Kada se govori o umjetnicima koji zaista mijenjaju način na koji promatramo svijet, malo tko može ostaviti tako trajan dojam kao James Turrell. Jedan od najpoznatijih umjetnika današnjice zasigurno je ostavio dojam i na one koji njegovo ime možda nisu čuli no, njegove radove teško da nisu vidjeli. Ono što odlikuje Turrella je njegovo umijeće manipulacije svjetlošću i korištenje nečega neopipljivog i vrlo apstraktnog u stvaranju vrhunskih umjetničkih djela iza kojih gotovo uvijek stoji zanimljivo značenje.
James Turrell rođen je u Los Angelesu, a već kao dijete razvio je zanimanje za kozmologiju te je djelom za to zaslužan njegov otac, zrakoplovni inženjer, koji ga je vodio na brojne letove. Sam Turrell je već sa šesnaest godina dobio svoju licencu za pilota, a samo nekoliko godina kasnije dobio je diplomu iz perceptivne psihologije, iz koje će znanja kasnije primjenjivati na svojim radovima. Nakon studija psihologije, Turrell je krenuo prema onome što ga je istinski zanimalo – umjetnost. Nastavio je svoje studije na sveučilištu Claremont, gdje je i diplomirao kao magistar likovnih umjetnosti. Svoje umjetničko putovanje započeo je 60-ih godina, kada je konvencionalna umjetnost pomalo zanemarena i zamijenjena novim medijima i mnogo širim shvaćanjem iste.
U srcu Turrellove umjetnosti leži jedno naizgled vrlo jednostavno, ali zapravo složeno pitanje – kako možemo doživjeti svjetlost na nove načine? Kao što se vidi iz njegovih radova, Turrell ne vjeruje da je svjetlost samo sredstvo koje omogućuje vid, već vjeruje kako je ono i materijal sam po sebi. Raditi s nečim toliko apstraktnim vrlo je zahtjevno i upravo njegova mogućnost manipulacije svjetlom na takav način da stvori djela koja tjeraju na promišljanje doveli su ga na glas jednog od najpoznatijih umjetnika današnjice. Jedno od njegovih najdojmljivijih djela (ako mene pitate) je Roden Crater. Ovo je djelo na kojem je proveo 45 godina rada, stvarajući različite tunele i odaje unutar kratera, kako bi uz pomoć nebeskog svjetla stvorio prizore koji nigdje drugdje ne postoje. Roden Crater do danas još nije u potpunosti završen, jer je ova vizija prevelika da ju jedan čovjek sam dovrši no, unatoč tome, i dalje se smatra njegovim najdojmljivijim djelom.
Prvi maloprodajni prostor brenda The Row u Londonu, koji se smjestio u zgradi bivše banke i umjetničke galerije, krasi jedno vrlo dojmljivo djelo James Turrella, takozvani Elliptical Glass 2017. Ovo djelo nalazi se na samom ulazu u trgovinu te prigodno pozdravlja sve one koji odluče zaviriti u butik, ali i sve prolaznike na ulici. James Turrell je već poznat gost u pariškoj Almine Rech galeriji, te će ovog listopada predstaviti svoju 12. izložbu u prostorima galerija, a ono što se najviše iščekuje, je njegovo novo djelo. Ovo djelo dio je već proslavljene serije djela naziva Tall Glass/Wide Glass, u kojoj bilježi stanje stalnog postojanja. Ova serija djela predstavlja meditativno putovanje kroz nijanse i oblike promjenjiva izgleda, a novo dugo iščekivano djelo savršeno će prikazati Turrellovo kontinuirano istraživanje svjetla, njegove forme i boja.
Koje značenje stoji iza djela JamesA Turrella?
Ono što ljude najviše privlači djelima James Turrella je činjenica da nas on ne potiče da ih samo gledamo, već je njegov cilj da svatko tko vidi njegova djela njih i osjeti. Njegove instalacije, poput serije Skyspaces, prostori su posebno dizajnirani kako bi nas natjerali da svjetlost doživimo na potpuno novi način. Kada uđete u jedan od prostora iz ove serije, odjednom se nebo više ne čini nedostižnim, ne izgleda nam kao da samo možemo sanjati kako ćemo ga jednoga dana dotaknuti, već je sada toliko blizu da već osjetimo kako ga dodirujemo. James Turrell stvara djela koja pružaju senzorno iskustvo i gotovo da nas potiču da se opustimo i prepustimo njegovoj umjetnosti. Upravo jedan od ključnih pojmova u njegovu radu je perceptivna umjetnost, umjetnost koja ovisi o načinu na koji doživljavamo svijet oko sebe. Njegove instalacije podsjećaju nas na to da svatko svijet doživljava na svoj način i da naša percepcija nije nužno ni točna ni pogrešna, te da čak i najobičnija stvar, poput svjetla, može postati izvor beskrajne fascinacije.
