Nešto se već neko vrijeme kuha u parfemskom svijetu – i miriše na karamelu, vaniliju, biskvit i ponekad – na kokice. Sve više mladih ljudi, posebno pripadnika Generacije Z, okreće se gurmanskim parfemima – mirisima koji evociraju jestive, često slatke note. I ne, ne radi se više samo o notama vanilije ili čokolade, sad su u igri deserti poput šećerne vate, crème brûléea, badema, kokosa ili keksa. Iako ova pojava može djelovati kao prolazni TikTok hir, u stvarnosti se radi o višeslojnom fenomenu koji otkriva duboke kulturne i psihološke tendencije suvremenih potrošača.
Na platformama poput #PerfumeTok i #FragranceTok, gourmand je postao dominantan trend. Prema analizi tvrtke Spate, online pretrage za ovim tipom mirisa bilježe godišnji rast od čak 77,5 %. Predviđa se da će tržište gurmanskih parfema narasti s 32,5 milijardi dolara u 2025. na impresivnih 55 milijardi u 2035. godini. To više nije prolazni trend, već kulturni fenomen. Ali zašto generacija Z toliko obožava mirisati kao tiramisu, pečeni badem ili tostirani marshmallow?
U svijetu pogođenom recesijom, konstantnim ratnim zbivanjima, to stvara osjećaj nesigurnosti koji posebno tišti mlade ljude. Parfemi koji podsjećaju na omiljene deserte nude emocionalno utočište. Generacija Z odrasla je uz mirisne gelove za tuširanje i parfeme, pa ne čudi da sada traži “odrasle verzije” tih istih aroma. Bijeg od stvarnosti, od odgovornosti, radi se o vraćanju u vrijeme bezbrižnosti, pa makar samo osjetilom njuha. Ali nisu samo slatki – oni su teksturirani, s dodatkom dima, minerala, drva ili čak slanih i umami tonova. Novi val takozvanih “neo-gurmanskih” parfema daleko je od karikaturalnih šećernih bombi ranih 2000-ih. Eksperimentiraju sa slanim, gorkim – pojavljuju se mirisi kokica s maslacem, BBQ umaka, tartufa, pa čak i sira.
Gurmanske parfeme je lako brendirati
S obzirom na to da korisnici nemaju priliku uživo osjetiti miris, gurmanski parfemi s poznatim i prepoznatljivim notama hrane postaju sigurniji izbor. Vanilija, karamela ili badem lakše se dočaravaju kroz ekran jer su ukorijenjeni u zajedničko iskustvo. Nešto što miriše na kolač teško da može biti pogrešno. To je učinkovit marketinški alat, ali i dvosjekli mač. Gurmanski mirisi često se brendiraju kao “dobitnici komplimenata”, kao parfemi koji jamče dopadljivost i senzualnu privlačnost. Time se mirisi sve češće biraju ne prema vlastitom ukusu, već prema projekciji poželjnog identiteta – onoga što drugi misle da bi “dobro mirišalo”.
Slatkoća ima rodnu dimenziju
Slatki deserti često su kodirani kao “ženstveni”, suprotno od “muških” nota kože, alkohola i dima. To se preslikava i na mirise: gurmanski parfemi za žene redovito su zapakirani u pastelne bočice, s notama kolača, bobičastog voća i vanilije, dok se oni “za muškarce” temelje na viskiju, kavi ili začinima. Iako su mnogi suvremeni brendovi krenuli prema uniseks mirisima, rodne granice su još uvijek prisutne – i često podupiru stereotipe. Parfemi koji mirišu na kolače tako ne evociraju samo djetinjstvo, već i čitav niz kulturnih poruka: budi slatka, privlačna, ali ne nameći se. U tom kontekstu, gurmanski mirisi mogu biti i simbolički produžetak kulture prehrane – način da se mirisom konzumira ono što tijelom nije “dopušteno” zbog opsesivnih dijeta i wellness kulture koja danas muti razum. Parfem koji miriše na sladoled postaje metafora kontrole – okus bez kalorija, užitak bez “krivnje”.
Brendovi žele komadić ove torte
Parfemska industrija brzo je prepoznala ovaj emocionalni i društveni potencijal gurmanskih mirisa. Od luksuznih brendova poput Prade i Toma Forda, do Zarine zimske čokoladne kolekcije, svi žele svoj “slice of this cake”. Pjevačica Sabrina Carpenter ima cijelu liniju parfema posvećenu desertima.
Brend Kayali i njihova linija “Lovefest Burning Cherry” kombinira miris karameliziranih pralina s notama tamnog drva i začina. Njihov kultni Vanilla parfem spaja madagaskarsku vaniliju s mošusom, smeđim šećerom i jantarom – miris koji je istovremeno nježan i duboko senzualan. Imamo i novi Mugler Angel Stellar, s gurmanskim potpisom originala i dodatkom kremaste pistacije. S Thierry Muglerom i njegovim Angelom je sve i počelo, još davne 1992., što je inspiriralo cijeli “boom” koji traje i danas.
