“ uvijek odgovara sol, jer je to no bullshit odgovor, a baš takav želi da bude i njegov tapas bar, jasan u okusima, konceptu i idejama, lišen nepotrebnog bullshita.
I iskreno, mislim da se taj pristup osjeti u cijelom iskustvu. SOL ne pokušava biti kopija klasičnih španjolskih tapas barova, nego uzima koncept dijeljenja hrane i prevodi ga na hrvatski jezik, doslovno i gastronomski. Ovdje se tradicionalni domaći okusi serviraju u manjim formatima, pa tako neka poznata jela dobivaju potpuno novo ruho. Skradinski rižot dolazi u obliku arancina, zagorski štrukli pretvaraju se u gyoze, a cijeli meni funkcionira po principu naručivanja više manjih tanjura za stol.


Ono što mi je posebno zanimljivo kod Sola jest koliko dobro balansiraju između casual atmosfere i ozbiljno promišljene hrane. Možete doći na nekoliko tapasa i čašu vina nakon posla, ali isto tako ondje bez problema provesti cijelu večer. Interijer je moderan i urban, vinska karta vrlo pažljivo složena, a cijeli koncept djeluje kao mjesto na kojem se hrana ne shvaća pretenciozno, nego kao razlog za dugo druženje.
Narcissus, Dežmanova ulica 9
Tko je bio u Narcissusu, zna da ovo nije klasičan tapas bar, ali sam ga odlučila uključiti jer im se gastro ponuda sastoji od jela savršenih za dijeljenje. Smjestio se u prostoru bivšeg Velveta u Dežmanovoj ulici i vrlo brzo je postao „go-to“ mjesto za druženje nakon posla. I potpuno razumijem zašto. Prostor izgleda kao spoj urbanog bara i dnevnog boravka u kojem biste bez problema mogli provesti pola dana. Terasa okružena zelenilom djeluje kao mali odmak od gradske gužve, dok je interijer pun toplih detalja, od udobnih fotelja do polica s knjigama, zbog kojih cijelo mjesto ima vrlo cozy atmosferu.


Posebno su poznati po koktelima, a njihov signature koktel Narcissus jedan je od najčešće naručivanih na karti. Uz to nude i selekciju vina, kava i čajeva, pa mjesto funkcionira jednako dobro za jutarnju kavu, brunch, večeru ili večernji izlazak. A upravo je hrana ono zbog čega se našao na ovom popisu. Jelovnik je složen od jela koja su idealna za dijeljenje, pa ćete ondje pronaći sve od vitello tonnata i gyoza do tacosa (koji su četvrtkom dio posebne ponude) i salata s modernim twistom. To je onaj tip mjesta gdje stol vrlo brzo postane pun tanjura iz kojih svi uzimaju samo još jedan zalogaj.