Budimo iskreni. Koliko ste puta složili outfit u kojem ste se osjećali odlično, objavili fotografiju na Instagramu i onda ga mjesecima više niste htjeli odjenuti? Ne zato što vam se više nije sviđao, nego zato što ste imali osjećaj da su ga ljudi već vidjeli.
Zvuči pomalo apsurdno kada se tako napiše, ali upravo je to postala stvarnost. U jednom trenutku počeli smo se ponašati kao da odjeća ima rok trajanja od jedne objave. Kao da omiljena jakna, traperice ili tenisice nakon nekoliko fotografija jednostavno više nisu dovoljno zanimljive. A iskreno, to je možda jedna od najčudnijih posljedica društvenih mreža.
Posljednjih mjeseci sve češće nailazim na pojam outfit repeating. I zanimljivo je da se o njemu govori kao o nekom novom trendu, iako je riječ o nečemu što je godinama bilo sasvim normalno. Kupiti odjeću koja vam se sviđa, nositi je često i ne razmišljati previše o tome. Zar to nije oduvijek bila poanta garderobe?
Od ormara do algoritma
Ako ćemo biti potpuno iskreni, većina nas ne kupuje novu jaknu zato što je planiramo odjenuti jednom. Kupujemo je jer zamišljamo da će postati ona jakna. Ona kojoj ćemo se vraćati svake jeseni. Isto vrijedi za savršene traperice, kvalitetnu bijelu majicu ili tenisice koje idu uz gotovo sve.
Problem je što smo u međuvremenu počeli osjećati grižnju savjesti kada ih nosimo prečesto.
Društvene mreže promijenile su način na koji gledamo vlastiti ormar. Svakodnevno gledamo nove outfite, shopping haulove, modne trendove i kampanje. Algoritam nas doslovno bombardira novim komadima i vrlo lako stvara dojam da svi oko nas stalno kupuju nešto novo.
Naravno, to nije stvarnost. Gledamo pažljivo odabrane fotografije, najbolje trenutke i sadržaj koji je često nastajao tjednima ili mjesecima. Ne vidimo što ista osoba nosi kada ode po kavu, na fakultet, u ured ili u trgovinu. Ne vidimo koliko puta zapravo odjene iste hlače ili istu jaknu.
Ali naš mozak to lako zaboravi. Počnemo vjerovati da se od nas očekuje isti tempo. Da svaki izlazak traži novi outfit i da je ponavljanje odjeće nešto što bi trebalo izbjegavati.
Nitko ne pamti vaš outfit
Postoji jedan zanimljiv psihološki fenomen koji se naziva spotlight effect. Ukratko, riječ je o tome da precjenjujemo koliko drugi ljudi obraćaju pozornost na nas. Mi ćemo razmišljati jesu li ljudi primijetili da ponovno nosimo istu košulju s prošlog rođendana ili iste hlače koje smo imali na prošlom koncertu. U stvarnosti, velika je šansa da se toga nitko ne sjeća.
I budimo realni, kada ste vi posljednji put pomislili: “Čekaj, pa on je ovu majicu već nosio prije tri mjeseca”?
Vjerojatno nikada.
Puno više pamtimo nečiji stil nego pojedinačne komade. Pamtimo dojam, energiju i način na koji netko nosi odjeću, a ne to koliko je puta odjenuo isti sako.
Ljudi koji stvaraju modu često nose isto
Paradoks je što upravo ljudi koji žive od mode često imaju najmanju potrebu svakoga dana izgledati potpuno drugačije.
Rick Owens već godinama govori kako njegova garderoba izgleda gotovo kao uniforma. Nekoliko istih crnih majica, nekoliko pari traperica, kožne jakne i čizme koje nosi godinama. I to dolazi od čovjeka koji svake sezone predstavlja potpuno nove kolekcije i kojeg mnogi smatraju jednim od najutjecajnijih dizajnera današnjice.
Sličnu filozofiju ima i Jonathan Anderson. Iako neprestano pomiče granice mode kroz svoje kolekcije, njegov osobni stil puno je smireniji i temelji se na provjerenim komadima kojima se stalno vraća.
To možda najbolje pokazuje da osobni stil nema puno veze s količinom odjeće koju posjedujemo. Puno više govori o tome koliko dobro poznajemo sami sebe.
Osobni stil nema rok trajanja
Mislim da se često događa upravo suprotno od onoga što mislimo.
Uvijek imamo osjećaj da ljudi s najboljim stilom imaju najveće ormare. Ali možda najbolji stil zapravo imaju oni koji vrlo dobro znaju što im odgovara.
Ako ste godinama vjerni istoj kožnoj jakni, istim trapericama ili omiljenim tenisicama, to ne znači da vam nedostaje inspiracije. Možda samo znači da ste pronašli komade u kojima se osjećate kao svoji.
Na kraju krajeva, zar nije to cilj? Izgraditi garderobu u kojoj gotovo svaki komad želite ponovno odjenuti.
Moda postaje održiva tek kada je nosimo
Posljednjih godina održivost je postala jedna od najvažnijih tema modne industrije. Sve više pričamo o kvalitetnijim materijalima, odgovornijoj proizvodnji i sporijoj modi. Ali iskreno, mislim da ponekad zaboravljamo ono najjednostavnije.
Najodrživiji komad u našem ormaru nije nužno onaj s posebnom oznakom ili certifikatom. To je onaj koji ćemo odjenuti pedeset, sto ili dvjesto puta. Možemo kupovati luksuz, high street, vintage ili dizajnerske komade, ali nijedna kupnja nije održiva ako odjeća nakon jedne objave završi na dnu ormara.
Možda upravo zato danas sve više ljudi govori o capsule wardrobe konceptu. Ne zato što bismo svi trebali imati minimalan broj komada, nego zato što nas podsjeća da garderoba nije kolekcija stvari koje čekaju posebnu priliku. Ona bi trebala biti skup odjeće koju stvarno volimo nositi.
Vrijeme je da ponovno počnemo nositi svoju odjeću
Iskreno, možda je vrijeme da outfit repeating prestanemo uopće nazivati trendom. To nije trend. To je normalan odnos prema garderobi. Jer realno, ako ste kupili odličnu kožnu jaknu, savršene traperice ili tenisice koje obožavate, zar stvarno postoji razlog da ih nosite samo nekoliko puta godišnje? Ako je jedini odgovor to da ste ih već objavili na društvenim mrežama, možda problem nije u ormaru nego u tome kako danas gledamo na modu.
Na kraju dana, dobar stil nikada nije značio imati najviše odjeće. Značio je pronaći komade koji vas predstavljaju i kojima ćete se vraćati iz sezone u sezonu.
I možda je baš to najveći luksuz koji danas možemo imati. Ne ormar prepun odjeće koju ćemo odjenuti jednom, nego garderobu punu komada koje ćemo s jednakim guštom nositi i za pet godina.
Jer odjeća nije stvorena za algoritme.
