Kultura dupesa je jedna stvar po kojoj možemo pamtiti naše digitalno doba. Kopira se sve, od parfema do torbi, a nadahnuće se nerijetko nalazi u arhivi. Copy-paste zapakiran u hommage voli i Hollywood, pa ako niste primijetili, pop zvijezde se vole prerušiti u svoje kolege. Da, dobar hommage i arhivski modni trenutak se cijeni ako su izvedeni sa smislom i pažnjom. Međutim, s Jennom Ortegom u Dior haljini Carrie Bradshaw jednostavno nisam kliknula. Naime, Jenna je u Dior Newspaper haljini stigla na premijeru filma Hurry Up Tomorrow i fotografije su istu večer obišle medije i društvene mreže. Uz Jennine, odmah pored su se zalijepile fotke ‘originala’ – Sare Jessice Parker kao Carrie u Dior haljini, onoj koju nosi u trećoj sezoni serije Seks i grad. U slučaju Ortege, čini se da su sve kućice za jedan dobar red carpet look ispunjene, a PR strategija odradila je svoje i mediji izvještavaju o događaju.


Što ipak smeta kao trn u oku? Možda je stvar u tome što smo sve to već jednom vidjeli – i da smo na slične reinterpretacije iconic fashion trenutaka već otupjeli? Novi crveni tepih, već viđeni lookovi. Ovaj spomenuti smo doživjeli u sasvim drugačijem kontekstu, u nekom drugom trenutku i nije toliko riječ o haljini već o liku Carrie Bradshaw i svemu što ta scena, lik pa i sama haljina nose sa sobom – i zbog čega danas čini jedan od onih modnih trenutaka s TV ekrana koji su upisani u dnevnik pop-kulture. Zato i na online ankete who wore it better, samo zakleti fanovi Jenne Ortege odgovaraju s – Jenna.

Daleko od toga da Ortega ne izgleda dobro, no problem s novom generacijom pop zvijezda je nekakav strah od definiranja vlastitog stila i nedostatak identiteta po kojem su prepoznatljive. Nedostaje onih novih iconic trenutaka o kojima će se govoriti i s prolaskom vremena.
Ariel LeBeau za i-D magazin je još početkom godine pisala da je vrijeme da se red carpet reference kao trend zaustave. Vidno iznervirana u tonu, i autorica je tada očito bila umorna od brojnih hommage lookova koji su postali holivudski trend – samo jer su brz i jednostavan način kako do eksponiranosti i brzih lajkova na društvenim mrežama. Sve to u trenutku kada smo zasićeni silnim remakeovima – filmova, serija, glazbe, pa i nova izdanja već viđenih celebrity lookova samo dodatno oslikavaju neinspirativno stanje cijele kreativne industrije.

Zanimljivo, i tada je Jenna Ortega, koja je krajem godine radila na promociji novog filma Bubimir, za promociju odjenula kostim kojeg je Winona Ryder nosila u originalnom filmu 1988. godine. Nečeg novog, što nema temelje u prošlosti modne ili pop-kulture, danas je zaista teško pronaći – čast iznimkama. Sve se svodi na kopanje po arhivi i referiranje na prošlost pa svi mi koji konzumiramo taj sadržaj ostajemo gladni onoga što nastaje s ciljem umjetnosti, ljepote i zabave, a ne samo profita.


Problem kod reinterpretiranja starih outfita je što najčešće prelazi granicu i postaje kostimiranje, umjesto odavanja hommagea, što je valjda bio prvi cilj. Inako, često potrebe niti poveznice s originalnim lookom nema. Primjerice, Blake Lively je nosila Versace haljinu Britney Spears, a Sabrina Carpenter rekreirala je Madonninu naslovnicu (o čemu je sve što trebate znati napisala kolegica Manda Javorina). Millie Bobby Brown nedavno je nosila haljinu koju je 1998. nosila Gwyneth Paltrow, Tyla je za nastup rekreirala Britney Spears. Osim sjećanja na prošlost, što takav hommage još ima za ponuditi? Preuzimanje tuđeg imidža na kojem se dalje može graditi status zvijezde?

Neke reference su spretno izvedene i imaju smisla ako se stave u pravi kontekst – izdvojit ću Ayo Edebiri u Loewe odijelu kao posvetu Juliji Roberts, outfit kroz koji je i dalje ostala vjerna vlastitom stilu, nije izgubila osobnost niti je hommage preuzeo njezin lik. Sve ostalo, nažalost, čini se kao iskorištavanje onog nostalgičnog na što će svi ‘pasti’ pa podijeliti na društvenim mrežama, samo još jedan virtualni throwback koji će se zaboraviti već sa sljedećim otvaranjem feeda.