Ime Laetitia Crahay većina ljudi nikada nije čula, a sigurna sam da ta ista većina vrlo vjerojatno ima spremljenu barem jednu fotografiju Saint Laurent nakita koji je dizajnirala.
Masivne zlatne narukvice, skulpturalne ogrlice, ogromni privjesci i varijacije na temu samog Yvesova srca čuvanog u sefu i vađenog za finale svake revije… Nakit koji izgleda kao da je pronađen u nekoj imaginarnoj pariškoj antikvarnici ili na filmskom setu iz osamdesetih postao je jedan od najupečatljivijih dijelova vizualnog identiteta kuće Saint Laurent. U eri (pravog i fejk) tihog luksuza Anthony Vaccarello napravio je nešto neočekivano – vratio je nakit u prvi plan.
Laetitia Crahay možda nije poznato ime široj publici, ali ona u modnim krugovima već gotovo dvadeset godina ima status dizajnerice kojoj se apsolutno vjeruje kada treba osmisliti aksesoar koji neće biti neki tamo diskretni detalj stylinga, nego njegov glavni protagonist.
Belgijka po rođenju, Crahay je veteranka koja je karijeru započela uz sunarodnjaka Oliviera Theyskensa, a vrlo brzo postala je jedna od najbližih suradnica Karla Lagerfelda. Godine 2006. preuzela je kreativno vodstvo pariške kuće Maison Michel, povijesne radionice šešira koju je nekoliko godina ranije preuzeo Chanel. U trenutku kada su šeširi mnogima djelovali kao relikt prošlosti, Crahay ih je ponovno stavila na svaku glavu koja je u modnom svijetu nešto vrijedila i učinila ih poželjnima.
Umjesto dramatičnih couture modela koje je malo tko nosio izvan modne piste (ili možda trka na Ascotu, to ne znam, ali nekako mi je to više Philip Treacy teritorij), Laetitia Crahay počela je dizajnirati klasične šešire, ukrašene trake za kosu, mrežaste velove i danas kultne “bunny ears”. Njezina ideja za Maison Michel bila je jednostavna: šešir ili aksesoar ove vrste mora biti predmet koji ćete poželjeti nositi, a ne samo promatrati. Humor, pomaknute proporcije i doza ironije postali su njezin zaštitni znak.
Istodobno je vodila i dizajn bižuterije za Chanel. Taj paralelni rad mnogo govori o njezinu talentu. Dok je Maison Michel bio laboratorij za eksperimentiranje, Chanelov nakit zahtijevao je savršenu ravnotežu između komercijale i prepoznatljivog identiteta kuće. Laetitia Crahay jednom je rekla da upravo u toj podjeli vidi najveći kreativni izazov.
Laetitia Crahay i Anthony Vaccarello
Danas je dio najužeg kreativnog tima Anthonyja Vaccarella u Saint Laurentu, gdje vodi dizajn nakita i modnih dodataka.
Njihova povezanost nije od jučer. Završili su istu školu, ali u različito vrijeme jer je Crahay starija. Malo tko zna da je Anthony gledao njezinu diplomsku reviju u La Cambreu 1999. godine i izjavio da ga je “oduševila svojom preciznošću” te da mu je upravo to bio jedan od poticaja da upiše istu školu 2001. godine. Kasnije su postali bliski prijatelji i, naravno, suradnici.
Oboje pripadaju belgijskoj dizajnerskoj školi koja modu promatra kroz stav, a ne kroz puko ukrašavanje i to se itekako vidi u njihovu zajedničkom radu. Dok su mnogi luksuzni brendovi krenuli putem diskretnog, gotovo nevidljivog nakita, Saint Laurent radi suprotno. Velike zlatne narukvice, ne zna im se broj. Ogrlice poput skulptura. Naušnice kao prvi element koji primijetite u kampanji. Nakit je taj koji postavlja ritam i ton cijelom stylingu.
I dok njezin rad govori glasno, Laetitia Crahay izuzetno malo govori o sebi. Intervjui su rijetki, društvene mreže gotovo da ne koristi profesionalno, a njezino ime rijetko se pojavljuje u naslovima. U vremenu u kojem se kreativni direktori šepure poput nogometaša i predstavljaju sami sebe većima od brendova koje vode, Crahay pripada generaciji dizajnera kojima je važnije da se zapamti predmet nego osoba koja ga je nacrtala.
Njezin potpis njezina je ideja. Dosljedna, smislena i autentična. Nakit koji ne mora čak ni biti univerzalno lijep, ali mora imati karakter. Kako danas stvari stoje, fali nam baš takvih ljudi i baš takvog dizajna. Neka se uvrijedi tko želi, nemam problem.
