Son Espanyolet je mirnija rezidencijalna četvrt Palme, s niskom gradnjom, manjim kućama i prilično jednostavnim pročeljima. Parcela na kojoj je MUNARQ projektirao ovu kuću nije velika, pa se 138 četvornih metara rasporedilo prvenstveno po visini. Izvana je sve prilično suzdržano. Unutra je raspored puno zanimljiviji: različite visine prostorija, otvori između etaža i velike količine prirodnog svjetla stvaraju osjećaj velikog i prostranog prostora.
Malo materijala za prostran i ugodan interijer
Ali ono što se prvo primijeti na fotografijama zapravo su materijali. Zidovi nisu savršeno glatki, nego prekriveni debelim slojem grube vapnene žbuke. Betonski stropovi ostavljeni su potpuno vidljivi, uključujući tragove dasaka korištenih za oplatu. Tu su još čelik i drvo bez suvišnih završnih obrada. I to je, manje-više, cijela paleta.
Nema ukrasnih zidnih obloga, nekoliko vrsta kamena ni materijala koji su odabrani samo zato da bi određeni dio prostorije izgledao efektnije. Ono što je bilo potrebno za izgradnju kuće u velikoj je mjeri postalo i njezina završna obrada. Kuhinja je možda najbolji primjer. Veliki betonski element koristi se kao radna površina i šank, iza njega su jednostavne drvene fronte, a iznad ostaje vidljiv betonski strop. Vrlo malo elemenata, ali dovoljno različitih tekstura da prostor ne djeluje ni prazan ni sterilan.
To je važna razlika jer interijeri s toliko betona lako mogu završiti prilično hladno. Ovdje gruba vapnena žbuka i velike drvene površine ublažavaju taj dojam. Beton, čelik, vapno i drvo ponavljaju se kroz kuću, ali njihove različite teksture daju dovoljno kontrasta. Zanimljivo je i ono čega ovdje nema.
Ako ste posljednjih nekoliko godina pratili interijere s Mallorce, vjerojatno znate cijeli repertoar: bež tonovi, ratan, predimenzionirane keramičke vaze, lan, masline u teglama i nekoliko strateški postavljenih komada rustikalnog drva. U ovoj kući lokalni utjecaj nije sveden na takvu dekoraciju. MUNARQ se umjesto toga oslonio na vapno, prirodne materijale i građevinske postupke koji imaju stvarnu vezu s lokalnom arhitekturom. Zato interijer izgleda mediteranski bez potrebe da to posebno dokazuje namještajem i detaljima.
Iza studija MUNARQ stoje Rafel Munar i Pau Munar, a korištenje lokalnih materijala i tradicionalnih tehnika gradnje pojavljuje se i u njihovim drugim projektima. Ovdje je taj pristup posebno dobro vidljiv jer je broj materijala gotovo radikalno smanjen.
Na fotografijama Ricarda Lópeza dobro se vide i sve nepravilnosti koje bi se u mnogim novim kućama pokušale sakriti. Tragovi oplate ostali su na betonu, vapnena žbuka nije potpuno ravna, a drvo nije obrađeno tako da svaka daska izgleda identično.
Upravo zbog toga ovaj projekt može biti zanimljiv i onima koji nemaju 138 četvornih metara u Palmi na raspolaganju. Ideja iza interijera zapravo je vrlo primjenjiva: prije dodavanja novog materijala ili završne obrade vrijedi provjeriti treba li prostoru uopće. Jer jednostavan interijer nije nužno onaj u kojem je sve bijelo, bež i pospremljeno iza ravnih fronti. Ovdje jednostavnost dolazi iz puno konkretnije odluke, koristiti nekoliko materijala i napraviti ih dovoljno dobro da ih ne treba skrivati.
