Ok razumijem da svi samo gledaju Chanel jer je trenutačno veliki buzz oko brenda i Blazy je novi Bog mlađe generacije i nekih milenijalaca. Ne pamtim koliko videa sam vidjela u kojima svi rade unboxing istih Chanel cipela koje su mi iskreno lijepe (ništa protiv Blazyja, odličan je), ali već imaju sudbinu „već viđeno tisuću puta“ što se uvijek dogodi ultra popularnim komadima koji krenu na bjesomučnu turneju po društvenim mrežama. U toj TikTok turneji onda imate konstantan niz istih prizora, istih videa, istog krika oduševljenja, istih facijalnih ekspresija, istih „oh my God“ trenutaka. Pogledate tri videa, vidjeli ste ih sve..
Ja bih da danas malo porazgovaramo o Sarah Burton i fantastičnom poslu koji radi za Givenchy, a koji nekako prolazi ispod radara jer danas je brend jak onoliko kolika mu je star power dizajnera, točnije koliko ga društvene mreže percipiraju da je cool. Pomaže i ako ste bijelac, mlađi i zgodan (eto rekla sam na glas što alogoritam najviše gura).
Istina je da Givenchy nije relevantan još od odlaska Riccarda Tiscija, a i tada mu je push dao Kanye i svih stotinu Kardashianki koje su odjednom samo nosile Givenchy i Balmain (i Olivier svoj mainstream globalni push može zahvaliti Westu).
Ako pratite modnu industriju, onda znate da je Sarah Burton na poziciju kreativne direktorice Givenchyja stigla iz brenda McQueen koji je trenutačno u velikim problemima i zatvaraju veliki broj trgovina što znači da se i otpušta veliki broj ljudi. Burton je na vrijeme napustila brend i strateški je postavljena u posrnuli Givenchy koji je u potpunosti izgubio identitet, a svaki novi mu je bio nejasniji od prethodnog.
Burton je, po mom mišljenju, isporučila fantastične kolekcije. Snažne, seksi, upečatljive, u duhu brenda. Cipele su mi odah privukle pažnju što je logično jer nisam tip od torbi. Svidi mi se jedna torba u pet godina i to je to.. Ne zanimaju me pretjerano.. Ali zato cipele…..u cipelama i čizmama bih se gubila danima, a Givenchy mi je trenutačno najzanimljiviji brend u ovoj kategoriji.
Drago mi je da ne furaju minimalizam i da nemaju iste japanke na petu koje ćete naći u svakom high end i high street brendu. Imaju snažne siluete, igraju se s detaljima, nisu nešto što high street baš može vjerno reproducirati kao npr The Row koji je za mene preskupi Massimo Dutti za generaciju koja nije upoznata s ranim radovima Helmuta Langa i Jil Sander.
Givenchy cipele ćete prepoznati u masi što je odlika nekih boljih vremena kada je kreativa bila na vrhuncu i kada nisu svi lovili “ziceraške” minimalističke momente koji se moraju prodati. Ispravite me ako griješim, ali u dizajnu se izgubila ona razigranost i veselje kakvu je nekoć imao Blahnik dok je harao ulicama New Yorka. Upravo taj osjećaj mi izaziva Sarah Burton – optimizam, odvažnost i zaigranost.
