Kada sam jutros protrljala oči i robujući svojoj groznoj navici odmah zgrabila mobitel, na ekranu me dočekala poruka poslana u jedan sat ujutro: “Gleda li itko Met Galu?”. Do rane zore, kada se bude moje prijateljice sklone ustajanju s kukurikanjem pijetlova, nitko živ se nije oglasio. Pošteno odmoreni, s par šturih epiteta počastili smo tek izdanje Sarah Jessice Parker i nonšalantno prešli na druge teme. Kada je Vogue prenosio svoj live prijenos s crvenog tepiha “najuzbudljivijeg partyja u godini”, svi su spavali snom pravednika. I ja zajedno s njima.
Iskreno da vam kažem, već godinama mi ne pada na pamet da žrtvujem najbolje sate sna kako bih dežurala nad crvenim tepisima, bilo da su na repertoaru Oscari ili Met Gala. Ujutro provjerim je li zlatni kipić završio u rukama mog favorita i koga je sve Akademija (ne)zasluženo nagradila, preskočim plejadu patetičnih govora, suza i dosadnih nabrajanja zahvala, od majke do portira, i dopustim svemogućem internetu da me počasti viješću tko je koga ošamario na pozornici i tko je koga pijan izvrijeđao u WC-u. Iste sentimente gajim prema prvom ponedjeljku u svibnju. Nakon što sam prespavala sve što se tijekom noći događalo “preko bare”, uključujem se odmorna i, ispijajući prve gutljaje kave, skeniram tko se pojavio na Balu i što je tom prilikom na sebe navukao. No, najviše me pritom raduju dovitljivi komentari onih koji su imali volje ostati budni. Ove ih se godine može na prste nabrojati. Izdanja s crvenog tepiha i opaske pojavljuju se sramežljivo, u tragovima. Svjetla reflektora Met Gali je na domaćem terenu ukrao teško shvatljiv rebrending Kraševog čajnog keksa. No, čak niti publika koja se ne muči pitanjima je li domaćica domaći keks ili žena koja obavlja kućanske poslove, za Met Galu, čini se, baš i ne mari.
Morning Consult je u SAD-u proveo istraživanje na 2.200 odraslih ispitanika koji za sebe tvrde da su pasionirani ljubitelji mode i pop kulture. Tek 22% je znalo da je Met Gala “fundraising event” te da su prikupljena sredstva namijenjena podršci Instituta za kostime njujorškog Metropolitana. Ostali su smatrali da je riječ o modnoj reviji, zabavi ili dodjeli nagrada. Najbolje su u anketi kotirali boomeri, a generacija Z totalno je podbacila. Tek 10% ispitanih znalo je koja je svrha njujorške zabave prvog ponedjeljka u svibnju. Ostali, bit će, misle da je to dan kada se bogati i slavni, ničim izazvani, prešetavaju ispred kamera u outfitima hamburgera ili svijećnjaka. I tko bi ih krivio? Pedantno kurirana modna izložba u muzeju Metropolitan uvijek je u drugom planu. Izložbu na crvenom tepihu prati srodna joj tema kako bi gošće dale ton modnoj zbirci u Institutu za kostime. S obzirom na to da je tema podložna osobnim interpretacijama zvijezda i njihovog stilističkog tima, to obično na koncu izgleda kao čušpajz. Ove godine, samo osam mjeseci nakon prethodnog izdanja, tema Met Gale je “In America: An Anthology of Fashion”. Riječ je o svojevrsnom hommageu američkoj modi i njezinim počecima, dok je dresscode naputak “Gilded Glamour and White Tie”. Gilded Age (iliti Pozlaćeno doba) odnosi se, naime, na kratki period američke povijesti između 1870. i 1890. godine, upamćenog kao vrijeme strelovitog rasta, prosperiteta i industrijalizacije. No, publika tu referencu nije dočekala s odobravanjem. U eri u kojoj se i dalje ne možemo riješiti pandemijskih okova, u kojoj bijesne ratovi i inflacija, a jaz između bogatih i siromašnih sve se više produbljuje, razmetanje s raskoši i glamurom mnoge je navelo da Annu Wintour usporede s Marijom Antoanetom koja s dvora, zaštićena od svih sranja, svjetini poručuje “neka jedu kolače”.
Mogli bismo lamentirati o tome kako je moda oduvijek forma eskapizma, vrata koja nas odvode u druge svjetove u trenucima kada se svijet oko nas urušava, no budimo realni, kome je zbilja danas stalo do toga da probdije noć gledajući bogate i slavne kako se šepure u skupocjenim toaletama? U vremenu, kako bi moja draga prijateljica rekla, u kojem moraš “prodat bubreg za tank benzina da bi doputovao od Rudeša do Španskog”, a inflacija ti je odavno progutala ušteđevinu, nikoga nije pretjerano briga što radi šačica onih koji svoju ulaznicu za Met Galu plate kao jedan pošteni auto. I to ne polovni. No, čak i ako to nije razlog opadajućoj popularnosti “najvećeg modnog eventa”, onda je to svakako naprosto dosada. Društvo odgojeno na reality TV-u odavno ne puši ništa što nema meme potencijal. Wintour je nastojala “olabaviti” priču s promjenama na listi gostiju, u prošlom izdanju pozvala je čitavu plejadu idola Generacije Z, TikTok zvijezde i Instagram influencere, mlađahne glazbenike i glumce u usponu, a sve kako bi zainteresirala ljude koji nisu njezini vršnjaci. No, sve to i dalje djeluje nekako labavo. Institut za kostime ove je godine prikupio 16.4 milijuna dolara više nego lani, no dojam je i dalje mlak. Met Gala je naprosto postala dosadna. Dosadna je odavno čak i zvijezdama koje su je opisale riječima poput “kazna” ili “grozno iskustvo” natuknuvši kako su čitavu večer razrađivale plan za bijeg. “Najzanimljiviji” moment ovogodišnjeg izdanja su zaruke ljudi koje nitko izvan američkih granica ne poznaje i to što su modni mediji za pogrešnog tipa mislili da je Jared Leto. “Molim Boga da dođe Rihanna jer ću inače zaspati”, samo je jedan od komentara na društvenim mrežama na račun Annine zabave. “Nek iduće godine dovedu komorni orkestar da pokopamo ovo zauvijek”, glasio je drugi, nešto oštriji. Sam format naprosto je dotrajao. Može li se Met Gala u očima publike više spasiti? Nemam pojma, no Anna će uskoro morati naći rješenje ako želi da Gala (p)ostane zanimljiva. Čini se kako je stvarno malo onih koje je i dalje briga za “najuzbudljiviji party u godini”. Čak i pasionirani ljubitelji mode radije biraju spavanje.
