Godina je 2021. Javnost se sve više trudi prihvatiti stav kako je o tijelu potrebno pričati na pozitivan način, što je već napredak u odnosu na ranije. Još uvijek je neizvjesno kojom brzinom i koliko će ovo biti blisko generacijama koje su odrastale na potpuno drugačijim principima od generacija koje su stasale 90-ih i 2000-ih. Modela poput Ashley Graham sve je više, a brendovi se trude da ih koriste, stigli smo čak i do toga da su se Palomia i Rosalia našle na naslovnicama najkomercijalnijih magazina koje sad barem na papiru podržavaju body positivity pokret. Neki brendovi i mediji ovakve stvari rade iskreno, a mnogi na način kroz koji prosto provaljuje licemjerje.
Koliko je zapravo bilo licemjerja te 2021. pokazalo se već 4–5 godina kasnije.
Vratimo se u 2026. Više dokaza od onih koje smo dobili nam ne treba. Skinny is back with a vengeance. I tko sumnja, nek pogleda oko sebe – od #SkinnyToka do Demnine posljednje revije za Gucci koju je netko prokomentirao sa “bogati dupliraju svoje GLP-1 doze kako bi ušli u Demnine stvari”.
BODY POSITIVITY POKRET OD AKTIVIZMA DO MAINSTREAMA
Pokret Body Positivity vrlo brzo nakon svog nastanka prerastao je formu radikalne ideje i postao, pa… običan pokret, koji je postao neka vrsta mainstreama i samim tim ušao u veoma komercijalne vode. U čemu je problem, pitate me? Osim komercijalizacije i zapovijedanja da se svi stalno trebamo osjećati lijepo po pitanju svog tijela – što je nemoguće i samo po sebi teror – vrlo brzo je zapljunut i preuzet od strane fitness mašinerije i velikog broja influencerica. I da, veliki broj njih licemjeran je.

Posljednjih nekoliko godina body positivity pokret doživio je nešto što rijetko vidimo kod društvenih pokreta: nije ga srušila politička reakcija ni kulturni backlash, nego farmakologija. Pojava GLP-1 lijekova za regulaciju apetita otvorila je novu fazu u kojoj se mijenja ne samo odnos prema tijelu, nego i sama infrastruktura pokreta koji je nastao kao odgovor na pritisak mršavosti.
U teoriji, plus-size influenceri gradili su zajednice oko ideje da tijelo nije projekt koji stalno treba popravljati. Fotografije u kupaćim kostimima, razgovori o samoprihvaćanju i otvorene kritike kulture gladovanja stvarali su makar prividan osjećaj zajedničkog prostora u kojem je moguće postojati izvan standarda mršavosti. I ne, lično ne podržavam propagiranje pretilosti koja ugrožava zdravlje, a koja se isto promovirala kao ok, ovim putem.
GLP-1 lijekovi promijenili su dinamiku na način koji se ljudi prave da nisu očekivali, ali je po meni zapravo i bio sve samo ne iznenađenje. Ono što je počelo kao terapija za dijabetes ubrzo je postalo jedan od najutjecajnijih kulturnih proizvoda desetljeća. Kako ovi lijekovi ne djeluju kao klasične dijete već mijenjaju fiziologiju apetita, njihova popularnost nije ostala ograničena na medicinski kontekst. Postali su dio lifestyle razgovora, celebrity kulture i svakodnevnih diskusija na društvenim mrežama, pa i na kavi s prijateljima.
BODY POSITIVITY POKRET IZMEĐU SAMOPRIHVAĆANJA I MRŠAVLJENJA
I došlo je do raskola unutar body positivity zajednice. Neke od najvidljivijih influencerica, žene koje su godinama govorile o prihvaćanju vlastitog tijela, počele su javno govoriti o korištenju GLP-1 terapije – ili su jednostavno počele naglo gubiti težinu. Za dio publike to je bio osobni izbor koji nitko nema pravo dovoditi u pitanje. Za druge je to izgledalo kao izdaja ideje na kojoj je pokret izgrađen. I jedni i drugi su na svoj način u pravu.
Psiholozi koji prate dinamiku zajednica na društvenim mrežama upozoravaju da takve promjene imaju snažan emocionalni efekt na publiku. Kada osoba koja je simbol određenog identiteta – u ovom slučaju plus-size tijela – naglo promijeni izgled, publika to često doživljava kao gubitak reprezentacije. Ljudi koji su u tim influencerima vidjeli potvrdu vlastitog tijela odjednom ostaju bez figure s kojom su se identificirali. Reakcije koje se tada pojavljuju često nisu racionalne rasprave o medicini, nego osjećaj da je nestao prostor u kojem su se osjećali prihvaćeno.
Društvene mreže dodatno pojačavaju taj efekt jer algoritam nagrađuje transformaciju. Fotografije “prije i poslije” već desetljećima imaju moć mjerljivu s moći nekog superheroja. GLP-1 lijekovi samo su ubrzali već postojeću priču. Influenceri koji gube kilograme dobivaju novu vidljivost, a transformacija postaje sadržaj. Time se pokret koji je nastao kao kritika kulture gladovanja prosto uvukao u logiku u kojoj je promjena tijela najvažnija priča na cijelom svijetu, u svakom životu.
To ne znači da se body positivity jednostavno raspao. Pokret je uvijek bio heterogen. Jedan njegov dio fokusiran je na političku dimenziju – borbu protiv diskriminacije prema debljim tijelima u medicini, modi i zapošljavanju. Drugi dio više je nalik lifestyle kulturi samoprihvaćanja koja se lako uklapa u estetiku društvenih mreža. Upravo je taj drugi segment najviše pogođen pojavom GLP-1 lijekova, jer je vezan uz vidljivost pojedinaca čiji se identitet mijenja zajedno s njihovim tijelom.
Zanimljivo je da popularnost GLP-1 lijekova nije samo medicinsko pitanje, nego i znak promjene kulturnog raspoloženja. Nakon desetljeća u kojem su poruke o prihvaćanju tijela bile sve glasnije, društvo se jasno i odlučno ponovno okreće ideji mršavosti – ali ovaj put kroz farmakološko rješenje. Umjesto dijeta, tu je injekcija. Umjesto discipline, lijek.
U takvom kontekstu body positivity suočava se s paradoksom. Ideja da svatko ima pravo na vlastite odluke o tijelu uključuje i pravo na mršavljenje. Ali kada mršavljenje postane masovni trend, prostor za različita tijela ponovno se počinje sužavati u praksi. Zato rasprava o GLP-1 lijekovima unutar body positivity zajednice nije samo pitanje osobnih izbora, nego i pitanje kulturne ravnoteže.
Body positivity pokret nije nestao, ali više nije isti. GLP-1 lijekovi pokazali su koliko su ideje o tijelu krhke kada se sudare s tehnologijom koja obećava brzu promjenu u smjeru starih, duboko ukorijenjenih ideala ljepote. A društvene mreže, koje su pokret učinile globalnim, sada su prostor u kojem se vidi kako se njegova pravila lako gaze.