Prije godinu dana napisala sam članak o Ivanu Lončaru i njegovom Instagram profilu. Sjećam se kao da je bilo jučer kako sam u nedostatku inspiracije, tražeći teme, naletjela na njegov profil. Svirala je predobra glazba u pozadini, a Ivan je snimao recept za cimet rolice. Odmah sam znala kako je to moja nova tema i kontaktirala Ivana, ne znajući koja medijska lavina će se u budućnosti dogoditi. Brzo smo se dogovorili i kroz par dana priča je bila live. Nakon toga se dogodio boom, Ivana su kontaktirali razni mediji, a njegov Instagram profil je buknuo. Svaki ponedjeljak izbaci novi video s receptom i zaista se često zapitam kako je moguće da mu je baš svaki video savršen, a jelo besprijekorno. Vjerujem kako nisam jedina koja jedva čeka ponedjeljak i to ne zbog toga što ću pokušati sama napraviti jelo, nego zbog čarolije koju samo on može pružiti. Bez obzira jeste li gurmani, kuhate ili ste potpuni antitalenti, njegov profil je odmor za dušu i self care rutina za početak tjedna. Upravo zbog toga smo ponovno odlučili popričati s njim, kako bismo zaokružili uspješnu godinu.
Prošla je godina otkako smo kao medij prvi napravili priču o tebi, tada si, koliko me sjećanje služi, imao oko 9000 pratitelja, a danas brojiš preko 90 000. Kako se to dogodilo?
Tako je! Još i danas se sjećam svakog retka iz članka! Imam ga čak i isprintanog doma. Tada sam bio tek na početcima i neka moja najluđa predviđanja za prosinac 2024. godine su bila 20 000 pratitelja. I tu sam se smatrao preoptimističnim. A onda su se desili video uradci koji su se široj publici jako svidjeli. Desili su se i krasni ljudi koji su odlučili pisati o meni i oni koji su odlučili nesebično podijeliti ono što radim sa svojim pratiteljima. Desili su se i klijenti koji su bili zainteresirani za zajedničke projekte. I tako, malo po malo, skupilo nas se preko 190 000 na Instagramu i TikToku. Nedavno sam pokušao vizualizirati, uz digitalne alate, tu količinu ljudi koji žele i vole vidjeti ono što radim i tek tada mi je postalo nevjerojatno. Jako sam zahvalan na svima i na svemu!
Svaki ponedjeljak s nestrpljenjem čekamo tvoj novi reels. Koliko vremena gubiš za napraviti jedan video i kako izgleda taj proces?
Nekako se taj ponedjeljak iskristalizirao kao kolektivni krik “zavolimo početak tjedna”! Haha. Svoje stvaranje smatram kao nekakav “boutique” žanr gdje je masovna produkcija vremenski neizvediva jer jedan video je cjelotjedni proces. Sve kreće u srijedu kada obavljam prvu kupovinu i radim prvi testni recept, zatim ponavljam isto u četvrtak ako je recept zahtjevniji, petkom peglam košulje, krpe, stolnjake, poliram srebrninu, stavljam tijesta na fermentaciju i pripremam sve materijale za “set”, a subota i nedjelja su rezervirane za sami proces snimanja. To obično traje dokad ima ugodnog prirodnog svjetla u stanu. Najčešće između 6 ili 8 sati dnevno. Postprodukcija i montaža je rezervirana za nedjelju navečer. Naravno, trudim se zadržati dobar balans između slobodnog vremena i snimanja, koliko je to moguće, tako da i dalje stignem izići, družiti se, putovati i slično. Također, postoje i tjedni kada nemam inspiracije, tada nikada ne forsiram proces. Ugasim kameru i odem van. Emociju koju pokušavam prenijeti je nemoguće izmanipulirati.
Odakle crpiš inspiraciju i u kojem trenutnu si shvatio kako imaš talent za kuhanje?
Inspiraciju crpim odsvuda! Od knjiga koje čitam i umjetnosti koju proučavam, preko restorana koje rado posjećujem, kuharica koje beskrajno izlistavam, svakodnevnog života ili drugih kreatora koji stvaraju, ne nužno kulinarski sadržaj. Sadržaj koji stvaram ne smatram nužno kulinarskim, kuhanje je jedan medij koji sam ja odabrao, u kojem sam siguran i u kojem uživam, kroz koji pokušavam prenijeti nekakav svoj unutarnji osjećaj na druge. Trudim se da bude puno više od samo videorecepta, da pruži više od gramaže i mililitraže.
Živiš i radiš u arhitektonskom uredu u Berlinu, kako se vidiš u budućnosti, u struci ili pak šire?
Huh! Da si me pitala lani, kako se vidim u budućnosti ili unutar godine dana, ne bih zasigurno pretpostavio ovako. Ali, u budućnosti se vidim zasigurno i u struci, makar prošireno. Volio bih imati svoj multidisciplinarni studio, u kojem bih kreativu pretočio u razna mjerila. Svakako ću nastaviti razvijati svoj hobi, koji je zahvaljujući krasnim ljudima s kojim imam priliku raditi, postao i svojevrsni biznis.
Kakav je Ivan privatno? što te veseli, opušta, koji su tvoji posebni hobiji?
Ivan je privatno, u zadnje vrijeme, jako zaposlen žonglirajući između full time, uredskog i ovog privatnog posla, haha. Najviše me veseli mirna nedjelja ujutro i jako dug doručak uz knjigu, bez nekog plana za ostatak dana, kao i večere s prijateljima. Uživam imati ljude kod sebe doma i pokazati im ljubav kroz hranu i ugodnu atmosferu. Raduju me i putovanja i istraživanje nepoznatog, tu stvarno napunim baterije i vratim se prepun inspiracije i dobre energije. Također me vesele nadolazeći privatni projekti u kojima ću moći biti i hands on i kreativan istovremeno.
Najveći hobi mi je čitanje i obilaženje “second hand” tržnica s namještajem i lov na neke dobre dizajnerske komade, osobito ako se ne mogu naći u slobodnoj prodaji. Volim slušati i ploče — dosad sam skupio lijepu kolekciju meni dragih umjetnika.
Najdraži kolač i zašto?
Tiramisu! Baš jako volim kavu onda je logičan izbor. U 85 % slučajeva, kada imam goste, za desert (ili jedan od) poslužim tiramisu.
Tvoj svaki kolač ili pak jelo je vizualno savršeno. Kako postižeš tako jasne i detaljne forme, u čemu je tajna?
Mislim da tu dosta veliku ulogu igra i moja pozadina u arhitekturi te shvaćanje važnosti dobrog, točnog i nepobitnog koncepta kao i razrade detalja, ali i godine izrade maketa u raznim mjerilima. A i veliki sam ljubitelj likovne umjetnosti i scenografije, pa pridajem veliku pažnju usklađivanju boja, tekstura, kompoziciji i dinamici na ekranu. Svoje videoprojekte shvaćam holistički, a svaki kadar promatram kao zaseban vizualni element koji mora savršeno funkcionirati samostalno, ali i biti usklađeni dio unutar šire cjeline.
Postoji li neki projekt, kada govorimo o kulinarstvu, o kojem posebno maštaš?
Jednog dana bih, zasigurno, volio imati neko “svoje mjesto” gdje bih se mogao susretati s ljudima, gdje bi se fino jelo, pilo i slušala dobra muzika u ugodnom interijeru! Volio bih ostaviti i nekakav pisani trag svojih recepata i misli, s lijepim fotografijama i dizajniranim prijelomom. Sve je to još u mašti u kojoj se roji 1000 ideja najednom, ali tko sam ja da sputavam maštu, kad i stvarnost zna ovako ugodno iznenaditi i razoružati?
Koja osoba u tvom životu je najviše utjecala na ono što danas jesi?
Moj partner. Naučio me strpljivosti, vjerovanju u sebe, nepokolebljivosti i uvijek je nevjerojatna i bezrezervna potpora u svemu što radim. I naravno, moja baka. Na nju se uvijek referiram i bez nje definitivno ne bih bio ono tko sam danas. Od nje sam naučio bezuvjetnu ljubav kao osnovu svega u životu. I mislim da je to najvažnija lekcija.
