U uskim kamenim ulicama grada koji se prostire visoko nad Azurnom obalom, iz svakog kutka osjeća se miris povijesti. Grasse, mali grad u unutrašnjosti Provanse, smješten svega sat vremena vožnje vlakom od Villefranche-sur-Mera, već stoljećima nosi laskavu titulu svjetske prijestolnice parfema. To nije slučajnost jer priroda, povijest i ljudska ruka ovdje su se spojili u skladnu simfoniju mirisa koja traje još od 17. stoljeća. Začeci industrije možda su bili ljudskom zaslugom, ali ono što Grasseu daje prednost i danas je, upravo -priroda.
Sve je krenulo s Katarinom Medici
Paradoksalno, povijest parfema u Grasseu započinje mirisom kože. Još u 12. stoljeću, Grasse je bio poznat kao grad kožara. U njegovim radionicama proizvodile su se rukavice, pojasevi i obuća, no ne baš ugodnog mirisa. Kako bi prikrili neugodne mirise kože, obrtnici su počeli upotrebljavati mirisna ulja i tako je započela jedna nova era. Katalizator promjene stigao je u 16. stoljeću kada je Katarina Medici, velika ljubiteljica mirisa, popularizirala nošenje parfemiranih rukavica. Grasse je bio savršeno mjesto za njihovu proizvodnju: imao je obilje izvorske vode potrebne za stručnu radnu snagu i, što je najvažnije, savršene klimatske uvjete za uzgoj aromatičnog bilja. Tako je grad, gotovo neprimjetno, od kožarske metropole postao centar svjetske parfumerije.
Grasse ima savršene uvjete
Godine 1614. službeno je priznata korporacija proizvođača parfemiranih rukavica, a do 18. stoljeća Grasse je već bio značajna točka u europskoj trgovini parfemima. Ovaj gradić okružen je brežuljcima čije tlo obiluje aluvijalnim naslagama, idealnim za rast mirisnog cvijeća. Blaga mediteranska klima s mnogo sunčanih dana, umjerenim temperaturama i kratkim periodima kiše stvara savršene uvjete za uzgoj jasmina, ruže, narančinog cvijeta, tuberoze, ljubičice, narcisa, mimoze i lavande. Tijekom cijele godine priroda ovdje pleše u ritmu cvjetanja: od siječanjskih polja mimoze na masivu Tanneron, do svibanjskih dolina ruže “May rose”, srpanjskog jasmina i lavande u kolovozu. Cijela regija doslovno diše kroz svoje latice – danas se na Rivijeri uzgaja čak 14.000 hektara aromatičnih biljaka.
Parfemske kuće s bogatom tradicijom
Danas je ime Grasse sinonim za tri povijesne parfemske kuće: Galimard, Molinard i Fragonard. Svaka od njih ima svoju priču – i svaka je još uvijek itekako aktivna.
Galimard je osnovan 1747. godine i jedan je od najstarijih proizvođača parfema u Francuskoj. Njegov osnivač, Jean de Galimard, lord od Séranona i član korporacije Glovers and Perfumers već je tada opskrbljivao dvor Luja XIV. mirisnim balzamima i parfemima. Danas posjetitelji mogu sudjelovati u radionicama stvaranja vlastitog parfema, birajući među stotinama nota i miješajući ih pod vodstvom stručnjaka u osobni olfaktorni potpis.
Molinard, osnovan 1849., bio je toliko popularan da je čak kraljica Viktorija posjećivala njegovu tvornicu. Njihov najpoznatiji parfem, Habanita, bio je simbol razuzdanih dvadesetih godina prošlog stoljeća. U to vrijeme, Molinard je proizvodio cvjetne vode i kolonjsku vodu. Godine 1860. tvrtka je počela stvarati nove pojedinačne cvjetne mirise od jasmina, ruže, mimoze i ljubičice u elegantnim bočicama izrađenim od Baccarat kristala.
Godine 1900. tvrtka se preselila u staru tvornicu parfema, gdje je strukturu destilerije projektirao Gustave Eiffel, a parfumerija se tamo i danas nalazi. Tvornica je danas otvorena za javnost, a do danas je ostao u potpunosti obiteljski posao. Tijekom Art Deco razdoblja tvrtka je angažirala poznatog staklara Renéa Laliquea da dizajnira i proizvede niz bočica za Molinard koje su danas traženi kolekcionarski predmeti.
Najmlađi od legendarne trojke, Fragonard, osnovao je Eugène Fuchs 1926. godine u bivšoj kožarskoj radionici. Nazvan je po slavnom slikaru Jean-Honoréu Fragonardu, rođenom u Grasseu. U 1970-ima, njegov unuk Jean-François Costa dodao je tvornicu u Èzeu i Muzej parfema u Parizu. Njegova kćer Agnès Costa i danas vodi kuću zajedno sa sestrama, spajajući tradiciju s modernim dizajnom. Agnès redovito putuje u Indiju, Vijetnam i Tajland, gdje radi s mnogim različitim obrtnicima, tako da osim parfema, Fragonard proizvodi i tekstil, keramiku, čak i mirisne tepihe, a sve je inspirirano njezinim egzotičnim putovanjima. A ta su putovanja inspirirala i mirise – poput egzotičnog, kremasto drvenastog Santala.
Pad i procvat industrije
Nakon zlatnih godina između 19. i sredine 20. stoljeća, industrija je doživjela pad. Pojavom sintetičnih mirisa i jeftinije proizvodnje u drugim dijelovima svijeta (posebice u Tunisu, Egiptu i Alžiru), mnogi proizvođači su napustili Grasse. Broj proizvođača biljaka pao je s 5.000 na jedva 40 tona godišnjeg uroda. No danas svjedočimo tihoj renesansi.
S porastom interesa za prirodne, održive i lokalno uzgojene sastojke, luksuzni brendovi se vraćaju korijenima. Chanel, primjerice, još od 1920-ih koristi ružu iz Grassea za svoj kultni Chanel No. 5, a danas ima čvrste partnerske odnose s lokalnim uzgajivačima. Dior je obnovio svoju kuću Château de La Colle Noire, a brendovi poput Louis Vuittona, Lancômea i IFF-a ponovno investiraju u regiju. Inovacije su sveprisutne: Dior koristi napredne metode mikro-destilacije kako bi uhvatio najčistiju esenciju jasmina, dok brendovi poput Maison Francis Kurkdjian lansiraju linije koje evociraju duh Diorovih vrtova, doslovno rekonstruirajući izvorne lokacije biljaka.
