Od kada postoji plastična kirurgija pa sve do danas, rinoplastika je jedan od najčešćih estetskih kirurških zahvata – te se izvodi se u svim dobnim skupinama, iz funkcionalnih i/ili estetskih razloga. No, iako se često percipira kao rutinski zahvat, kirurška korekcija nosa je uistinu najzahtjevniji estetski zahvat, koji zahtijeva visoku preciznost i kirurško umijeće, čiji rezultati se prate dugi niz godina.
Posljednjih godina sve češće u fokus dolazi njezina znatno zahtjevnija varijanta – revizijska rinoplastika. Riječ je o operaciji koja se izvodi kada prvi zahvat rinoplastike nije dao zadovoljavajuće rezultate, bilo estetski, bilo funkcionalno. U eri društvenih mreža i trendova poput tzv. “Barbie nosa”, važno je podsjetiti da nos ne smije pratiti hir estetike – već mora biti skladan, stabilan i individualno lijepo prilagođen licu.
O tome zašto je revizijska rinoplastika najkompleksniji estetski kirurški zahvat razgovarali smo sa stručnjacima iz Lohuis Filipović Medical Group – doc.dr.sc. Borisom Filipovićem i dr. sc. Peterom Lohuisom, renomiranim nizozemskim kirurgom s više od 25 godina međunarodnog iskustva iz područja plastične, rekonstruktivne i estetske kirurgije lica i vrata.
Kao jedan od vodećih europskih stručnjaka za plastičnu kirurgiju glave i vrata, dr. sc. Lohuis je značajan dio svoje kliničke prakse i edukacije posvetio upravo složenim operacijama rinoplastikama, o čemu je napisao i opsežnu stručnu knjigu Advanced Caucasian and Mediterranean Rhinoplasty. Koliko je to važno govori činjenica da je u zadnjih 20-tak godina objavljeno svega 5 sličnih knjiga – a ova je I prevedena na španjolski jezik.
Danas, u sklopu zagrebačke Klinike Lohuis Filipović, posvećeni su individualiziranim pristupima pacijentima, s ciljem da svaka revizijska operacija ne bude samo korekcija – već prava rekonstrukcija koja podjednako postiže optimalan oblik i funkciju nosa.
ŠTO JE REVIZIJSKA RINOPLASTIKA?
Revizijska rinoplastika je estetski i funkcionalni operativni zahvat na nosu koji se izvodi kada prethodna rinoplastika nije dala zadovoljavajuće rezultate. Najčešći razlozi uključuju estetske nepravilnosti, poteškoće s disanjem ili kombinaciju oba problema. Revizijska rinoplastika može biti druga, treća ili čak četvrta operacija nosa, a svaka sljedeća također se naziva revizijskom.
KADA SE MOŽE RADITI REVIZIJSKA RINOPLASTIKA?
Revizijska rinoplastika najčešće se izvodi najmanje godinu dana nakon prethodne operacije. Taj vremenski okvir omogućuje da proces cijeljenja završi u potpunosti, kako bi kirurg mogao objektivno procijeniti stanje i donijeti informiranu odluku o daljnjoj korekciji. U složenijim slučajevima, osobito nakon više revizija, taj period može biti i duži. Preuranjena operacija može dovesti do pogrešne procjene i kasnijih dodatnih komplikacija.
KOLIKO JE REVIZIJSKA RINOPLASTIKA TEŽA OD PRVE OPERACIJE?
Puno je teža od primarne iz dva razloga:
Prvi razlog je anatomija. Kod primarne operacije nosa anatomija nosa je dobro definirana I sve strukture nosa su postojeće i na svom mjestu na temelju čega kirurg točno zna kako tu anatomiju može prilagoditi novom izgledu nosa. Kod revizijske rinoplastike anatomija nosa je narušena prethodnim zahvatom i kirurg ne može biti siguran što će zateći kada se nos otvori. Pored toga, za revizijsku rinoplastiku vrijede potpuno druga pravila u smislu rekonstruktivne kirurgije. To znači da kada je nos anatomski jako uništen i nestabilan, da bismo izgradili novu strukturu nosa, moramo dodatno uzeti i iskoristiti anatomske strukture koje se ne nalaze primarno u samom nosu, poput dijelova hrskavice uške ili dijelova hrskavice s rebra ili fascije s glave. Zato je ovo tehnički u kirurškom smislu puno zahtjevnija operacija i u nekim slučajevima zbog trajno uništene anatomije niti ne možemo ispraviti sve nepravilnosti, već se moramo fokusirati na ono što možemo napraviti i normalizirati nos – ali nikada se ne može očekivati 100 % rješavanje problema.
Drugi razlog je što su pacijenti na neki način “oštećeni” i psihološki pristup mora biti drugačiji. Pacijenti su osjetljiviji jer je riječ o drugoj operaciji i to situaciju čini težom, kako za kirurga tako i za pacijenta. Tu je potrebno s pacijentima jasno iskomunicirati njihova realna očekivanja i mogućnosti, pogotovo kada govorimo o operacijama treći ili četvrti put, gdje je situacija još osjetljivija.
KOLIKO PUTA SE MOŽE IZVESTI REVIZIJSKA RINOPLASTIKA?
U velikom broju slučajeva pacijenti nikada nemaju potrebu za revizijskom rinoplastikom, a nekada imaju tu “nesreću” da cijeljenje nosa ili neka slabija tehnika operiranja nažalost nije završila željenim rezultatom. Operacija nosa nakon četvrtog puta postaje problematična, ali to se može dogoditi i nakon drugog puta – sve je individualno. Ključni i presudni faktor koji utječe na odluku dali se ide u revizijsku operaciju – jest da je rizik prihvatljiv u odnosu na dobrobit koju ta operacije nosi za tog specifičnog pacijenta. Ne treba se odlučiti za operaciju zbog neke sitnice jer je rizik prevelik, a korist minimalna. Zato je na kirurgu da procijeni taj odnos u razgovoru sa pacijentom i da mu se to dobro objasni. Nekada i nakon četvrte operacije revizija ima smisla – ako potencijalna korist opravdava postupak. I ono što je vrlo bitno da pacijent ima realna očekivanje od zahvata, a ne da očekuje savršeno pravilan nos kada to jednostavno nije moguće više.
KOJI SU NAJČEŠĆI RAZLOZI ZA REVIZIJSKU RINOPLASTIKU?
Kada govorimo o pravoj revizijskoj rinoplastici, najčešći razlog je estetske prirode, ali je uvijek potrebno sagledati i funkciju nosa. Kada govorimo o estetskim razlozima, nekada su u pitanju stvarni deformiteti gdje je središnji dio nosa u potpunosti propao jer je prijašnja operacija previše smanjila grbu nosa i samim time stabilitet središnjeg dijela. To za posljedicu ima propadanje anatomskog dijela gdje se hrskavica veže za kost i stvara vidljivi oblik obrnutog V na slikama. Nekada to može biti ostatni dio grbe – i u pravilu je najlakši oblik jer se on može dodatno odstraniti. Ponekada imamo problem da je sve na koštanom i hrskavičnom dijelu grbe napravljeno savršeno ali u procesu cijeljenja nosa kost nekontrolirano naraste i stvara oblik nove grbe – to je manji problem koji se vrlo lako ispravlja dodatnim brušenjem koštanog dijela.
Najteži za ispravljanje su deformiteti na vršku nosa, gdje je vršak previše orijentiran prema gore ili dolje ili je asimetričan i naginje na jednu stranu. Zatim deformiteti oblika samo vrška. Tu govorimo o nepravilnostima donjeg dijela hrskavice nosa koje se često mora potpuno nadomjestiti hrskavicom dijela uške tog pacijenta.
Vrlo često nažalost moramo potpuno nadomjestiti stabilitet nosa – prvenstveno hrskavice septuma koje nedostaje- i za to koristimo dio hrskavice rebra toga pacijenta – kako bismo ponovno izgradili unutrašnjost nosa i vratili stabilnost vanjskog dijela nosa.
JE LI OPORAVAK DUŽI NEGO PRVI PUT?
U pravilu ne mora biti – sve ovisi o tome što smo u samom kirurškom zahvatu morali poduzeti da dobijemo najbolji rezultatu u specifičnog pacijenta. Revizija ne mora nužno biti veća operacija – može biti i manja, s ciljem da se ispravi neka specifična nepravilnost. Također, treba naglasiti da u slučajevima kada moramo koristiti za rekonstrukciju nosa – npr. hrskavicu uške ili rebra da je to stvarno manji dodatni zahvat i da taj dio tkiva apsolutno neće nedostajati pacijentu i da je oporavak uistinu minimalan na donorskoj regiji tijela bilo da se radi o uški ili rebru.
MISLITE LI DA JE REVIZIJSKA RINOPLASTIKA U PORASTU I ZAŠTO?
Kako raste broj primarnih zahvata rinoplastike, tako raste i broj revizijskih. Uvijek je važno razlikovati manju reviziju, koja cilja specifičan problem, od većeg zahvata u kojem je potrebno rekonstruirati nos, a koji može trajati i do četiri sata. S druge strane, pacijenti koji su operirani prije više godina – primjerice deset i više godina – danas postaju svjesni da su se tehnike operiranja nosa u međuvremenu uvelike promijenile i razvile, te da danas postoji sigurno rješenje njihovog problema. Ljudi sve više prepoznaju da zbilja imaju problem, educiraniji su i spremni su ga riješiti. Također, postoje deformiteti koji nastaju tek nekoliko godina nakon zahvata, ne nužno u prvoj godini nakon operacije.
ŠTO JE NAJČEŠĆE PROBLEM KOD REVIZIJA?
Najveći izazov predstavlja činjenica da kirurg ulazi u već operirano, ožiljno tkivo gdje anatomija više nije „standardna“, što otežava planiranje i izvođenje operacije. Također, svaka nova intervencija mora uzeti u obzir ograničenja koja su posljedica prethodnih zahvata.
POSTOJE LI ESTETSKA ILI FUNKCIONALNA OGRANIČENJA ZBOG PRETHODNE OPERACIJE?
Najčešći razlog zbog kojeg odbijamo neke revizije su nerealna očekivanja pacijenta – prvenstveno kada žele premali nos, a imaju deblju kožu. Mi uvijek možemo raditi na hrskavično-koštanom skeletu, a koža se donekle može modulirati, no svaka nova trauma dodatno stimulira tkivo. Sve ostalo – gdje je potrebno hrskavični ili koštani defekti tkiva nadograditi ili postaviti u određenu poziciju – ima smisla jer je s kirurške strane lakše izvediv, dok debela koža predstavlja puno teži izazov.
U svakom slučaju revizijska rinoplastika je zbog svega navedenog uistinu najzahtjevniji estetski kirurški zahvat i kao takav zahtjeva da su očekivanja pacijenta prije operacije usklađena s realnim očekivanja rezultata od tog zahvata. Bojim se da je najveći dio revizijskih rinoplastika, posebno izvođenje 3 i više zahvata, posljedica činjenice da su početna očekivanja pacijenta bila prevelika i da kirurg nije jasno objasnio ograničenja tog kirurškog zahvata.
Sponzorirani sadržaj nastao je u suradnji: LOHUIS FILIPOVIĆ x BURO247HR
