Svi znamo kako izgledaju sportske fotografije. Cilj je uhvatiti brzinu, pokret sportaša. Formula 1 ne razlikuje se previše od toga. Gotovo sve fotografije koje vidimo su brze, događa se neka akcija, bilo na stazi ili u pit stopu i to nam je neka norma. No, što mislite, kad biste dali jednom modnom fotografu potpunu slobodu da fotografira Formula 1 utrku, kako bi te fotografije izgledale? Mikael Jansson je upravo to napravio. Od 2003. do 2006. godine pratio je Formulu 1 i bilježio je trenutke i detalje koje mnogi možda ne bi ni zamijetili. Kako jedan modni fotograf, koji potpisuje kampanje za brendove poput Christian Diora i Armanija, dođe na Formula 1 stazu i uhvati neke od najboljih F1 fotografija ikad?
Mikael Jansson je počeo fotografirati još kasnih 1970-ih u Stockholmu. Bio je tek tinejdžer kad je počeo fotografirati glazbenike koji bi nastupali u njegovu gradu, a kasnije je bio asistent Carl Johann Ronnu, kad je otkrio sve čari fotografije kao medija. Desetak godina nakon, došao je u New York, te je radio u studiju Richard Avedona dvije godine, što je uvelike utjecalo na njegov stil fotografiranja. I danas se ponekad u fotografijama osjeti Avedonov utjecaj na Janssonov rad. On ima nevjerojatnu sposobnost uhvatit svaki trenutak da on izgleda potpuno spontano, a skroz intimno i blisko. Od 1990-ih Jansson je fotografirao neke od fotografija koje su doslovce definirale modne ere, a 1998. izbacio je portfelj od 82 stranice, ispunjen nagim portretima kojima je želio odati počast Andy Warholu.
Janssona je izuzetno privlačila Formula 1 i svi ekstremi u koje vozači idu na svakoj utrci, ne bi li osigurali naslov najboljeg. On je dopustio da njegova znatiželja pobijedi i postao je prvi fotograf koji je savršeno uhvatio srž Formule 1. Kad gledate njegove fotografije, imate dojam kao da gledate direktno kroz objektiv. Kao da ste i sami tamo. Uhvatio je sve detalje. Kromirane dijelove bolida, izraze lica vozača, pa i prašinu koju ostavljaju iza sebe kad prođu krivine brzinama do 300 km/h. Ove fotografije pokazuju ono što fanovi osjećaju kad gledaju bolide kako „love“ jedan drugog ne bi li se našli na vodećoj poziciji. Pokazuju da je Formula 1 mnogo više od sporta.
Senzibilitet modnih fotografija Mikael Janssona očituje se i u fotografijama utrka. Svaki vozač i svaka scena djeluju intimno i bezvremenski. Vrlo je očito kako nije riječ o fotografu koji se inače bavi sportskom fotografijom, a baš to mu itekako ide u prilog. Ne opterećuje se time da ulovi savršen kadar u nekom zavoj, obraća pažnju na detalje, one sitnice koje bismo mi sami možda propustili, a koje su itekako dojmljive. Janssonov pristup Formuli 1 bio je potpuno suprotan svemu što smo navikli gledati. Dok sportski fotografi love trenutak kad bolid proleti kroz zavoj ili dok mehaničari skaču oko automobila, on je već gledao negdje drugdje. Zanimalo ga je što se događa u pauzama, u pripremama, u sitnim gestama vozača i ljudi koji ih okružuju. Umjesto da se drži klasičnih pravila, ponašao se kao da fotografira editorijal za časopis. Zadržavao se na licima, na rukama koje popravljaju kacigu, na teksturi rukavica ili odsjaju sunca na karbonskim dijelovima bolida. Sve što je drugima bilo sporedno, njemu je postalo glavna tema.
Svaka fotografija nosi karakter osobe ispred objektiva, a ne samo brzinu događaja. Jansson se nikad nije bojao približiti se toliko da se u kadru vide pore na koži, kapljice znoja ili trenuci kada vozač na sekundu zatvori oči prije nego što krene na stazu. U tome se vidi da je vrsni modni fotograf, on traži emociju, traži priču, ne samo akciju. Takav pristup pridonio je tome da se njegove fotografije s Formula 1 utrka i danas smatraju posebnima. Prije njega, malo se tko usudio prikazati Formulu 1 „praznije“, sporije i osobnije. On je, zapravo, usporio najbrži sport na svijetu. Pokazao je da se iza svakog kruga na stazi krije svijet detalja i rutine, ali i nervoze, adrenalina i osobnih rituala. Upravo ta ljudskost čini njegov rad toliko uvjerljivim.
