Od clubbinga do uspješnih brendova: priča Isabell Keler

„Najveća greška koju brendovi rade? Pokušavaju se svidjeti svima”
15.10.2026.
IMAGE SOURCE: Marija Gašparović
Isabell Keler
RECOMMENDED

Od klupske scene i radija, preko Berlina i kreativne industrije, do izgradnje identiteta gastronomskih brendova, profesionalni put Isabell Keler teško je svesti na jednu definiciju. Ipak, iza naizgled različitih interesa krije se ista nit vodilja: stvaranje iskustava koja bude emocije i ostaju u sjećanju.

Isabell Keler
Isabell Keler

Kroz svoj kreativni studio SALT danas se bavi brend arhitekturom, promišljajući identitet brendova puno šire od njihova vizualnog izričaja. Za nju brend nije samo ono što vidimo, nego i ono što osjećamo, pamtimo i čemu se želimo vratiti. Upravo je takav pristup primijenila i u gastronomiji, među ostalim sudjelujući u stvaranju identiteta restorana Ankora od samih početaka.

dizajn

S Isabell smo razgovarali o kreativnosti koja nastaje iz ograničenja, lekcijama koje donose godine intenzivnog rada, gradovima koji oblikuju naš pogled na svijet i tankoj granici između brandinga i hospitalityja. Otkrila nam je i zašto najuspješniji brendovi nisu nužno oni koji se svima sviđaju, nego oni koji u nama uspiju probuditi nešto stvarno.

lifestyle

Kad pogledaš svoj put od clubbinga, radija i Berlina do brend arhitekture i gastronomije, postoji li danas neka jasna poveznica između svega toga koju tada nisi mogla vidjeti?


Kad danas pogledam unatrag, mislim da je poveznica svega atmosfera i osjećaj koji neko iskustvo može ostaviti u tebi. Bilo da je riječ o clubbingu, radiju, Berlinu, brendovima ili gastronomiji, uvijek me privlačilo stvaranje nečega što u ljudima pokreće određenu emociju. Onaj trenutak kad te nešto pogodi poput lightning strikea, bilo da je to glazba, prostor, miris, okus ili energija nekog mjesta, i u sekundi te vrati u određeno razdoblje života, podsjeti te na to tko si tada bio i kako si se osjećao. Mislim da me oduvijek privlačila upravo ta sposobnost da stvoriš iskustvo koje ostaje s ljudima jer neki se trenuci nikad više ne mogu ponoviti na isti način. Tek danas vidim da su sve te naizgled različite faze mog života zapravo imale istu nit vodilju.

Isabell Keler

U glazbenu i clubbing industriju ušla si već s 19 godina. Što te taj svijet naučio o ljudima, kreativnosti i poslu, a što i danas nosiš sa sobom?


Bilo je to dosta drugačije vrijeme. Digital još nije bio toliko prisutan kao danas, a u Hrvatskoj je bilo prilično izazovno probiti se i pronaći svoju publiku. Uz to, nismo imali velike budžete ni resurse pa smo morali biti jako kreativni i snalaziti se s onim što smo imali. Naučila sam da se i s jako malo može napraviti puno jer je zapravo najveći izazov biti kreativan kad nemaš gotovo ništa na raspolaganju. Talijani kažu l’arte degli avanzi, najbolju hranu kuhaš od ostataka iz hladnjaka. Odlična metafora za kreativnost općenito: ograničenja te često natjeraju da razmišljaš izvan okvira i pronađeš rješenja do kojih možda nikad ne bi došao da ti je sve dostupno. To me naučilo i da ograničenja ne moraju nužno biti prepreka, nego često mogu postati okidač za kreativnost. Ako nešto ne možeš napraviti na jedan način, ne znači da ne postoji drugi. Upravo me taj način razmišljanja prati i danas, da uvijek pokušam pronaći rješenje, čak i kad na prvu izgleda kao da ga nema.

lifestyle

Svoje dvadesete opisuješ kao ozbiljan hustle. Je li postojao trenutak kada si shvatila da konstantno biti u pokretu više nije nužno isto što i napredovati?

Mislim da, kad konstantno radiš sto stvari odjednom i stalno nekamo juriš, vrlo lako previdiš nešto važno. Ponekad doneseš odluku koja možda nije najbolja, a ponekad jednostavno ne vidiš ono što ti je cijelo vrijeme pred nosom. Tek kad se odmakneš od situacije i malo ohladiš glavu, shvatiš koliko boljih i kreativnijih ideja može proizaći iz tog odmaka. Mislim da sam, kao i mnogi, u jednom trenutku došla do faze burnouta. Svi negdje jurimo, imamo osjećaj da stalno nešto moramo raditi, ali zapravo više ni ne znamo kamo idemo ni zašto. Tada sam shvatila da biti stalno u pokretu ne znači nužno ići naprijed. Ponekad je upravo suprotno. Tek kad staneš, dobiješ priliku sagledati širu sliku, prepoznati što ti je stvarno važno i odlučiti u kojem smjeru želiš ići. Danas mislim da je jednako važno znati kada treba stisnuti gas, a kada maknuti nogu s njega. Jer nije poanta samo u tome koliko toga napraviš, nego i u tome da znaš zašto to radiš i vodi li te to zaista nekamo gdje želiš biti.

dizajn

Zagreb, Berlin, Opatija. Tri dosta različita ritma i okruženja. Koliko mjesto u kojem živiš utječe na način na koji radiš i kreativno razmišljaš?


Svaki grad ima svoj ritam, ali mislim da ga upravo ljudi stvaraju svojim načinom života, navikama, međusobnim odnosima i načinom na koji reagiraju na okolinu. Oni su mi najveća inspiracija. Promatram njihove navike, odluke i način na koji doživljavaju svijet oko sebe jer mislim da upravo oni daju karakter i energiju nekom mjestu. Sve to utječe i na atmosferu grada, a onda posredno i na način na koji razmišljaš, radiš i stvaraš. Zato mi je važno mijenjati okruženja i biti među ljudima. Ne nužno zato da bih tražila inspiraciju, nego zato što kroz njih upoznajem nove perspektive i načine razmišljanja. A to je, na kraju, ono što najviše obogaćuje moj kreativni proces.

Isabell Keler

SALT je krenuo kroz produkciju sadržaja i društvene mreže, a danas se tvoj posao puno više vrti oko brend arhitekture. Kada si shvatila da te više zanima zašto neki brend postoji i kakav svijet gradi nego samo kako izgleda njegov sadržaj?


Znatiželjna sam kao malo dijete, haha. Volim razumjeti stvari do kraja i uvijek me zanima što stoji iza nečega. Kad smo krenuli sa SALT-om, bavili smo se produkcijom sadržaja i društvenim mrežama, ali brzo sam shvatila da ne možeš kvalitetno komunicirati nešto ako ne razumiješ što to zapravo jest. Kroz razgovore s vlasnicima brendova često bih shvatila da ni sami nemaju jasnu sliku o tome tko su i što ih čini drugačijima. I tako smo, umjesto da se bavimo samo sadržajem, počeli postavljati puno temeljnija pitanja. Upravo me taj dio posla najviše veseli.

lifestyle

U gastronomiju si, kako kažeš, ušla sa „street knowledgeom”, bez formalnog obrazovanja u tom području. Je li ti to što nisi dolazila iz klasičnog gastro backgrounda zapravo dalo određenu kreativnu prednost?


Mislim da da, jer gastronomiji nisam pristupila iz perspektive nekoga tko je od početka dio te industrije, nego iz perspektive brend arhitekture. Mene ne zanima samo što je na tanjuru, nego kakav osjećaj cijelo iskustvo ostavlja u tebi. Želim da ljudi nešto osjete, da ih nešto dotakne, da požele biti dio tog svijeta. Mislim da najbolji brendovi zapravo ne prodaju proizvod, nego stvaraju osjećaj pripadnosti. Ne želiš samo otići na neko mjesto ili kupiti nešto, nego želiš biti dio priče koju taj brend stvara. Sve što sam radila prije gastronomije naučilo me upravo tome kako povezati ljude, emocije, atmosferu i identitet u nešto što ima svoj karakter i zbog čega se ljudi žele vraćati. A možda mi je to što nisam dolazila iz klasičnog gastro backgrounda omogućilo da na sve to gledam malo drukčije, povežem stvari iz različitih industrija i stvorim nešto što ne mora nužno slijediti postojeća pravila. Na kraju, najviše me zanima kako od nekog brenda napraviti iskustvo zbog kojeg će netko reći: You made me feel something new.

dizajn

Za Ankoru kažeš da si sudjelovala u izgradnji brenda „od prvog post-ita”. Kako zapravo izgleda graditi identitet restorana od nule? Odakle krećeš prije imena, vizuala, Instagrama i svega onoga što gost na kraju vidi?


Krećem od pitanja što zapravo želimo stvoriti i kako želimo da se ljudi osjećaju kada dođu u taj prostor. Prije imena, vizuala i Instagrama moraš razumjeti koja je ideja iza svega, kome se obraćaš i zašto bi nekome uopće bilo stalo do toga što radiš. Kod Ankore smo krenuli doslovno od prvog post-ita. Razgovarali smo o idejama, osjećaju koji želimo stvoriti, ljudima koje želimo privući i svijetu koji želimo izgraditi oko brenda. Tek kad to postaviš, ima smisla krenuti s imenom, vizualnim identitetom, komunikacijom i svim ostalim. Ljudi često krenu od onoga što je vidljivo jer je to najlakše zamisliti, ali vizualni identitet i društvene mreže samo su vanjski izraz svega onoga što brend zapravo jest. Mene zanima da postoji jasna poveznica između onoga što brend govori, kako izgleda i onoga što ljudi zaista dožive kada dođu. Da ne prodajemo samo proizvod ili uslugu, nego da stvorimo iskustvo zbog kojeg se ljudi žele vratiti i osjećaj zbog kojeg žele biti dio te priče.

Isabell Keler

Restoran je zanimljiv brend jer ga ljudi ne doživljavaju samo vizualno. Tu su okus, miris, glazba, osoblje, prostor, način komunikacije. Koliko detaljno razmišljaš o cijelom tom iskustvu i gdje za tebe završava branding, a počinje hospitality?


Kod restorana je upravo to najzanimljivije jer brend ne može ostati samo na vizualnom identitetu ili komunikaciji. Ljudi ga doživljavaju svim osjetilima, kroz glazbu, mirise, okuse, prostor, ljude koji ih dočekuju i način na koji se zbog svega toga osjećaju. Zato o iskustvu razmišljam kao o jednoj cjelini u kojoj svaki detalj ima svoju ulogu. Ne mora nužno svaki detalj biti spektakularan, ali sve mora imati smisla i biti dio iste priče. A gdje završava branding, a počinje hospitality? Za mene se ta dva područja zapravo preklapaju. Branding postavlja ideju i očekivanje, a hospitality je način na koji se to obećanje ostvaruje u stvarnom životu. Možeš imati savršen identitet i odličnu komunikaciju, ali ako se gost ne osjeća dobrodošlo, sve ostalo pada u vodu. Na kraju, ljudi možda neće zapamtiti svaki detalj prostora, ali će jako dobro zapamtiti kako su se na tom mjestu osjećali.

lifestyle

Nakon godina rada s chefovima, vinarima, barmenima i ugostiteljima, što misliš da gastro brendovi najčešće pogrešno shvaćaju kada pokušavaju izgraditi „jak brend”?


Često krenu od toga kako žele izgledati, umjesto od toga tko su i što ih zapravo čini drugačijima. Fokusiraju se na logo, interijer, socials i trendove, a pritom zaborave da jak brend ne nastaje zato što nešto dobro izgleda, nego zato što ima karakter, jasnu ideju i zna što želi biti. Druga je stvar to što ne možeš biti za svakoga. Pokušavaju se svidjeti što većem broju ljudi, a na kraju izgube ono po čemu su posebni. Najzanimljiviji brendovi imaju svoj stav, svoju publiku i energiju koju ne možeš lako kopirati. Identitet se gradi s vremenom, kontinuiranom autentičnošću i dosljednošću u svemu što radiš. Ne kroz jednu dobru kampanju, nego kroz iskustvo koje iznova potvrđuje ono što brend jest. Na kraju, brend nije ono što kažeš da jesi, nego ono što ljudi dožive. Možeš imati odličnu priču i savršenu komunikaciju, ali ako iskustvo u stvarnosti ne prati ono što obećavaš, ljudi će to vrlo brzo osjetiti.

dizajn

Isabell Keler

Spominješ da bi svoje iskustvo voljela prenijeti u sport, modu i druge industrije. Kad bi sutra dobila potpuno otvorene ruke za jedan projekt izvan gastronomije, što bi voljela izgraditi i zašto baš to?

Ne smijem još puno otkrivati, ali mogu reći da je povezano sa sportom i well-beingom. Oduvijek me privlačilo stvaranje nečega što ima širi smisao od samog proizvoda ili usluge. Sve se na kraju svodi na ljude i na to kako se povezujemo. Uz današnji način života i stalnu prisutnost tehnologije, čini mi se da smo pomalo zaboravili koliko nam znači stvarni ljudski kontakt. Taj human-to-human moment, zajednica i osjećaj da si dio nečega. Voljela bih svojim radom vratiti malo više fokusa na to.

SAZNAJ VIŠE: