Nemali je broj debija ove sezone na Tjednima mode, a priča se najčešće i najviše o dizajnerskim zvijezdama, od kojih se i očekuje najviše. Oni koji (još) ne uživaju toliko obožavanje i koji nisu preuzeli gigante poput Chanela ili Diora, manje su na tapeti. Ne zato što nisu na istoj razini, naprosto nisu dobili priliku dobiti dovoljno “velik posao” i pokazati umijeće i razinu kreativnost. Možda je to i blagoslov, jer dolazi s manjim bremenom i s manje pritiska. No, na stranu ta priča, oni su nas ove sezone najugodnije i iznenadili debitantskim kolekcijama. Među njima je Louise Trotter u Bottega Veneti, Mugler je također dobio solidan početak s Miguelom Castrom Freitasom, a Loewe je danas otvorio sjajno, razigrano poglavlje s dizajnerima Jackom McColloughom i Lazarom Hernandezom.
Imali smo visoka očekivanja od njihovog debija nakon što su tiho predstavili vizuale za Loewe – napucane dobrom energijom, sirovim i provokativnim pristupom, a zatim smo vidjeli i vrlo zanimljive i unikatne ručno rađene kožne pozivnice za njihov show koje su dale za naslutiti u kojem smjeru idu.
Naslijediti kuću nakon velikog dizajnera poput Andersona nije jednostavno jer je ostavio snažan trag na španjolsku kuću i učinio je „svojom“. Dizajneri nisu upali u zamku referiranja na njegov rad, niti su se previše direktno oslanjali na njegove kodove. Ono što kolekcija predstavlja je fokus na srž i povijest brenda, a to je oblikovanje i rad s kožom, po čemu je Loewe kao jedna od najstarijih kuća na svijetu i najpoznatija.
Zadržali su i razigrani i funky stil koji volimo kod ovog brenda, najviše kroz korištenje snažnih boja i krutih krojeva jakni, sakoa i haljina strukirane siluete, a rađenih od materijala koji nalikuje na ronilačka odijela. Scuba efekt je ono što daje kolekciji dojam da je riječ o sezoni proljeće/ljeto (takvih smo, zapravo, najmanje vidjeli u ovoj proljeće/ljeto sezoni).
Osim kože, poigrali su se manipulacijom materijala poput pletenine koja izgleda nagužvano i kruto, dok hlače od sitnih niti krzna izgledaju naelektrizirano. Suknje s teškim resama efektne su kao komad u pokretu i daju na živosti, a jedan od boljih trenutaka je prisutna slojevitost haljina, košulja i plašteva koji izgledaju kao da se listaju.
Dizajneri su na ulazu u prostor gdje je predstavljena revija postaviti umjetničko djelo američkog slikara i kipara Ellswortha Kellyja, naslovljeno kao „Žuti panel s crvenom krivuljom“ (1989.), koji progovara kroz boju, oblik i kontrast – a time predstavlja simbol nove vizije koju imaju za kuću. Umjetnost, dakle, uz snažno poštovanje kvalitete i zanatske izrade ostaje temelj kuće Loewe, ako sudimo po debiju američkih dizajnera. Taktilno, razigrano, pomaknuto i u svemu tome snažno luksuzno. Loewe je u sigurnim rukama.
