Mark Rothko bio je umjetnik čije su slike postale sinonim za duboko emocionalno iskustvo kroz apstrakciju, te iako je bio akademik koji je govorio četiri jezika, njegove umjetničke sposobnosti bile su većinski urođene, jer nije imao gotovo nikakve poduke iz crtanja i slikanja. No, unatoč tome, Rothko je postao jedan od vodećih umjetnika jednog od najvećih američkih umjetničkih pokreta – apstraktnog ekspresionizma. Od vrlo rane dobi Rothko je pokazivao kako ima umjetničku crtu u sebi, ali se na kraju odlučio svoje obrazovanje nastaviti na Yaleu, gdje je studirao humanističke znanosti. Nije mu dugo trebalo da napusti sveučilište, jer ga je smatrao elitističkim, te se u potpunosti okrenuo likovnoj umjetnosti, koja ga je na kraju i dovela do statusa jednog od najvažnijih slikara 20. stoljeća.
Rothkov umjetnički put prošao je kroz nekoliko faza
Na samim početcima karijere, Rothkov rad bio je prepoznatljiv po figurativnim scenama s nadrealističkim utjecajem no, tek kasnije, tijekom 1940-ih godina, Rothko je ušao u fazu apstrakcije. U ovoj fazi napustio je oblik i figuru, pronalazeći isključivo u boji način za izražavanje najdubljih ljudskih emocija. Njegova najveća briga bila je da će njegove slike ljudi željeti isključivo jer su moderne, a ne zato što su ih potaknule na razmišljanje. Upravo iz tog razloga je i odbio prodati nekolicinu svojih radova, jer ljudi nisu reagirali na njih na način na koji je on želio. Njegova se umjetnost izdvajala i iz pokreta apstraktnog ekspresionizma, jer za njega nije bila riječ samo o ekspresivnim potezima kista, već o meditativnoj, gotovo duhovnoj interakciji s platnom.
Mark Rothko većinski je bio samouk no, imao je prilike kratko učiti uz kubista Max Webera. Iako je ovo trajalo kratko, Weber je imao značajan utjecaj na Rothka, otkrivajući mu kako može izraziti emocije kroz svoje slike. Osim Webera, iako ne direktno, na Rothka su u njegovim formativnim godinama velik utjecaj imali nadrealistički umjetnici i ekspresionisti koji su voljeli koristiti boje kao način izražavanja, pa su tako Paul Klee i Georges Rouault bili velika inspiracija Rothku. Osim umjetnika čiji su ga radovi inspirirali, mnogo je njegove inspiracije bilo intelektualno. Mark je vjerovao kako je vrlo malo toga ostalo za reći kroz portrete i pejzaže te je imao potrebu otkriti nove načine za izraziti važne stvari u životu. Pa su tako na njegova djela uvelike utjecali njegovi osjećaji prema onome što se tada događalo u Njemačkoj, ali i u Americi u godinama nakon depresije.
Presjek najpoznatijih djela Mark Rothka
Teško bi bilo pričati o najpoznatijim i najuspješnijim djelima Mark Rothka, a da se ne spomene njegovo najpoznatije realističko djelo, odnosno serija djela. Scenes in the Subway rani je ciklus crteža i slika iz 30-ih godina, koji prikazuje svakodnevni život u podzemnoj željeznici New Yorka. U ovoj seriji, Rothko istražuje urbane teme kroz figurativni stil, u kojem se osjeća utjecaj društvene stvarnosti Velike depresije i modernističkih tendencija tog vremena. Iako su njegova apstraktna djela ono što ga je proslavilo i po čemu je najpoznatiji, ova je serija jednako važna za spomenuti, jer se kroz nju otkriva njegova fascinacija ljudskim iskustvima, pogotovo onima vezanim uz izolaciju i otuđenost u gradu. Atmosfera u ovim djelima pomalo je melankolična i tjeskobna, što sugerira da su, iako figurativna, i dalje duboko emotivna.
Još jedna serija djela, ovoga puta naručenih za luksuzni restoran Four Seasons u Seagram Buildingu, naziva Seagram Murals, odražava Rothkovu tamniju, introspektivniju stranu. Koristeći duboke crne, tamnocrvene i smeđe tonove, stvorio je monumentalna platna koja evociraju osjećaj težine i ozbiljnosti. Rothko je kasnije povukao ovu seriju jer je smatrao kako restoran nije prikladno mjesto za tako moćna i emotivna djela, odlučivši da se ove slike jednostavno ne mogu uživati usred dekadentne restoranske atmosfere. Danas se ova serija može vidjeti diljem svijeta, neki dijelovi u londonskom Tate Modern, dio u japanskom Kawamura Memorial Museum, a ostali u The National Art Gallery u Washington DC.
Njegovo možda najpoznatije djelo je Rothko Chapel, serija monokromatskih slika postavljenih u meditativnoj kapeli u Houstonu. Mark Rothko je vjerovao da umjetnost može poslužiti kao portal prema duhovnosti, a ova djela odražavaju njegovu želju da stvori iskustvo koje prelazi granice jezika religije i kulture. Tu boje prestaju biti samo boje i postaju prostori unutar kojih promatrač može uroniti u vlastitu tišinu. Sastoji se od 14 murala, te prevladavaju ljubičasta, bordo i crna boja koje prikazuju melankoliju koju je Rothko osjećao pred kraj svojeg života. Nažalost, Rothko nije doživio dovršenje ove kapele, ali ona i dalje stoji kao svjedočanstvo njegove vizije.
Mark Rothko nije želio da se njegovi radovi gledaju samo površno, smatrao je da su oblici i boje samo sredstvo izražavanja ljudske patnje, ekstaze, tuge i nade, a njegova djela nisu bila samo rezultat trenutnog nadahnuća, već dubokih promišljanja o ljudskoj prirodi i smislu postojanja. Rothko je, iznad svega, želio da njegovo djelo dotakne dušu, da promatrače natjera na introspektivni dijalog sa samim sobom. Mark Rothko podsjeća nas da umjetnost nije samo nešto što se gleda, već nešto što osjeća duboko u sebi, gotovo poput šapta u duši.
