Iako nas putovanja nauče puno vanjskom o svijetu i ljudima o njemu, nauče nas puno i o svijetu iznutra, onom malom svijetu koji nosimo u sebi, o našem unutarnjem ja. Upravo na putovanjima pobjeđujemo neke od svojih najgorih strahova potpuno izlazeći iz svoje komfort zone, nakon čega taj osjećaj novog, hrabrijeg sebe ne bismo mijenjali ni za što na svijetu.Ako i vi u sebi nosite univerzalni kod “vječitog putnika kroz vrijeme”, onda je Jordan svakako prava destinacija za vas koja će vas zaista oplemeniti, vratiti doma s glavom u oblacima i nadahnuti da gledate svijet i ljude drugim očima. Priču o svom magičnom putovanju u Jordan s nama dijeli velika zaljubljenica u putovanja Marina Kožinec.
AMMAN
U Amman, glavni i najveći grad Jordana, sletjeli smo kasno navečer. Bili smo smješteni malo izvan samog centra grada i moram priznati da sam vozeći se od aerodroma do hotela bila pomalo razočarana onime što vidim oko sebe pitajući se je li ovo putovanje bila jedna velika pogreška. Po dolasku u hotel, iscrpljeni od leta, smjestili smo se u sobe. No, bez obzira na umor koji nam je prožimao čitavo tijelo, osjećaj gladi nakon cjelodnevnog putovanja pobijedio je umor te smo se odlučili zaputiti prema gradu kako bismo nešto pošteno pojeli. Spustivši se u predvorje hotela, zamolili smo recepcionera da nam pozove taksi i preporuči dobar restoran u gradu kako bismo napunili svoje prazne želuce. Međutim, bila je već prošla ponoć pa je recepcioner rekao da gotovo nijedan restoran više ne radi. Mi smo se samo tužno pogledali i pomirili s tim da ćemo večerati proteinske čokoladice i ostatke grickalica koje su nam ostale od puta. No, tada se ljubazni recepcioner sjetio da još radi jedna lokalna franšiza brze hrane te je uzeo mobitel i odlučio nam putem lokalne aplikacije za dostavu hrane, nešto poput našeg Wolta ili Glova, naručiti nešto za pojesti. Restoran je primao plaćanje samo u gotovini u njihovoj lokalnoj valuti, jordanskom dinaru, a mi još nismo imali razmijenjene eure i dolare koje smo ponijeli sa sobom, no, recepcioner je rekao da nema problema i odlučio nam platiti večeru. Sutradan smo mu, nakon posjeta mjenjačnici, naravno, vratili novac iako ga nije htio primiti pa smo ga dugo morali nagovarati da ga uzme. Bili smo oduševljeni njegovom velikodušnošću i dobrotom, a to će nas mišljenje o stanovnicima Jordana pratiti tijekom cijelog putovanja. Večerali smo shawarme, popularno arapsko jelo, a radi se o tortilji punjenoj piletinom, janjetinom ili puretinom, salatom, lukom i umacima. Već smo nakon prvog griza bili toliko oduševljeni da smo shawarmu na putovanju jeli još nekoliko puta.. Početno razočaranje polako je počelo nestajati.
Sutradan ujutro nakon doručka zaputili smo se u razgled Ammana i gotovo smo cijeli dan posvetili detaljnom obilasku i istraživanju grada. Koračajući ulicama do centra grada, moje je razočaranje potpuno nestalo. Bila sam oduševljena dušom grada, njegovom užurbanošću, živahnošću, ljudima koji su nam se smiješili i srdačno nas pozdravljali, dječacima koji su na ulici igrali nogomet, čak su i trošne arapske kuće imale posebnu čar. U Ammanu svakako morate posjetiti ostatke rimskih građevina, Citadel i rimski amfiteatar, iz doba kada je Jordan bio dio Rimskog Carstva. Obiđite velebnu džamiju kralja Abdulaha koja će vas zaista svojom ljepotom ostaviti bez daha. Zaputite se svakako i u Rainbow Street, najpopularniju ulicu u Ammanu , ulicu zabave i šarenila koja pršti restoranima, barovima, kafićima i u kojoj će sigurno svatko uspjeti pronaći svoj omiljeni kutak. Također, ono što možda najviše oduševljava ljude koji putuju arapskim svijetom, njihove su tržnice na kojima možete pronaći zaista sve što možete i zamisliti pa nikako nemojte propustiti posjet njihovoj lokalnoj tržnici, kako biste se, ako ništa drugo, opskrbili orijentalnim arapskim začinima. Naravno, nakon petosatnog smo hodanja ponovno ogladnjeli te smo odlučili otići u najbliži restoran pojesti. Međutim, nismo bili upućeni da je vrijeme Ramazana, muslimanskog svetog mjeseca u kojem je Muslimanima strogo naređen post i ne smiju konzumirati hranu i vodu od izlaska do zalaska sunca, stoga nismo pronašli restoran koji je otvoren, čak ni zbog potreba turizma, pa smo ručali grickalice koje smo kupili u maloj lokalnoj trgovini. To smo imali na umu ostatak našeg putovanja i išli na druge izlete puno opremljeniji. Iznenadilo me što su u toj maloj trgovini bili mnogi američki slatkiši, a koje nisam uspjela vidjeti u mnogobrojnim trgovinama po Europi. No, kada je zašlo sunce i spustila se noć, restorani su se otvorili, ulice su prštale ljudima, lokalcima koji te radosno pozdravljaju i žele ti dobrodošlicu, zovu da razgledaš baš njihovu trgovinu, posjetiš baš njihov restoran, kupiš friško cijeđeni sok iz baš njihove voćarne, a da pritom nisu nimalo napadni, već to sve čine na jedan simpatičan i srdačan način. Amman je također grad poznat i po street art umjetnosti, pa se nemojte iznenaditi što ćete gotovo na svakom ćošku vidjeti zidove oslikane muralima u kojima će ljubitelji street art-a sigurno uživati. Također, budete li imali prilike, otiđite u hamam, tradicionalno tursko kupalište karakteristično za arapski svijet. Prvo ćete ići u saunu, a nakon preznojavanja u sauni slijedi kupanje u jacuzziju te masaža na kraju. Iz hamama ćete, sigurna sam, izaći kao potpuno “nova” osoba.
U Ammanu svakako posjetite i novi, moderan dio grada koji je potpuna suprotnost starom, tradicionalnom arapskom dijelu grada. Kada stignete u novi dio grada, činit će vam se kao da se nalazite na potpuno drugom mjestu, u potpuno drugom gradu, drugoj državi. Vidjet ćete visoke moderne zgrade, mnogo svjetala, luksuznih automobila, trgovački centar kojim se obvezno prošećite, restorane s rooftop barovima s kojih se pruža nevjerojatan pogled i u kojima ćete imati prilike vidjeti imućnije arapske obitelji. Teško će vam biti povjerovati da se unutar jednog grada mogu nalaziti toliko dijametralno suprotne različitosti. Zanimljiva je i činjenica da se Amman smatra najliberalnijim gradom arapskog svijeta. Dok ste u Jordanu nemojte zaboraviti kušati mansaf, njihovo nacionalno jelo koje čini riža prelivena janjetinom i umakom od jogurta. Ako pitate bilo kojeg Jordanca koju hranu biste trebali probati dok ste u njihovoj zemlji, mansaf će biti glavni odgovor. Ne propustite popiti i sok od šećerne trske ili bilo koji svježe cijeđeni sok koji ćete moći kupiti na svakom koraku, a mene je posebno oduševio sok od manga. Također, ne zaboravite se zasladiti i baklavom.
A možda najvažnije, ne zaboravite se cjenkati s lokalnim trgovcima, pri čemu vam ne mora biti nimalo neugodno. Nikad ne pristajte na prvu cijenu koju vam ponude, ponudite vi svoju, pregovarajte, sjetite se da ste u arapskom svijetu i da je cjenkanje svakodnevni dio njihovih života. Dapače, mnogi će se trgovci i uvrijediti ne budete li se cjenkali s njima jer oni to od vas očekuju.
JERASH
Trećeg smo dana našeg putovanja posjetili Jerash, koji je samo 30-ak kilometara udaljen od Ammana. Jerash je grad u kojem se nalaze jedni od najočuvanijih ostataka Rimskog Carstva te naselja koja datiraju iz brončanog i željeznog doba. Prošetat ćete se rimskim forumom, hipodromom, proći kroz Hadrianova vrata, vidjeti hramove posvećene rimskim bogovima i božicama, od kojih se posebno ističe hram božice Artemide. Kada stignete do dijela gdje se nalazi amfiteatar, tamo će vas dočekati lokalci koji sviraju gajde odjeveni u tradicionalne nošnje.
Ti će vas isti lokalci naučiti i kako plesati arapsko kolo. Ponudit će se i da vas fotografiraju i snimaju dok plešete, tako da taj trenutak ostane ovjekovječen do kraja vaših života. U Jerashu mi je posebno simpatično bilo što svaki od poznatih lokaliteta ima svog “vlasnika”, odnosno lokalca koji jedva čeka uhvatiti nekog turista, ispričati mu sve o tom lokalitetu, napraviti prekrasne fotografije koje vi uopće niste tražili, upućivati vam brojne komplimente i učiniti da se osjećate kao najvažnija osoba na svijetu u tom trenutku, ali na kraju će za to tražiti napojnicu. No, bit će toliko neodoljiv da ga nećete moći odbiti.
PLANINA NEBO I MRTVO MORE
Četvrtog dana našeg putovanja zaputili smo se prema Mrtvome moru, opremljeni novinama jedva čekajući napraviti tu kultnu fotografiju čitanja novina plutajući na površini Mrtvoga mora. Prije dolaska na samo Mrtvo more, zaustavili smo se na planini Nebo. Zapravo se čita nibo, no kod nas je uvriježen izgovor nebo. Vjeruje se da je to Mojsijevo posljednje počivalište. Smatra se da je Mojsije tu umro nakon što je vidio Obećanu Zemlju, a na mjestu gdje je izdahnuo nalazi se njegov štap u obliku zmije, napravljen prema opisu iz Biblije. I s tog se mjesta zaista pruža prekrasna panorama Svete Zemlje, a ako je lijepo vrijeme, možete vidjeti i Jerihon i Jeruzalem.
Nakon obilaska planine Nebo, nastavili smo put do Mrtvog mora. Pristup Mrtvom moru nije slobodan, izlaz na more imaju samo hoteli u čijem se vlasništvu nalaze plaže pa ćete tako za kupanje u najslanijem moru na svijetu morati u jednom od hotela kupiti ulaznicu. No, to će se definitivno isplatiti jer je osjećaj kupanja u Mrtvome moru, mjestu s najnižom nadmorskom visinom na Zemlji, nevjerojatan i to ne smijete propustiti planirate li posjetiti Jordan. Nikako nemojte pokušati zaroniti u Mrtvome moru ili močiti oči jer ćete nakon toga provesti najmanje pola sata ispod tuša pokušavajući isprati sol koja vam nagriza oči. Još jedan savjet je da skinete vrijedan nakit sa sebe prije ulaska u more jer, sklizne li vam slučajno tijekom kupanja, teško ćete ponovno doći do njega, s obzirom na to da je u Mrtvome moru jako teško, gotovo nemoguće, zaroniti bez posebne opreme. To se upravo dogodilo članovima naše grupe koji su bili na medenom mjesecu. Mladoženji je prilikom ulaska u more s prsta skliznuo vjenčani prsten, no, unatoč naporima da dođe do njega, nije uspio, već je umjesto toga završio pod tušem boreći se sa solju koja mu je ušla u oči. I tako su se vratili doma bez vjenčanog prstena, no s jednom nevjerojatnom pričom.
WADI RUM
Petog smo se dana putovanja zaputili u pustinju Wadi Rum. Većini je grupe ovo bio prvi susret s pustinjom uživo pa smo bili posebno uzbuđeni. Po dolasku u pustinju odmah sam se oduševila izrazito crvenom bojom pijeska, drugačijom od onoga kako inače prikazuju pustinje u filmovima i crtanim filmovima, časopisima… Takva boja pijeska čini pustinju Wadi Rum posebnom i osjećat ćete se kao da koračate po Marsu.
Upravo su zato i filmovi Marsovac i Crveni planet ovdje snimani. Također, ovdje je sniman i jedan od najboljih filmova 20. stoljeća, Lawrence od Arabije, snimljen prema istinitom događaju. Naime, radi se o britanskom časniku kojem se došavši na Arapski poluotok toliko svidjela arapska kultura da je na kraju i predvodio Arapski ustanak protiv Osmanlija tijekom Prvog svjetskog rata. Nakon početnog oduševljenja pustinjom, uslijedilo je još veće oduševljenje. Čekala nas je vožnja džipovima po pustinji, pri čemu smo se zaustavljali kod fotogeničnih i zanimljivih lokaliteta kako bismo napravili nezaboravne fotografije ili popili čaj s lokalnim beduinima koji žive u pustinji. Kada je pala noć, uputili smo se prema kampu u pustinji u kojem smo noćili. Tamo su nas dočekali beduini koji su za nas pripremili večeru, arapsku peku pečenu u rupi izdubljenoj u pijesku. Nakon večere zapalili smo logorsku vatru te do kasno pjevali i plesali s lokalnim beduinima. Tada je uslijedio trenutak koji me u pustinji najviše oduševio, a to je spavanje pod zvjezdanim nebom, odnosno u “hotelu s tisuću zvjezdica”. Ujutro smo rano ustali jer nismo htjeli propustiti ni predivan izlazak sunca. To su bili trenutci koje ću sigurno pamtiti cijeli život.
AQUABA
Puni oduševljenja i dojmova iz pustinje, šesti dan dolazimo u Aquabu, grad na obali Crvenog mora, ujedno i jedinog obalnog grada u Jordanu, koji je krcat luksuznim hotelskim kompleksima. Odmah po dolasku zaputili smo se na ronjenje. Podmorje Crvenog mora poznato je po koraljima te šarolikom i raznolikom biljnom i životinjskom svijetu. Zaron nije bio dubok (10-15 metara) pa je obuka za zaron trajala kratko, 30-ak minuta, tijekom koje smo dobili upute o tome kako disati s bocama, kako signalizirati da se ne osjećamo dobro, kako se riješiti pritiska u ušima…Instruktori su bili zaista brižni, stručni i ljubazni te su svima koji su se bojali zarona i morskih dubina odagnali strah i cijelo su vrijeme tijekom zarona pazili na nas. Vidjeli smo prekrasne koralje, ronili s egzotičnim ribicama, posjetili olupine potopljenog tenka i ratnog zrakoplova koje počivaju na dnu Crvenog mora.
Instruktori su bili toliko zabavni da smo na kraju na samome morskome dnu zaplesali i makarenu. Nakon toga smo se smjestili u hotel te navečer uživali u šetnji Aquabom. Budući da je Aquaba blizu granice s Izraelom, bude li vas to zanimalo, možete se prošetati i do same izraelske granice, koja se smatra jednom od najčuvanijih granica na svijetu. Odlučite li se na takvu avanturu, nemojte zaboraviti sa sobom ponijeti putovnicu jer je moguće da će vas tražiti da je pokažete što se više budete približavali granici.
PETRA
Kruna cijele ove avanture bio je sedmi dan našeg putovanja, odnosno odlazak u veličanstvenu Petru. O Petri je napisano toliko knjiga, objavljeno toliko članaka, snimljeno toliko dokumentaraca, fotografirano toliko fotografija da se ne možete ne zapitati što će vama ostati od onog vašeg, autentičnog doživljaja odlučite li se zaputiti u Petru te može li vas u tom napuštenom gradu išta više iznenaditi. Odgovor je da, da i da.
Petra je apsolutno veličanstvena te bez obzira na to što ste sve što vam može ponuditi doživjeli posredno iz knjiga, članaka, dokumentaraca, fotografija već mnogo puta, sigurna sam da ćete osobnim dolaskom tamo ostati zatečeni njenom ljepotom i pričom koju vam ima za ispričati. Neopisiv je osjećaj vidjeti je uživo. Svaki će opis Petre koji ste pročitali izblijedjeti pred onim što ćete vidjeti vlastitim očima, a nevjerojatno je da više od polovice Petre još nije ni istraženo. Tko zna kakve se sve još tajne u njoj skrivaju. Petra je u vrijeme antike bila glavni grad Nabatejaca. Poznata je po svojim helenističkim građevinama uklesanima u stijene te za ono doba zaista naprednom vodovodnom sustavu. Nećete moći vjerovati da su sve to toliko precizno isklesali ljudi vlastitim rukama bez pomoći modernih alata i ikakve tehnologije. Petra je najveća turistička atrakcija Jordana te jedna od najvećih znamenitosti Bliskog istoka, a od 2007. godine smatra se i jednim od “novih” sedam svjetskih čuda. Da biste došli do najpoznatije i najfotografiranije znamenitosti Petre, čuvene Riznice, morate prvo proći kroz takozvani prolaz Siq. Do riznice smo pješačili gotovo sat vremena, no činilo se kao da su prošle samo tri minute jer ste cijelo vrijeme očarani ljepotom stijena koje vidite oko sebe pa potpuno izgubite osjećaj za vrijeme. A sve to hodanje, iscrpljenost jer smo na samom kraju putovanja, umor, vrućina koju osjećate, vrijedni su tog trenutka! Trenutka kada ugledate tu veličanstvenu Riznicu. Na samom vrhu Riznice nalazi se pogrebna urna, za koju se vjeruje da je sadržavala faraonovo blago. Druga najpoznatija znamenitost u Petri čuveni je Samostan (Monastery). On se nalazi na drugom kraju Petre i visoko u brdu, no nezamislivo je doći u ovaj drevni grad, a da ne posjetite obje znamenitosti. Uputite li se do njega pješice, morat ćete svladati 800 stepenica koje vode do vrha brda na kojem se Samostan nalazi. Iako sam sigurna da su mnogi pročitavši ovo odustali od tog pothvata, vjerujte da se zaista isplati i da ćete u trenutku kada ugledate tu veličanstvenu građevinu zaboraviti na svu muku koju ste osjećali uspinjući se. Ako vas ni ovo nije razuvjerilo da se odvažite krenuti u tu avanturu, ne očajavajte, lokalni beduini imaju rješenje pa će vam tako ponuditi da od Riznice do Samostana unajmite magarca, mazgu ili konja koji su dovoljno izdržljivi svladati takav teren. Kasnije možete jahati i devu ili zamoliti beduina da vas fotografira s devama. Isprva sam se nećkala hoću li jahati devu misleći kako te životinje tamo jako pate, no na kraju sam ipak odlučila to probati jer su mi se sve životinje koje sam vidjela činile dobro uhranjene i zbrinute, a razmišljala sam da će i novac koji sam dala beduinu za jahanje pomoći da je nahrani i nastavi brinuti o toj devi. Ni u ovim se situacijama nemojte zaboraviti cjenkati.
Trenutak koji će mi iz Petre najviše ostati u sjećanju, susret je s lokalnom djevojčicom od koje sam kupila razglednice te je upitala bi li se željela fotografirati sa mnom. Ona je to radosno prihvatila, u jednom je trenutku čak uzela moj mobitel i rekla mi da se nasmijem te napravila selfie. Ta će fotografija zauvijek imati posebno mjesto u mom fotoalbumu. U Petri smo proveli cijeli dan i nismo je uspjeli cijelu obići, tako da planirate li istražiti svaki dio Petre, preporučujem da si za posjet ostavite dva dana. U Petri također preporučujem da kupite i suvenire jer su tamo bili jeftiniji negoli u ostalim mjestima koja smo posjetili, a izbor je bio zaista velik. Petra je bila moj najdraži dio puta, te sve i da na ovom putovanju nisam doživjela predivnih stotinu drugih stvari prije nje, cijelo bi putovanje bilo vrijedno i samo onih trenutaka provedenih u Petri.
Osmi smo se dan s novim prijateljstvima i tisuću nezaboravnh uspomena uputili prema aerodromu i zaputili prema Zagrebu, tužni što napuštamo ovu prekrasnu zemlju, no u isto vrijeme i sretni jer smo je imali prilike doživjeti.
