Dvaput godišnje, s nestrpljenjem iščekujemo dolazak Paris Design Weeka, odnosno Maison & Objet sajma. Ovogodišnje prvo izdanje nije nimalo razočaralo, a temu „Past reveals future“ svi izlagači su savršeno pogodili. Ne samo da su renominirana imena učvrstila svoj status kao takvih, već su se i neka nova imala priliku pokazati u najboljem svijetlu. Dizajner godine (prema Maison&Objet), Harry Nuriev, opravdao je svoju titulu dizajnera godine, instalacijom Transformism. Osim njega, izdvojili smo još nekoliko naših favorita koji su nas svojim ponudama i postavima oduševili.

Ako je ovogodišnji Maison & Objet nešto jasno pokazao, onda je to činjenica da dizajn više nema potrebu biti jasan na prvu, a sve više želi evocirati različite osjećaje. U tom kontekstu, CURATIO by Thomas Haarmann prirodno se nametnuo kao jedan od najupečatljivijih trenutaka sajma. Smješten u Signature sektoru, ovaj mikrokozmos nije pokušavao impresionirati količinom, već intenzitetom. Sve je bilo pažljivo odabrano. Selekcija brendova i autora koji govore različitim jezicima, ali dijele isti senzibilitet. Dizajn koji ne vabi za pažnjom, ali ju itekako dobiva, kroz emociju, taktilnost i gotovo meditativan odnos prema objektu.



Ipak, središnja točka sajma bez sumnje je bila instalacija TRANSFORMISM dizajnera godine, Harryja Nurieva. Postavljena kao manifest, a ne kao klasična izložba, instalacija briše granice između starog i novog, umjetnosti i interijera, svakodnevice i koncepta. Ovdje objekti prestaju biti stilističke reference i postaju čista percepcija. Ne gledamo ih kroz prizmu vremena, trenda ili funkcije, već kao elemente koji postoje izvan hijerarhije. Nuriev se ne bavi dodavanjem, već reinterpretacijom i upravo u toj suzdržanosti leži snaga cijelog postava. TRANSFORMISM jasno komunicira smjer, dizajn koji nastaje iz promišljanja, ponovne upotrebe i narativa, a ne iz potrebe za konstantnom novinom.



Posebno nas je oduševio Fine Craft, métiers d’art sektor, kuriran od strane Atelier’s d’Art, koji je i ove godine djelovao poput živog ateljea usred sajamske vreve. Ovdje se dizajn vraća korijenima, rukama, materijalima i procesu. Svaki objekt nosi trag vremena, rada i namjere. Od monumentalne metalne skulpture MONUMENTA Elieja Hirscha, u kojoj se mesing, bakar i srebro susreću u preciznoj igri punoće i praznine, do suptilnijih, ali jednako snažnih autorskih izraza. Plava keramička skulptura žene Aster Cassel djelovala je gotovo arhetipski, Fluid stakleni objekti podsjećali su na zaleđene kapljice u pokretu, dok je Salomé Cousseau kroz kombinaciju rezbarenog drva i tkanih perlica stvorila komad koji balansira između skulpture i ritualnog predmeta. La Languochat svjetlosne instalacije dodatno su naglasile koliko svjetlo, kada se gleda kao materijal, može postati emotivni medij.




U Projects sektoru fokus se pomaknuo prema prostoru kao cjelini. Od podova do stropova, ovdje se dizajn promatra kroz prizmu identiteta i konteksta, s jasnim naglaskom na prilagodbu i eksperiment. Posebno zanimljiv bio je novi “Manufactures of Excellence” dio, koji je okupio više od 20 francuskih kuća čija se ekspertiza kreće između vrhunske obrtničke tradicije i industrijske preciznosti. Bez nostalgije, ali s dubokim poštovanjem prema znanju koje traje. Nešto što nam je možda najviše uhvatilo pažnju u Projects sektoru, bio je „Light Trend – Horizon“, koji ponudio je suptilan, ali promišljen pogled na smjerove u dizajnu rasvjete. Franco-japanski duo Akari-Lisa Ishii i Motoko Ishii nisu se bavile stvaranjem spektakla, već atmosfere, osjećaja ugode. Promatrale su svjetlo kao alat za oblikovanje prostora, raspoloženja i mira, što se savršeno uklopilo u širu temu sajma. Ovogodišnji Maison & Objet sajam bio je možda najintrospektivnije izdanje do sad. Pokazao je da je prošlost ključ za budućnost i da kombinacija prošlosti u buduće vizije ne mora nužno biti nostalgična.