Nije mi apsolutno nikakav problem izreći i, ako treba, viknuti s krova da Demnin Gucci ne valja. Hoće li nekad valjati? Ne znam, živi bili pa vidjeli. No, jedna stvar me iznenadila, njegovim dolaskom i bjesomučnim neinventivnim rovarenjem po arhivi ponovno se pojavilo jedno ime koje je Gucci namjerno (iako ne znam zbog čega točno) pokušao izbrisati iz svoje povijesti: Frida Giannini. Priča se o njegovim referencama na njezin rad (vodila je kuću gotovo 10 godina), a onda se odjednom oglasila i ona sama na svom Instagramu i počela trolati Demnu na temu posljednje kolekcije, posebno na temu torbi i remenja koji se referiraju na elemente iz njezina razdoblja. Sve me to natjeralo da razmišljam o tome gdje je granica kada je riječ o arhivama?
DEMNA voli GUCCI ARHIVu, ali arhiva ne voli demnu
Demna ima puno pravo zaviriti u Guccijeve arhive. Ono što je stvoreno za modnu kuću pripada toj kući, a referiranje na njezinu povijest dio je izgradnje dizajnerskog jezika brenda. Iako se Demna uhvatio posebno Toma Forda kao pijan plota, kodovi koje je ispolirala Frida Giannini sve su prisutniji.
Za one koji ne znaju – a vjerujem da ih je danas jako mnogo – Gucci Fride Giannini ima posebno mjesto i, da, njezin je rad ozbiljno podcijenjen.
Možda je to razlog zašto ga sada trola, na neki se način sveti kući, a ne samom Demni jer što ju je uopće za njega briga? Realno, Gucci kao da ne želi priznati da je gotovo desetljeće uspješno vodila kuću i dizajnirala kolekcije koje su ljudi zaista voljeli iako je kritika uvijek više hvalila njezine aksesoare, a manje sam prêt-à-porter. Njezine kolekcije bile su itekako u skladu sa stilom kasnih 2000-tih i 2010-ih.

Ipak, kriterij za „kopiranje“ trebao bi biti puno stroži od „prepoznajem tu referencu“. Ruku na srce, Fridine usporedbe jesu zanimljive, ali Guccijev vizualni jezik nije počeo niti završio s jednim kreativnim direktorom, a posebno ne s njom.
Prema mojoj procjeni, bila je vrlo sposobna komercijalna liderica, ali ne i osobito snažna kreativna direktorica, što je, nažalost, razlikuje od dva ključna kreativna direktora u novijoj povijesti Guccija – Toma i Alessandra – od kojih svaki, sviđali vam se ili ne, svom radu daje izgled, duh i osobnost koji su odmah prepoznatljivi kao njihovi.
To, međutim, ne znači da njezin doprinos Gucciju treba umanjivati ili, još gore, praktički izbrisati iz povijesti kuće.


Mislim da je ženama koje rade na najvišim razinama modne industrije zaista teško – sve su ih redom ostavili na cjedilu. Pogledajte samo kako se javnost odnosi prema njoj, Sarah Burton, Mariji Graziji Chiuri (koju i sama prezirem, a koja je 2 godine radila u Fendiju zajedno s Giannini) i sirotoj Virginie Viard te nebrojenim drugim dizajnericama.
Dizajneri koji su došli nakon nje referirali su se na njezin rad, ali kada se govorilo o tim referencama, modni mediji i modni komentatori na mrežama uglavnom su spominjali samo jednog dizajnera – Toma Forda.
TKO JE FRIDA GIANNINI I KAKO SE NAŠLA U GUCCIJU
Frida Giannini u Gucci je došla iz Fendija upravo na osobni poziv Toma Forda, kada u rujnu 2002. postaje Handbag Design Director.

Kad su Ford i Domenico De Sole otišli 2004., Gucci ne postavlja jednog Fordova nasljednika. Njegov se posao podijelio: Alessandra Facchinetti preuzela je ženski ready-to-wear, John Ray muški, a Giannini je dobila sve dodatke. Facchinetti je opstala samo dvije sezone. Nakon njezina odlaska 2005. Frida dobiva i ženski ready-to-wear, zadržavajući dodatke. Njezina revitalizacija arhivskog Flora motiva – originalno korištenog na Gucci marami za Grace Kelly – bila je veliki komercijalni uspjeh i pomogla joj da ustoliči svoju poziciju (što njezino današnje prozivanje Demne čini zanimljivijim nego što na prvi pogled izgleda). Ubrzo dobiva i menswear, a 2006. postaje jedina kreativna direktorica cijelog Guccija.
U prosincu 2014. Kering iznenada objavljuje da odlaze i Frida i tadašnji CEO Guccija Patrizio di Marco, koji je od 2009. bio i njezin privatni partner. Iako su službena priopćenja bila vrlo pristojna i hvalila njezin doprinos kući, Frida Giannini otišla je oko mjesec dana ranije nego što je najavljeno i nije dočekala ni svoju zadnju oproštajnu reviju.
No, da se vratimo na njezinu Instagram ofenzivu i trenutačno trolanje.
FRIDA GIANNINI SE „MALO ZANIJELA“
Rekla bih da, budući da ništa od onoga što je usporedila iz Demnine nove kolekcije sa svojim radom za Gucci ne predstavlja nešto što bih nazvala njezinim „potpisom“ – nešto što odmah povezujemo s nečijim dizajnerskim jezikom, poput baršunastog odijela à la Tom Ford ili Yves Saint Laurentove zelene jakne od lisice iz 1971., zbog kojih odmah pomislite na konkretan komad nekog dizajnera, Frida Giannini zapravo i nema pravo trolati.
Ako je njezina poanta doista bila da Demna treba „istraživati nove koncepte“ – a ne podsjetiti sve da je ona te stvari “napravila prva” – možda trebala razmotriti bezbrojne dizajnerske motive i klišeje preuzete iz nedavne prošlosti na kojima se temeljio velik dio njezina vlastitog rada… osim ako glam rock, boemske sedamdesete, disco, new wave osamdesetih, pa i Flora nekako nisu bili novi teritoriji na koje je Frida Giannini, i samo Frida Giannini, odvela Gucci.
Na njezine se komade Demna svakako referira (iako je usporedba jakne sa šiljasto naglašenim ramenima prilično nategnuta jer nijedan živući dizajner ne bi trebao pokušavati prisvojiti zasluge za „stvaranje“ takvog kroja). Postoji razlog zbog kojeg ni Alessandro Michele ni Tom Ford nisu osjećali potrebu isticati svaki put kada bi netko od njihovih nasljednika u Gucciju referirao na njihov rad za kuću: njihov je rad bio dovoljno jedinstven i upečatljiv da nikoga nije trebalo podsjećati na njega.
Tom Ford nije izgubio živce kada je kuća ponovno napravila predimenzioniranu Horsebit clutch torbu ili salonke s metalnim potpeticama koje je ON odobrio dok je bio u Gucciju, pa zašto ih onda gubi ona?
Zamislite da se ljutite zato što se vaš nasljednik u Gucciju referira na… Gucci.